Dobit, ugled, izazov, osobni razvoj – što je to što potiče ljude da postanu poduzetnici?
U udžbeniku Poduzetništvo iz kojeg uče budući komercijalisti u četvrtom razredu srednje škole kao glavni motivatori navode se dobit, ugled (prestiž), moć, sigurnost te ostali u koje su svrstani želja za samostalnim radom (biti sam svoj šef), ostvarivanje vlastitih ambicija, želja za dokazivanjem i izazov. Postavlja se pitanje nije li poduzetništvo pod pretpostavkama da nastaje isključivo iz ovih površnih pobuda kao što su novac, ugled i moć pomalo otužno i treba li zaista postavljati sliku tako?
Novac bi trebao doći na posljednjem mjestu motivacijske liste, piše Quora. Da su Gatesa ili Ellisona inspirirali isključivo novci, nakon prve milijarde ne bi se više trudili. Oni kojima je novac primarni motivator za pokretanje vlastitog biznisa najčešće propadaju, objašnjava Quora. Novac je na prvom mjestu među top pet motivatora za osnivanje vlastite tvrtke koje navodi Entrepreneur, potom dolaze fleksibilnost, kontrola, timski rad i nasljeđe. Na jednom drugom popisu motivacijskih čimbenika za pokretanje startupa na prvom mjestu, potpuno suprotno materijalnom, nalazi se osjećaj - strast, a odmah potom tu je činjenica da kao poduzetnik ovisite o sebi, ne o nekom nedokazanom šefu. Kao važan faktor navode se i osjećaj postignuća, osobni razvoj te već spomenuti osjećaj kontrole.
Istraživanje o razumijevanju motivacije poduzetnika provedeno 2014. godine na 1.000 ispitanika-poduzetnika pokazuje kako se financijski ishod najčešće spominjao, ali da su važniji motivatori za pokretanje vlastitog posla autonomija i izazov. Tome u prilog idu i rezultati istraživanju zajednice malih poduzetnika Manta i tehnološkog giganta Della u kojima je više poduzetnika navelo da ih na samostalno poslovanje potiče osjećaj osobnog postiguća i ostvarenja životnog sna (37%) nego što to čini financijska sigurnost (28%). Detaljnije rezultate pogledajte u infografici.
Treba li glavni motivator biti novac i mora li se poduzetnik opterećivati zadovoljavanjem apetita ega pumpanjem osjećaja vlastite veličine, prestižnosti i moći? Nije li poduzetništvo nešto drugo? Nije li to iskušavanje vlastitih granica, preuzimanje rizika, kanal ispoljavanja vlastite kreativnosti, donošenje inovativnosti na tržište i realizacija vlastite vizije svijeta u mikrosredini firme koja to isto svojim proizvodima i uslugama prenosi javnosti? Ne bi li se uspjeh, a ujedno i motivacija trebali mjeriti postignućima te osjećajem osobnog napretka?
Poduzetnici postaju promjena koju žele vidjeti u svijetu i kao takvi trebali bi dobro promisliti kojim motivima će se povoditi pri pokretanju vlastitog biznisa jer doista, moglo bi se reći da, dugoročno gledano, postoji pravi i krivi izbor motiva.