U sklopu prigodničarske teme o svemu što se promijenilo u svijetu i Hrvatskoj od izlaska prvog broja Lidera prije 15 godina, svoje viđenje dao je i Vlatko Cvrtila, rektor Sveučilišta VERN. Komentar prenosimo u cijelosti.
Naša civilizacija je ušla u 21. stoljeće s brojnim očekivanjima koja su bila jednako optimistična kao i pesimistična. Kao što to uobičajeno biva, ostvarila su se i jedna i druga. Globalizacija kao ključni fenomen kojim možemo opisivati početak 21. stoljeća donijela je brojne blagodati, ali je istodobno produbila jaz između bogatih i siromašnih, te stvorila niz otpora koji su pretvoreni u otvorene tenzije, pa čak i u političko nasilje (terorizam).
Razvoju tih otpora pridonijela je dominacija Zapada koji je, korištenjem ključnih globalnih poluga (UN, MMF, WTO, Svjetska banka), upravljao procesima i akterima stvarajući pogodnu klimu za jačanje vlastite moći. No, istodobno je došlo i do jačanja Kine koja je dobro iskoristila obilježja globalizacije i globalnog tržišta, te započela stvarati ekonomiju koja je svojim rastom postala glavni izazivač globalnoj ekonomskoj moći SAD-a i drugim industrijski razvijenim državama. Uz rast ekonomske moći, Kina je oblikovala strategiju kojom nastoji stvoriti ključne globalne geopolitičke utjecaje u onim dijelovima svijeta koji su dotad bili izvan fokusa zapadnog svijeta (Afika, Južna Amerika).
Uz Kinu, Ruska Federacija također nastoji zauzeti određeni prostor moći u svom bližem okružju, ali i izvan njega (Sirija) kako bi ojačala svoju globalnu poziciju. U tom se trokutu, uz povremenu participaciju Europske unije, odigravaju i ključne geopolitičke igre kojima se nastoji uspostaviti nova globalna raspodjela moći. Te geopolitičke igre u brojnim aspektima utječu i na procese globalizacije, posebno u ekonomskom području što se očituje sve više u razvoju visoke tehnologije. Od dolaska predsjednika Trumpa u Bijelu kuću, započeli su trgovinski i tehnološki sukobi s Kinom koji se posebno očituju u pokušaju ograničavanja širenja kineskih IT kompanija u području razvoja 5G mreža.
Nove hegemonije
Ovo je samo jedan od primjera koji značajno nagrizaju globalizaciju kao proces koji je trebao našu civilizaciju pomaknuti u novo razvojno razdoblje. Kao što je vidljivo, u tome se nije uspjelo jer je globalizacija razvila neke nove hegemonije koje stvaraju otpore i tenzije što dobrim dijelom svijet ponovno pretvara u područje globalnih geopolitičkih igara za stjecanje što veće moći.
Zbigniew Brzezinski, poznati američki geopolitičar napisao je 1997. godine knjigu 'Velika šahovska ploča' u kojoj je prostor euroazijske geopolitičke matrice nazvao 'velikom šahovskom pločom' predviđajući da će se tu igrati najvažnije geopolitičke igre 21. stoljeća. Pokazalo se da je bio u pravu, ali danas, u svjetlu globalnih geopolitičkih pomaka, možemo govoriti o tome da se cijeli svijet pretvorio u veliku igru šaha u kojoj jedan pogrešan potez može donijeti značajne gubitke. Između ostalog, i iz tog razloga događa se pomak od globalnotržišne paradigme u kojoj bi država trebala imati mali utjecaj na ekonomiju i tržište, prema kejnezijanskom pristupu ekonomiji u kojoj država ima povećanu ulogu.
U tom smislu svaki udar na globalnu ekonomiju kao što su financijska i ekonomska kriza (2009.), te najnoviji pojavom novog koronavirusa i globalne pandemije, stavljaju države pred velike izazove koje moraju rješavati na nacionalnoj razini kako bi održali stabilnost gospodarstva i svog financijskog sustava.
Republika Hrvatska je u 21. stoljeće ušla kao jedna od rijetkih država na čijem teritoriju se dogodila agresija i rat što je utjecalo i na njezin gospodarski oporavak. Početkom 2000. godine postavljeni su ključni strateški ciljevi (ulazak u NATO i EU) koji su u mnogočemu utjecali na političku, gospodarsku i društvenu tranziciju. Ciljevi su ostvareni, ali se čini da nismo iskoristili sve one benefite koje nosi članstvo.
Zablude o EU članstvu
Iako smo prilagođavanje novim asocijacijama završili uspješno, čini se da smo to napravili samo formalno jer i dalje našim ekonomskim i političkim životom dominiraju tradicionalni društveni obrasci koji ograničavaju značajniju ekonomsku i društvenu transformaciju. Polako na vidjelo dolaze sve zablude kako je samo članstvo u EU dovoljno da bi se postiglo neko novo blagostanje, te kako će naša probleme rješavati Bruxelles kao što je nekad u SFRJ to radio Beograd.
Čini se da nam je ta bivša država ostavila preveliki uteg i smanjila sposobnost shvaćanja da naše probleme jedino mi sami možemo rješavati, a sada to možemo u okviru EU što je svakako povoljnija pozicija. Posljedice tranzicije su vidljive na svakom koraku od raširene korupcije do slabosti pravosudnih i drugih tijela da se učinkovito suoče s tim izazovom. Čini se da svako malo napravimo neki mali koračić naprijed, ali onda ogromnim skokovima napravimo dva nazad i tako svih ovih godina.
Ova 2020. godina nam je svima u svijetu donijela novi izazov globalne pandemije koji je u mnogočemu pokazao koliko su naša društva ranjiva na rizike koje teško možemo kontrolirati. Iako smo sada jako fokusirani na epidemiološke mjere, vrijeme je da i ovo vrijeme iskoristimo za oblikovanje strategije za sljedeće desetljeće u kojemu ćemo ozbiljno pristupiti rješavanju naših devijacija i ograničenja, te postaviti temelje za neku novu ekonomiju i društvo. I to imajući cijelo vrijeme u vidu da naše probleme neće riješiti nitko drugi. Bilo bi najgore zapasti u neku vrstu letargije jer, eto, dolaze nam veliki novci iz EU, pa kad ih potrošimo, onda ćemo vidjeti kako dalje, što smo dosad vrlo često radili. Taj novac je prilika da se počnemo mijenjati i da ga iskoristimo na najbolji mogući način kako bismo napravili nužne promjene.
Jesam li optimist u tom pogledu? Poznajući nas, prije bih rekao da sam lagani pesimist koji ipak ostavlja mala vrata otvorena mogućnosti da ćemo ovu priliku ipak bolje iskoristiti.
Koliko su se svijet i Hrvatska promijenili od izlaska prvog broja Lidera i zašto su to 'bila najbolja vremena i najgora vremena' pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.