- Nekažnjeni zločini nad novinarima kronična su pojava u Hrvatskoj. Bijela knjiga koja sadrži detaljne opise 70 slučajeva brutalnih napada na novinare objavljena je 2011. godine, a većina tih slučajeva do danas nije istražena niti je utvrđeno tko su počinitelji. To je stoga što policija ne radi svoj posao, olako pristupa prijetnjama, a kada im i pristupa, loše to odradi. Međutim, kada stvari dođu do policije već je kasno, rekla je za Lider povodom Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjavanja zločina nad novinarima, koji se obilježava 2. studenog, potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva Slavica Lukić.
Prijetnje novinarima u Hrvatskoj možda nisu mjerljive s Turskom gdje mnoštvo novinara trenutno sjedi u zatvoru ili s Meksikom gdje stotine novinara preko noći nestaje. Međutim, nedavni pokušaj atentata na predsjednika HND-a Sašu Lekovića, prijetnja smrću ravnateljici HINA-e Branki Valentić, a ne zaboravimo ni napad na Željka Peratovića. Prethodnih godina prijetnje su primili i Katarina Marić Banje, Drago Pilsel, a grafičkom uredniku Hrvatskog tjednika Antoniju Mlikoti prijećeno je i pištoljem.
Navela je i kako je to samo jedan segment problema. Ono što više zabrinjava je javna atmosfera u kojoj su prijetnje, uvrede i napadi na novinare postali svakodnevica.
- Netolerantne i vrlo uvredljive poruke novinarima upućuju javne i političke osobe pa čak i u Hrvatskom saboru, što je osobito uznemirujuće jer su to osobe koje bi trebale voditi računa da za javni govor postoji pravna odgovornost. Tome treba stati na kraj, kaže Lukić.
Također, osvrnula se na komentare ispod članaka u mainstream online medijima gdje se često nalaze uvrede na račun novinara i govor mržnje, a administratori takve poruke ne uklanjaju. - Problem su i "mediji mržnje" - internetske stranice koje imaju sve kartakteristike javnih medija, ali nigdje nije navedeno tko je njihov urednik ili vlasnik i kao takvi izvan su svih zakona. Oni služe za širenje denuncijacija i plasiranje izmišljenih informacija u cilju da se nekoga diskvalificira i produžena su ruka ektremne desnice, smatra Lukić koja nije željela komentirati izjavu HNIP-a da je medijsko praćenje pokušaja atentata na predsjednika HND-a Sašu Lekovića društveno štetno i nije u skladu s pravilima novinarske struke.
- Komentari te udruge koja se lažno predstavlja kao udruga koja predstavlja interese novinara i publicista ne zaslužuje osvrt. Osnovana je radi osobnih probitaka, a prema nekim saznanjima ta udruga se ozbiljno osipa i pitanje je tko je više čini i njihove poruke iznosi.
Član hrvatskog P.E.N. centra Ante Armanini komentirao je recentne događaje pokušaja zatiranja slobode govora pokušajem atentata Saše Lekovića sljedećim riječima:
- Pobjeda nad javnošću trijumfira još jednom u dugom nizu pokušaja da se javnost osudi na opću amneziju brutalnim nasiljem nad javnim umom RH. Javnost RH postaje ovim brutalnim zastrašivanjem samo formalna ili lažna javnost skraćena ili poništena za svaku javnu raspravu, kao u svakom pravom despocijskom umu koji njeguje javnost pod uvjetom da se javnost ne služi javnom riječju ili javnim prosvjedom. Drugačije rečeno, nedvojbeno je samo jedno: ovim agresijima i prijetnjama smrću javnost RH se iskazuje kao formalizirani skup ljudi koji imaju samo formalno pravo da mehanički klimaju glavom pred silama koje nisu javne i ne žele se podvrgnuti kontroli javnosti. Tajnost u nasilju ili prijetnjama nad životom ljudi koji rade u javnosti zapravo je prijetnja koja će od prijetnje već sutra možda postati pravo ubijanje.
Prema UNESCO-vom izvješću o sigurnosti novinara, prošla godina druga je najsmrtonosnija za novinare u posljednjih deset godina. U tom periodu UNESCO je zabilježio 827 slučajeva u kojima su smrtno stradali novinari, a u 2015. stradalo ih je 115.
Novinarke su rjeđe meta napada nego muški kolege - u razdoblju od 2014. do 2015. godine smrtno je stradalo 195 novinara i 18 novinarki. UNESCO navodi da je razlog tome neuravnotežena zastupljenost žena u medijskim organizacijama te da se djelomično objašnjenje može potražiti i u činjenica da novinari češće izvještavaju iz ratnih zona.
U 2015. zabilježen je tako i značajan porast smrti online novinara - 21 smrtni slučaj u odnosu na dva koliko je zabilježeno u 2014. Gotovo pola tih crnih brojki za prošlu godinu čine sirijski online novinari i blogeri koji prate sukobe u Siriji. Za razliku od prethodnih godina u kojima je većina smrtno stradalih novinara radila za tiskane medije, u razdoblju 2014.-2015. ubijeno je najviše televizijskih novinara.
Najugroženiji su freelance novinari koji rade neovisno i često bez odgovarajuće zaštite - oni čine 19% smrtno stradalih novinara u 2014. i 2015. godini.