U jeku borbe protiv klimatskih promjena svakodnevno se traže rješenja i ideje kako svatko, od običnih ljudi do velikih kompanija, može pomoći planetu. Tim povodom se u Britaniji sve intenzivnije predlaže da se kao jedno od rješenja uvede obaveza stavljanja podataka o ugljičnom otisku na prehrambene proizvode, nadajući se da će se tako dići svijest građana, a istovremeno i kompanije natjerati na pozitivno djelovanje.
Zašto baš takav prijedlog? Nije novost da je prehrambena industrija veliki zagađivač, a u jednom je izvješću ranije ove godine, kako navodi BBC, objavljeno da može proizvesti čak 40 posto svih emisija stakleničkih plinova iz ljudskih aktivnosti. S obzirom na to, neki smatraju da bi na proizvode trebalo napisati koliko se ugljičnog otiska stvara njihovom proizvodnjom jednako kao što na proizvodima piše njihova nutritivna vrijednosti. Takva oznaka bi, objašnjava Forbes, sadržavala podatke od izvora sirovina, proizvodnih procesa, transporta, upotrebe proizvoda do njihovog zbrinjavanja.
Samoinicijativno djelovanje
U svijetu već postoje neke kompanije koje su samoinicijativno prigrlile taj model, a sada potiču i druge da to rade kako bi se kupcima pružila ideja o emisijama koje proizvode razni proizvodi te, se neki nadaju, da bi to potaknulo ljude da kupuju robu s nižim ugljičnim otiskom, navodi Forbes.
Lou Palmer-Masterton, vlasnica je tri veganska restorana u Britaniji koji su već do sada kao oblik održivog djelovanja koristili samo obnovljivu energiju za rad te reciklirali kutije za ručak i šalice. Za BBC je objasnila da je sada za nju logičan napredak dodavanje ugljičnih oznaka na jelovnike.
– To je nešto o čemu sam razmišljala već neko vrijeme i, iako su svi naši proizvodi na biljnoj bazi, još uvijek sam bila znatiželjna o utjecaju koji imaju na okoliš – objasnila je Palmer-Masterton za BBC te dodala da takvo označavanje postaje sve popularnije što je i logično zbog dizanja svijesti o štetnosti CO2.
Praksa prikazivanja metričkih vrijednosti na proizvodima, prije svega bi pozitivno utjecati na kompanije koje žele ostati konkurentne u industriji. No, trenutno postoji problem je što još ne postoje ujednačeni načini ovakvog mjerenja pa se, prema mišljenju Forbesa, neke tvrtke mogu nametnuti se kao lideri u svojim kategorijama u trenutku kada za to ne postoje jasna mjerila.
Previše načina mjerenja
Foodsteps je jedna od aplikacija koje kompanije mogu koristi za mjerenje ugljičnog dioksida kojeg proizvede određeni proizvod ili jelo i u procesu izrade i kasnije u procesu pripreme bilo to u restoranu ili kod kuće. BBC objašnjava da softverski sustav Foodsteps-a sadrži bazu podataka brojki oslobađanja ugljičnog dioksida, uključujući izračune od raznih gnojiva do načina isporuke sirovina, procesa kuhanja, proizvodnje bilo kojeg pakiranja i bilo kakvog hlađenja ili zamrzavanja. Restorani i kompanije koje plaćaju korištenje njegove sheme mogu prikazati svoje ugljične rezultate na svojim jelovnicima ili pakiranju, od A (vrlo nisko) do E (vrlo visoko).
No, osim ovog postoji shema označavanja koju je osmislio britanski Carbon Trust, organizacija koju je pokrenula njihova vlada još 2001. godine, a BBC navodi da je ona danas privatna tvrtka čije se označavanje nudi globalno. Isto tako postoji i nova shema označavanja neprofitne organizacije Foundation Earth, koja registrira emisije ugljika kao dio šire ocjene utjecaja na okoliš. Nju navodno koristi većina glavnih britanskih supermarketa i Nestle, a u međuvremenu je i prehrambeni div Unilever, koji proizvodi sve majoneze do sladoleda, počeo osmišljavati vlastiti način označavanja ugljika.
Svi ovi različiti načini na koje se trenutno ugljični otisak može računati stvara već spomenuti problem – označavanje nije standardizirano pa, unatoč želji mnogih, još je uvijek ostaje pitanje koliko je ono pouzdano. Forbes navodi da bi ono moglo služiti i populističkom djelovanju kompanija sve dok potrošači nemaju jasnu ideju o standardima proizvodnje koji bi trebali postaviti normu.
Upitna učinkovitost i greenwashing
Nema sumnje da je procjena emisija uključenih u izradu svakog proizvoda dobra ideja. No, problem je u tome što je to kompliciran posao, jer, navodi Forbes, kompanije poput novozelandskog proizvođača tenisica Allbirds jasno navode, da je trenutno podatke o emisijama lako krivotvoriti ili pogrešno prezentirati. Ekologija je goruća tema pa ju mnogi žele koristiti u marketinške svrhe, a to je, tvrtde, jednostavno i još jednostavnije kada je njegova primjena progresivna i neke kompanije mogu prednjačiti.
Osim toga, pitanje je i može li takvo označavanje zaista biti učinkovito za sve osim onih koji su već do sada postalo eko-osviješteni jer niti oznake nutritivnih vrijednosti nisu nikada pomogle s problemom pretilosti.
Procjena doprinosa robe široke potrošnje razinama ugljičnog dioksida zasigurno bi mogla pomoći u sprječavanju nekih štetnih praksi ili barem potaknuti kompanije da razmišljaju 'zelenije' ako žele ostaviti dobar dojam. No, potrebna je standardizacija jer će inače sve ostati na osobnoj procjeni i povjerenju svakog potrošača s čime se lako upravlja.