Kako smo vidjeli, najvažnije je bilo skupiti kvorum u Hrvatskom saboru kako bi se ukinuo Ured bivšeg predsjednika Republike Stjepana Mesića. U zemlji u kojoj nedostaje toliko puno ključnih odluka, ovu o Mesićevoj sudbini vlastodršci bi mogli proglasiti početkom dubokih reformi. Izlika je da je Mesićev Ured u ovakvoj situaciji preskup za državu, a kako moramo skresati troškove, Mesić ne bi imao pravo da se ljuti.
Mesić mi je, i to ne krijem, uvijek bio drag. Najbolji je predsjednik Republike kojeg je Hrvatska imala; štoviše, uvjeren sam da je Hrvatska za vrijeme njegovog mandata imala nemjerljivo najboljeg šefa države od svih bivših jugoslavenski država, a vjerujem i šire. U ključnim trenucima zauzimao je čvrst stav, bio je principijelniji u obrani nacionalnih interesa od HDZ-a koji je itekako popuštao pritiscima Zapada, a njegov potez perom kada je ekspresno, bez imalo dvoumljenja smijenio 12 generala u vrijeme premijera Račana bio je njegov potez karijere, pa čak se usuđujem reći jedan od najvažnijih političkih poteza u Hrvatskoj zadnjih stotinjak godina. Zvuči pomalo nategnuto, no u atmosferi puča kada je Vlada Ivice Račana kukavički popuštala ekstremnoj desnici koju su podržavali tadašnji generali Hrvatske vojske, ali i opozicioni HDZ, Mesić je, iako je ostao usamljen, povukao hrabar potez i time se ipak atmosfera polako mijenjala te nije više postojala opasnost od puča.
No uvijek sam smatrao da mu je nepotreban Ured bivšeg predsjednika Republike. Iako ta sredstva nisu velika, (koliko sam shvatio 600-injak tisuća kuna) po meni ih je ipak bilo bolje usmjeriti negdje drugdje. Nisam baš siguran u ono što tvrdi Mesić da je Hrvatska imala velike koristi od tog ureda pa da se može reći: ‘ok, isplati se potrošiti 600 tisuća kuna.‘ Doduše, Mesić tvrdi da o tome pričamo a da sami ne znamo što sve Ured radi.
Dakle, da sam ja zastupnik u Hrvatskom saboru i da je atmosfera u društvu normalna kao što nije, uz pregršt komplimenata Stjepanu Mesiću za njegov doprinos u izgradnji Hrvatske glasao bih za ukidanje tog ureda. No uvjeren sam da tako ne razmišljaju oni (ili barem ogromna većina) koji su izglasali ukidanje Ureda. Nije njima bila na umu nikakva štednja, racionaliziranje potrošnje. Ured je ukinut iz razloga koji je uvijek prioritetan kada donosimo odluke – zbog ideoloških razloga. Zato je ovakva odluka saborskih zastupnika koji su glasali za nju odluka licemjera, a ne ljudi kojima je stalo do Hrvatske.
Zato Mesić i ima pravo da se ljuti. Pitanje je pak hoće li zbog racionalnije potrošnje uvesti modalitet da zastupnicima smanje plaće ako ne prisustvuju neopravdano sjednicama Hrvatskog sabora. Takav prijedlog teško će proći iako porezni obveznici na te neradnike također bacaju svoj novac. Čak i više od Mesićevog ureda, jer Mesić je nekog vraga ipak nešto i u njemu radio.