S obzirom na događanja oko Kraša i situaciju borbe za kupnju što većeg udjela u toj kompaniji Nikola Nikšić, Liderov stručnjak za bilance, analizirao je poslovanje i poslovne knjige Kraša.
Prihodi u promatranom razdoblju stagniraju. Gotovo identična vrijednost troška amortizacije u svim godinama promatranja uz pad vrijednosti dugotrajne imovine, a istovremeno niska razina zaduženosti (dobre vrijednosti koeficijenta financijske stabilnosti i koeficijenta financiranja, odnos neto duga i EBITDA svega 1.7), indiciraju vrlo konzervativan pristup razvoju: nisku razinu ulaganja u nova tržišta i kupce, nove proizvode, istraživanja, modernizaciju tehnologije i digitalizaciju. Time se osigurava rast EBITDA, neto profita i novca na računima. Istovremeno ostaje upitnim koliko je takav poslovni model i poslovanje održivo i sigurno „na duge staze“, jamči li potrebnu razinu izvrsnosti i konkurentnosti.
Izuzetno interesantan je podatak da poslovanje s Agrokorom izgleda nije izazvalo neke značajnije potrese i financijske štete za koje bi se zahtijevalo da se na teret troškova provedu značajnija vrijednosna usklađenja ili rezerviranja, a što je bio slučaj kod većine Agrokorovih dobavljača.
Na pitanje što je dovelo do tako naglog skoka tehnike i alati klasične ekonomske analitike ne mogu ponuditi odgovor. Teško je za povjerovati da bi izračuni normalizirane EBITDA i ispravljene knjigovodstvene vrijednosti u tolikoj mjeri pozitivno odstupali da bi se stvorili poticaj za takav vrijednosni skok. Bilo bi sjajno kada bi se možda radilo o uočenoj a skrivenoj izuzetnoj vrijednosti intelektualnog kapitala (kapital ljudi, kupaca, inovacija i procesa) koji se ne iskazuje u financijskim izvješćima. No, to je teško za vjerovati s obzirom na procjenu da se radi o izuzetno konzervativnom upravljačkom konceptu. Kao i da je eventualno knjigovodstvena vrijednost materijalne imovine ekstremno ispod fer vrijednosti.
Kada je u pitanju tržište kapitala, ne treba zaboraviti da u današnjem biznisu manipulacije imaju plodno tlo u gluposti, strahu ili pohlepi, da ogroman pritisak na pojedince i organizacije proističe iz velikog nesklada između aspiracija i mogućnosti, a da se postavljeni ciljevi i procesi često trebaju realizirati i odvijati u vrlo proturječnim okolnostima (prodati skupo i kupiti jeftino, trgovati s neprijateljem i prodavati prijatelju…).