Nije prvi put da nakon objave kvartalnog pada BDP-a konstatiram: E, sada smo stvarno dotakli dno! Taman kada moja optimistička narav zaključi da gore ne može biti, stvarnost me demantira. Može, može!
Članovi Vlade ovih se dana polomiše u potrazi za unutrašnjim i vanjskim neprijateljima koji su doveli do pada BDP-a u drugom kvartalu. Te su zakazali poduzetnici, koji nisu shvatili kakve im je sve olakšice priskrbila ova Vlada. Te je krivo nepovoljno vanjsko okruženje. Čak su i ekonomski analitičari zakazali, jer su prognozirali pad veći od 2,1 posto. Jesmo li ovaj puta ipak dotaknuli dno? Na vidiku nema nikakvih signala koji bi dali naslutiti da dolaze bolja vremena. Ništa se u ovoj godini suštinski nije promijenilo što bi moglo potaknuti rast u drugom polugodištu.
Turizam će u najboljem slučaju nakratko zaustaviti daljnji pad. Investicije su se zaglavile između nerealnih planova i hiperkompliciranih zakonskih procedura, ljeto je za njih propušteno, u jesen se ne pokreću. Izvoz neće skočiti sve dok se ne razbujaju investicije u novu proizvodnju. Trgovina se neće oporaviti jer stanovništvo nema novaca za trošenje. Jedini rast koji možemo očekivati od poljoprivrede jest rast zahtjeva za poticajima.
Vide li to u Vladi? Naravno da vide, nisu idioti. Pravo je pitanje što je Vlada spremna riskirati da bi napravila preokret. Je li spremna pozvati u pomoć MMF prije nego što više neće imati izbora? Je li spremna napraviti vlastitu rekonstrukciju, zamijeniti stranačke kadrove profesionalnim upravljačima, prije no što sve ode k vragu? Nije! Milanovićeva će se Vlada sada fokusirati na zadržavanje kreditnog rejtinga, što je u redu, ali nije dovoljno. Nakon toga će ‘jahati‘ na uvođenju financijske discipline, što je opet u redu, ali opet nedovoljno. Potom će se koncentrirati na neki treći parcijalni cilj, što će opet biti ispravno, ali i opet premalo. U međuvremenu će doći 1. srpanj 2013. i hrvatski će brod upoloviti u Europsku uniju pa će Vlada napokon moći odahnuti. Ako brod nakon toga potone, krivac se više neće tražiti na Markovu trgu nego u Bruxellesu.
Dr. Ante Babić smatrai da će sam ulazak Hrvatske u EU donijeti jednokratan rast BDP-a tri do pet posto. Ali, što će se događati nakon toga ovisi o tome što će Vlada učiniti prije toga. Ako u EU uđemo s negativnim predznakom, jednokratan rast ništa nam neće značiti. Konkurencija će se tek tada zaoštriti, a realan sektor, iscrpljen od krize, neće se moći s njom nositi. Zato je od presudne važnosti da Vlada sada napravi neki potez kojim će napraviti preokret. Pa makar njime riskirala da će zbog njega dobiti negativnu ocjenu Bruxellesa. Sveti cilj mora biti oporavak hrvatskog gospodarstva. Sada i odmah.