Izrada pravilnika jedan je od načina na koji državna administracija opravdava svoju brojnost. Kada u nekom sektoru nekog ministarstva dođe do zatišja, kada novi ministar počne laički i lakonski prebrojavati ljude i pitati se što oni svi tu zapravo rade, možete se kladiti da će se netko sjetiti da je vrijeme da se napravi kakav novi pravilnik.
Pri Ministarstvu gospodarstva formirana je radna skupina koja priprema novi Pravilnik o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda i pružanja usluga potrošačima. Dočim ima ovako dugačak naziv, gotovo je sigurno da će mu sadržaj biti dovoljno opsežan da opravda postojanje barem desetak činovnika. I da zakomplicira život onima koji će ga morati primjenjivati. Po sili zakona i pod prijetnjom visokih kazni.
Dakle, tim će se Pravilnikom propisati i urediti način isticanja cijena za maloprodajnu cijenu i cijenu za jedinicu mjere proizvoda. Očito je da sadašnju trgovačku praksu, nastalu temeljem nekog prethodnog pravilnika, državni činovinci drže nedovoljno propisanom i prilično neurednom. Ako tko prigovori tome da je novi Pravilnik nepotreban, činovnici se uvijek mogu lijepo pozvati na propise Europske unije, iako je teško uočiti da način isticanja maloprodajnih cijena u Hrvatskoj nije isti ili vrlo sličan načinu kako se to radi u zemljama EU-a.
U svakom su slučaju činovnici uočili da stvari s isticanjem cijena nisu baš onakve kakve bi trebale biti pa će propisati listu proizvoda na kojima zbog njihove prirode nice moguće istaknuti cijenu na samom proizvodu. Za primjer spominju duboko smrznute proizvode, sitne proizvode i slično. Koliko sitne? E, to će lijepo propisati pa neka trgovci mjere koji su ti a koje ne treba lijepiti deklaraciju sa cijenom, ionako nemaju drugog posla. Propisat će činovnici i listu proizvoda za koje trgovci moraju uz maloprodajnu cijenu istaknuti i cijenu za jedinicu mjere proizvoda. Na toj će se listi naći proizvodi za pranje, čišćenje i njegu tijela, kose, deterdženti i slično. Ja ću kao potrošač zacijelo profitirati time što ću znati koliko stoji litra šampona ako je cijena bočice od 200 ml tolika i tolika.
Uglavnom, došlo se do zaključka da nevalja to što su cijene u trgovinama istaknute iznad ili ispod proizvoda i da to valja mijenjati. No, činovnici su još onomad upozoreni od trgovaca zašto to ne treba mijenjati. Pa su im trgovci ukazali na to da bi im lijepljenje etiketa sa cijenama na svaki pojedinačni proizvod prouzročilo goleme nove troškove, da je na dubokosmrznute proizvode problematično lijepiti etikete, da se na cijelu gomilu sitnih proizvoda to ne može nikako učiniti i tome slično.
Kao što vidimo, činovnici su prihvatili dio trgovačkih sugestija, onih koje se odnose na tehniku lijepljenja. Ona koja se odnosila na goleme nove troškove nije usvojena. Neka gospoda trgovci lijepo organiziraju svoj posao kako znaju i umiju, a ako nemaju dovoljno radnika za to, neka izvole zaposliti nove. Puna ih je burza rada. Pa neće valjda državni činovnici razmišljati o tome što znači trgovcima obveza lijepljenja cijena na svaki pojedinačni proizvod? I koliko ljudi na tome mora raditi u supermarketima? I koliko će to trgovinu stajati i na koga će ona morati prevaliti taj novi trošak.