Vrijeme je isteklo. Što se dulje bude inzistiralo na čvrstoj kuni, to će posljedice biti katastrofičnije. Dovoljno je sjetiti se kako je dramatično i bolno ‘puknuo‘ čvrsti tečaj u Argentini
|
Piše: Miodrag ŠajatovićOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. |
Teško je vjernike jake kune preko noći uvjeriti da je riječ o lažnom božanstvu, ali zar sve zemlje u okruženju, u kojima nacionalne valute dramatično slabe, vode bedaci? |
Franjo Luković, predsjednik Uprave Zagrebačke banke, posve je u pravu kada dovodi u pitanje mogućnost održavanja čvrstoga, precijenjenog tečaja kune. Njegov istup u Novom listu od 14. veljače u kojemu je bankarsko-diplomatski, ali ujedno vrlo jasno, poručio da je došlo vrijeme za kontrolirani proces uvođenja realnijeg tečaja kune, možda je prekretnica u odnosu na dogmu koja se u neprincipijelnoj koaliciji vlasti i širokih potrošačkih masa uz goleme štete održava već 15 godina.
Pitaju ljudi zašto se Luković zaletio s takvom ‘bogohulnom‘ idejom. Uopće se nije zaletio. Ako postoji racionalan i oprezan igrač na hrvatskoj poslovnoj, bankarskoj, pa, ako hoćete, i političkoj sceni, onda je to upravo dugogodišnji prvi čovjek Zagrebačke banke. Kad on izjavi da ‘izostanak slabljenja kune neće pomoći uravnoteženju bilance plaćanja‘, iza toga zasigurno stoje duboke analize, a ne inspiracija kakvu u trenutku dobivaju političari pa govore što im prvo padne na pamet.
Vrijeme je isteklo. Što se dulje bude inzistiralo na čvrstoj kuni, to će posljedice, kao što je bio slučaj u Argentini, biti katastrofičnije.
Pomoć Rohatinskom
Stječe se dojam da se Luković zalaganjem za kontrolirano slabljenje kune (ne jednokratnu devalvaciju!) ‘zakvačio‘ s guvernerom Rohatinskim. Zapravo, prvi čovjek Zabe pomaže guverneru HNB-a. Iščita li se temeljito intervju u Novom listu, jasno je da kuna može dulje opstati kakva jest pod uvjetom da se tom sidru koje popušta dodaju još bar druga dva. Ona o kojima je u prošlom Lideru govorio Ante Marković. To je sidro smanjenog proračuna i sidro zamrznutih plaćanja. Kad bi premijer Sanader tu brzo napravio rez - kuna bi, kao sidro, u ovoj globalnoj ekonomskoj oluji možda izdržala koji mjesec dulje.
Vlada, a i velik dio javnosti koji se tijekom godine također ‘navukao‘ na prekomjerno zaduživanje, ne želi, upravo kao i svaki drugi ovisnik o nekom poroku, priznati svoju ovisnost. Zaduživanje se nastavlja, a kad je o tečaju riječ, ministar financija Šuker ipak priznaje da se sve nade polažu u turističku sezonu.
A tu se krije ‘kvaka 22‘. Da bi kuna ostala stabilna, trebat će turizmom zaraditi devize. A deviza će biti znatno manje zbog - prejake kune. Ako je češka valuta pod naletom krize oslabjela više od 20 posto, nepromijenjene cijene smještaja i hrane u Hrvatskoj (uza zabetonirani tečaj kune) znače poskupljenje od bar 20 posto.
Teško je vjernike jake kune preko noći uvjeriti da je riječ o lažnom božanstvu, ali zar sve zemlje u okruženju, u kojima nacionalne valute dramatično slabe, vode bedaci? Ili je hrvatska ekonomija toliko jača od mađarske, slovačke, pa i britanske?
Nizak trošak rizika
Guverner Rohatinski u dubini duše zna da je Luković u pravu kad traži fleksibilniji tečaj, ali HNB je odavno postao zarobljenikom čvrste kune. Lukovića upozorava da bi slabljenje kune i Zagrebačkoj banci stvorilo probleme s nenaplativim plasmanima. Ali kad se Lukovićev intervju pažljivije pročita, može se naći i jedna zanimljiva rečenica u kojoj prvi poslovni bankar tvrdi: ‘Trošak rizika, odnosno nenaplativih kredita, iznimno je nizak, možda je i pretjerano, neodrživo dobar.‘ Drugim riječima, Zaba je spremna na to da joj dio klijenata bankrotira. To nije lijepo čuti, ali se u vrijeme kada diljem svijeta mnoge tvrtke odlaze u stečaj - doista može očekivati. Došlo je vrijeme plaćanja računa i od toga se ne može pobjeći. Ne može se braniti neobranjivo.
Hrvatska javnost, površna kakva uglavnom jest, od Lukovićeva je intervjua uočila samo njegovo zalaganje za slabiju kunu i više kamatne stope na kredite. A jednako je važan dio u kojemu tvrdi da će se ‘na kraju standard ipak morati prilagoditi trenutačnoj razini prihoda koju možemo ostvariti, jer to je neizbježno‘. Da je tu pogodio vlast u bolno mjesto, potvrđuje neizravan odgovor premijera Ive Sanadera, koji je dan poslije izjavio da će ‘vlada svim sredstvima braniti standard građana‘.
Na rok dulji od šest mjeseci standard građana neće se moći braniti! Nitko drugi doli građani - padom životnog standarda - neće moći izravnati godinama stvaranu makroekonomsku neravnotežu. Sanader je još jedanput ponovio svoju staru frazu da ‘stabilnost nema cijene‘. Stoga treba ponoviti i odgovor: Ima, ima cijenu! Stabilnost utemeljena na čvrstoj kuni i prevelikoj državnoj i osobnoj potrošnji, uza zanemarivanje izvoza, stoji ovih gotovo 40 milijardi eura vanjskoga duga!
Sasvim je jasno da Sanader čini sve da stvari ne puknu do lokalnih izbora. Vesna Pusić ide i dalje tvrdnjom da premijer ‘spašava svoju stranku, a ne zemlju‘. Možda u tome uspije. Na nekoliko mjeseci.