Dramatični prošli petak u kojem je financijska kriza najveće hrvatske poslovne grupacije doživjela vrhunac i vjerojatni početak raspleta mogli bismo označiti kao iznimno važan, povijesni dan za hrvatsku ekonomiju. Kaotična tranzicijska faza razvoja domaćeg poduzetništva, u kojoj su dominirali Agrokor i poduzeća nastala u okrilju ‘organskoga koncepta‘ izrastanja nacionalnih kapitalista pod okriljem političke ekonomije, prema svemu sudeći završena je. Temeljni problemi Agrokora i s njime sudbinskih povezanih hrvatskih poduzeća s jedne se strane mogu sažeti u sintagmu ‘previše svega‘ – previše emocija i nerealnih ambicija, prekomjernih i često neučinkovitih ulaganja, previše zaposlenih, previše rođaka i interesnih konflikata, previše politike...
Gospodarski balon
Unatoč mnogim, doista vrijednim, poduzetničkim postignućima po kojima će Ivica Todorić ostati zabilježen u hrvatskoj ekonomskoj povijesti, stvoren je gospodarski balon s vrlo niskom razinom vlastitoga kapitala i iznimno niskom ukupnom učinkovitošću u usporedbi s međunarodnim konkurentima. Donedavno potpuno zatvoreno domaće tržište, rezervirano za Agrokor i njegove partnere, zakasnjelo se – ali zbog toga ubrzano – ‘utapa‘ u potpuno globalizirana tržišta na kojima stoluju hiperučinkoviti europski trgovački lanci. Većina poslovanja Agrokora, naime, unatoč pokušajima diverzifikacije ‘uzvodno‘ prema poljoprivredi i prerađivačkoj industriji, događa se u sektoru maloprodaje. Pod pritiskom takvih procesa, zastarjeli i troškovno intenzivni Agrokorovi poslovni modeli ruše se kao kula od karata. Svjedočimo naglom, nadamo se ne i razarajućem, ispuhivanju tog balona i stvaranju nekog novog (ili nekoliko novih manjih) i dugoročno održivog Agrokora.
>>>Sabor prihvatio ‘lex Agrokor’: 83 zastupnika za, 2 suzdržana i 46 protiv
Kriza te kompanije, koja je zbog svoje veličine (jedna od pet najvećih grupacija u Srednjoj i Istočnoj Europi)uistinu važna za cijeli hrvatski ekonomski sustav, može se i mora sustavno rješavati. Političkim bismo rječnikom mogli reći da je riječ o ‘sistemski relevantnoj‘ ili ‘strateškoj‘ kompaniji. No bilo bi potpuno pogrešno širiti iluziju da je Agrokorova kriza pitanje njegove nelikvidnosti, odnosno ročne neusklađenosti novčanih tokova te da se može riješti dodatnim bankarskim kreditima ili intervencijama iz fiskalnog sektora.
Agrokor (i većina njegovih dobavljača) u dubokoj je strateškoj krizi koju obilježavaju mnogobrojni manjkovi.
Agrokor (i većina njegovih dobavljača) u dubokoj je strateškoj krizi koju obilježavaju mnogobrojni manjkovi – manjak kapitala (kako je moguće u tržišnoj ekonomiji poslovati bez kapitala kao jednog od glavnih ekonomskih faktora?!), manjak inovacija i razvoja novih proizvoda, manjak upravljačkih kapaciteta, manjak produktivnosti i konkurentske sposobnosti te manjak strateških vizija koje bi se prostirale izvan granica vrlo uskog domaćeg tržišta, odnosno siromašnih tržišta Jugoistočne Europe.
Izlaz iz ‘modela Agrokor‘
Svi ti manjkovi obilježavaju i većinu domaćih poduzeća. Uz iznimke nekih sektora (turizam i IT) i nekih poduzeća koje moramo cijeniti, hrvatski su poduzetnici u pravilu nedovoljno konkuretni na europskom tržištu, koje je na njihovu nesreću jedno od najkonkurentnijih, ali i najbogatijih na svijetu. Tu ćemo tvrdnju argumentirati brojkama. Agrokorovih 60.000 zaposlenika ostvaruje oko šest milijardi eura ukupnog prihoda. Portugalska grupacija Jeronimo Martins, koja većinu svog poslovanja ostvaruje u Poljskoj, uz isti broj zaposlenika ostvaruje više od 13 milijardi eura poslovnih prihoda. Sličan deficit učinkovitosti i konkuretnosti možemo vidjeti na razini hrvatske nacionalne ekonomije. Hrvatski robni izvoz je 2015. iznosio oko 12 milijardi eura, a izvoz vrlo usporedive Slovačke bio je oko 65 milijardi eura. Dakle, san o ostvarivanju općeg blagostanja na niskoj razini mikro- i makro ekonomske efikasnosti te neiscrpnom izvoru položajne rente (u turizmu) posljednjeg se petka u ožujku 2017. definitivno rasplinuo. Hrvatska poduzeća i nacionalno gospodarstvo u cjelini moraju užurbano pronalaziti nove, konkuretne poslovne modele i pozicije na potpuno globaliziranim tržištima, jednako kako su to učinili mnogi drugi u Europi.
>>>Alvarez: Banke su spremne financirati Agrokor pod uvjetima ‘lex Agrokora’
Srećom, sve nam se ovo događa nakon ulaska u EU, u golemo jedinstveno tržište koje može prihvatiti neusporedivo više hrvatskih proizvoda i usluga nego što to danas čini, te u ozračju općeg oporavka od ekonomske krize iz 2008. Hrvatsko će gospodarstvo, u to nema nikave dvojbe, pronaći izlaz iz ‘modela Agrokor‘ i njegove krize te pronaći svoje konkuretno mjesto u globalnom tržištu. Naravno, ne svi i ne svi podjednako uspješno. No to je tržišna ekonomija – inovativne i konkuretne tržište će nagraditi.