Na samu riječ outsourcing mnogima u državnoj upravi dignula bi se kosa na glavi. Da ne govorimo o sindikatima. Posljednji pokušaj ‘autsorsanja’ usluga iz zdravstvenog sektora koji je pokušala provesti vlada Zorana Milanovića neslavno je propao. Za razliku od države koja je u svojemu modelu poslovanja zaostala u nekim drugim vremenima privatni poduzetnici i tvrtke odavno su shvatili prednosti tog modela.
– Danas postoji toliko specifičnog znanja i vještina da jedna tvrtka rijetko može sve najbolje i najučinkovitije pokriti internim resursima. Menadžment se treba jako usredotočiti na osnovnu djelatnost i ključne interne procese, a sve što mu povremeno treba, može nadomjestiti korištenjem uslugama specijaliziranih savjetničkih kuća. Može ih primjenjivati za jednokratne projekte, naprimjer uvođenje modernijeg softvera, analizu ponašanja potrošača, pronalazak stručnjaka sa specifičnim znanjem, akviziciju zanimljive mete, prodaju nematičnog poslovanja, restrukturiranje, internacionalizaciju poslovanja, unaprjeđivanje djelotovrnosti nekih poslovnih procesa... Naravno, tvrtke mogu trajno izdvojiti kompletne odjele i servise etabliranim stručnim kućama, npr. usluge ljudskih potencijala (HR), porezno savjetovanje, IT strategiju i razvoj – kaže Željko Perić, vlasnik konzultantske kuće Caper, ističući da se domaće tvrtke sve više koriste uslugama konzultanata i da ne poznaje nijednu veliku uspješnu hrvatsku tvrtku koja je sve obavila sama.
Više znanja, manje troškova
– Poznata je izjava Henryja Forda: ‘Ako ima nešto što ne možemo napraviti djelotvornije, jeftinije i bolje od konkurenata, nema smisla da to radimo; za te poslove trebamo angažirati nekoga tko će to napraviti bolje od nas.’ U stvarnosti nije sve baš tako jednostavno, tvrtke najčešće izdvajaju poslove koji nisu srž njihova poslovanja, dakle osnovna djelatnost ostavlja se u društvu, a o svim drugim funkcijama raspravlja se je li ih dobro izdvojiti potpuno ili djelomično – objašnjava Helena Schmidt, direktorica u Deloitteovu Odjelu za porezno savjetovanje koja kaže da uporabom vanjskog partnera tvrtka dobiva svu njegovu stručnost za pojedino područje.
– Može iskoristiti znanje najboljih specijalista za pojedino područje a da ga ne zaposli jer joj takav specijalist ne treba za cijelo vrijeme poslovanja. Dakle, postižu se dva cilja: pristup stručnom kadru i smanjenje troškova jer nema smisla zapošljavati stručnjaka u tvrtki nakon što projekt završi. Konzultantske tvrtke stalno ulažu u svoje zaposlenike, izobrazbu, baze podataka jer su specijalizirane za to, nude to na tržištu, zato nije opravdano to razvijati u svakoj tvrtki koja samo povremeno ima potrebu za time – ističe Schmidt.
Digitalne tehnologije
Danas se sve više traže konzultantske usluge povezane s digitalnom tehnologijom.
– Klijenti koji su u prošlosti imali malen ili nikakav interes za digitalizaciju upravo se sada upuštaju u digitalnu transformaciju kako bi interne procese učinile što djelotvornijima i što više zadovoljile kupce. Osim toga, zbog velike količine podataka koje klijenti imaju, a često ne znaju što s njima, sve je veća potreba za uslugama analitike ‘big data’. Pohranjivanjem, obradom i pravilnom uporabom tih podataka klijentu pomažemo stvoriti nove poslovne prilike i povećati prihode. Nadalje, primjećujemo da tvrtke imaju sve veću potrebu za specifičnim znanjem i vještinama u poslovnoj strategiji i transformaciji poslovanja te računovodstvenim i knjigovodstvenim uslugama, najčešće zbog manjka vlastitih kadrova. Spomenuo bih i potrebu za uslugama povezanima s regulativom i usklađenošću s regulatornim promjenama, porezima, prepoznavanjem prilika za rast, transakcijama, vrednovanjem, usavršavanjem tehnologije, npr. ERP-a, infrastrukture, poboljšavanjem poslovne učinkovitosti, promjenom kulture tvrtke – kaže Berislav Horvat, regionalni izvršni partner za regiju u EY-u Hrvatska.
Napominje da konzultantske usluge trebaju i manje i veće tvrtke, ali manje često misle da ih si ne mogu priuštiti ili nisu potpuno svjesne učinaka uporabe konzultanata. – Ako imaju projekt koji je važan za tvrtku, a konzultant osigurava potrebno znanje i provedbu projekta, onda njegova cijena nije važna. Ako bi cijena nadmašivala učinke projekta, projekt onda vjerojatno ne bi bio potreban. Nažalost, kod nas često i veliki zaziru od konzultanata jer misle da sve mogu sami i ne vide prednosti izdvajanja projekata konzultantima. Dok je vani, naprimjer, uporaba konzultanata uobičajena poslovna praksa u najvećim i najboljim tvrtkama jer traže svaku pomoć da budu još bolje, veće i jače, kod nas je to općenito još na niskoj razini – smatra Horvat.
Nadzor kvalitete
– Prednosti su izdvajanja fokusiranje organizacije na ključne poslovne aktivnosti, ne bavimo se više potporom koja ne utječe presudno na naše poslovanje. Često vanjski partner može bolje iskoristiti resurse koje preuzima od organizacije, i tehničke i ljudske, te ih ponuditi drugim korisnicima na tržištu, stoga možemo mnogo uštedjeti ako se koristim takvim uslugama. Uporabom vanjskog pružatelja usluge bolje razdvajamo uslugu, kontroliramo njezinu kvalitetu te pravne elemente zaštite organizacije, npr. ne plaćamo uslugu koja nije izvršena ili je loše kvalitete, a svoje zaposlenike ili tehničke resurse moramo platiti bez obzira na to jesmo li zadovoljni njihovim učinkom – ističe Daniel Lenardić, pridruženi partner KPMG-ovu u Odjelu poslovnoga savjetovanja u Hrvatskoj.
Nedostaci su pak djelomični gubitak kontrole nad resursima, nisu nam uvijek dostupni, odnosno dostupni su onoliko koliko smo ih ugovorili, potencijalni rizik povjerljivosti poslovnih informacija ovisno o vrsti usluge koja se pruža itd.
– Tu je i potencijalni rizik ovisnosti o vanjskom partneru ako je usluga izdvajanja takva da može utjecati na operativno poslovanje, stoga uvijek treba imati izlaznu strategiju iz takvih odnosa, mogućnost brze zamjene drugim partnerom ili povratkom na vlastite resurse. Dodatni su trošak i napor potreba za uspostavom i održavanjem sustava nadzora nad aktivnostima i kvalitetom usluge vanjskog partnera, dakle treba zadržati dio osoblja i sustava koji će nadzirati njegov rad – zaključuje Lenardić.
Gdje svakako, a gdje ne
Outsourcing više nije privilegij velikih tvrtki.
– Manje tvrtke također su shvatile da mnogo lakše razvijaju posao ako ne moraju trošiti svoje resurse na istraživanje, planiranje razvoja i traženje partnera te da je trošak utrošen na konzultante mnogo manji nego da to pokušaju pokriti iz svojih ionako ograničenih resursa. Primjerice, dobar konzultant napravi plan razvoja mnogo brže od poduzetnika, a poduzetnik se može posvetiti prodaji i osnovnom poslu. Kad bi poduzetnik sâm radio te planove, trpio bi njegov posao pa postoji opasnost da mu padne profitabilnost. Kad se to tako gleda, trošak konzultanta postaje prihvatljiv. Osim toga, rijetko koji poduzetnik propušta priliku angažirati pomoć u poreznom nadzoru ili poreznom sporu. Porezni propisi postali su toliko složeni da se trebate sjetiti što je u kojem trenutku bilo na snazi da poreznom tijelu možete argumentirati da je neki postupak u pojedinom trenutku bio dopustiv. Porezni inspektori katkad se tijekom nadzora koriste najnovijim pročišćenim tekstom zakona, propuštajući da je bilo prethodnih izmjena koje u nekim trenucima nisu bile na snazi – kaže Božidar Lukša iz Texela.
Ne smije se zaboraviti da primjenu ‘outsourcinga’ s jedne strane treba promatrati kao trošak, a s druge kao korist koju poduzetnik ima od toga. Nije dobro zadržati se samo na smanjenju troškova.
– Ako govorimo o kontrolingu, čim poduzeće poraste, a procesi postanu sve složeniji, ni blizu nije dobra opcija imati vanjskoga kontrolera. Korist od kontrolinga premašuje trošak tog zaposlenika. Kontroler mora živjeti s poduzećem i u njemu, imati oči širom otvorene, vidjeti što drugi ne vide, razumjeti što se događa i tek tada može biti kvalitetan operativni savjetnik menadžmenta. Kontroling ni slučajno nije rutinski administrativni posao – tvrdi Jasmina Očko iz Kontrolinga Kognosko.
Konzultanti vrijednost daju tako da na izazov klijenta odgovaraju dovođenjem tima stručnjaka, bilo industrijskih bilo onih za specifičan segment poslovanja, koji su taj zadatak već riješili globalno na stotine puta u istim industrijama i slučajevima.
– Ako je vrijeme ključno, konzultanti mogu otkriti izazove svojih klijenata znatno brže od internih timova i zaposlenika zbog usredotočenosti na njih, ali i zato što posjeduju baze podataka, mjere vrijednosti te primjenjuju metodologije koje uvelike kataliziraju razvoj rješenja koje se na kraju treba prilagoditi posebnoj klijentovoj situaciji. Najveća je vrijednost kad se rješenje koje konzultant predloži uvede, odnosno kad klijent vidi konkretan učinak rada. On se može zrcaliti u rastu cijene dionica, povećanju prihoda i profitabilnosti, uspješnom lansiranju novog proizvoda, unaprijeđenome korisničkom iskustvu, završenoj transakciji itd. – poručuju iz PricewaterhouseCoopersa.