Premijer, uplašen inflacijom uoči lokalnih izbora, pokazao je da ima instrumente kojima može usmjeravati poslovnu zajednicu. Sad bi te pritiske morao početi koristiti i za prave hrvatske prioritete. Izvoz, na primjer
Piše: Miodrag ŠajatovićOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. |
Za mjesec ili dva vidjet će se koliko će se poslovna zajednica suzdržavati od daljnjeg poskupljenja |
U vrijeme socijalizma i inflacije, kad se direktorima poduzeća koja su ‘neopravdano dizala cijene‘ (zvuči poznato?) prijetilo izbacivanjem iz Partije, pribjegavalo se različitim taktikama. Tako su u tadašnjem SOUR-u Borovo otkrili da službeni statističari mjere rast cijena obuće na uvijek istom artiklu. Nekim jeftinim radnim cipelama. Direktori su odlučili minimalno dizati cijenu tog proizvoda. Ali proizvodili su ga u samo nekoliko stotina pari. Naravno, napravili su gotovo istovjetan proizvod, nazvali ga drukčije i dizali mu cijenu kao i svemu drugom. A državni statističari bili su sretni što stalno imaju onaj stari proizvod, pa je usporedba bila lakša. Malo im je bilo čudno što se cijena gotovo ne mijenja, ali kako su i njih nadređeni ljepše gledali kad bi statistika prikazala manju inflaciju nego što je stvarno bila, nisu se bunili. Ta epizoda iz prošlog stoljeća i prošlog sustava počinje nalikovati na aktualne prilike u Hrvatskoj. Rasprave o tome je li Agrokor izveo marketinški trik objavom pojeftinjenja nekoliko desetaka proizvoda u Konzumu ili je to stvarni prilog hlađenju inflacije, ne smiruju se. Na udaru se našla i Vindija, koja se pridružila rušenju cijena svojih proizvoda. Treba pustiti mjesec-dva da se vidi koliko se ‘primila‘ akcija dvaju tržišnih lidera. Ipak, može se reći da je, bez obzira na moguću promocijsku manipulaciju, riječ o iznuđenim, ali s obzirom na okolnosti, dobrodošlim potezima. Inflacija je u Hrvatskoj dosegnula opasno visoku razinu. Počela je djelovati njezina psihološka komponenta. Proizvođači i trgovci u kalkulacije sada ugrađuju očekivanu inflaciju. Spirala je počela rasti. Kad tržišni lider kakav je Konzum počne spuštati cijene, to ima psihološko značenje. Naravno, da bi hlađenje uspjelo, i drugi igrači trebaju reagirati. Ako ne spuštanjem cijena, onda bar odgodom poskupljenja. To je osjetljiva faza operacije za koju je teško povjerovati da nije bar djelomično koordinirana između Vlade i Agrokora. Konzumovo sniženje cijena vjerojatno je motivirano i strahom od odlaska kupaca tzv. hard diskonterima Sljedeći će tjedni pokazati kolika je stvarna snaga tih dvaju igrača u hrvatskoj poslovnoj zajednici. Stvari ipak ne treba gledati jednoslojno. Vrlo je vjerojatno da su potrošači, odnosno dio njih, pod udarom inflacijskog rezanja platežno sposobne potražnje krenuli u kupnju kod tzv. hard diskontera, kakav je, primjerice, Lidl. A to je vrlo opasno. Naime, kad potrošač izgubi povjerenje u jednu trgovinu i lepezu brendova, čak se ni u boljim vremenima ne mora vratiti u stari lanac. Zato je Konzumova odluka o pojeftinjenju bolna, ali i strateški motivirana poslovna odluka. Sigurno nije lako donesena, pogotovo ako se zna da iz tih prihoda treba servisirati i financijske obveze proizašle agresivnim širenjem prodajne mreže. Sličan trenutak istine dolazi i ostalim domaćim trgovcima. Željko Kerum već pokazuje velike znakove nervoze. I njegove su financijske obveze visoke, pa teško može slijediti Konzumovu partiju pokera s visokim ulozima. Vjerojatno je da lider Konzum udara po konkurenciji i ona je shvatila da se trebala čvršće udružiti. Sada se to čini kasnim. Svi su izgledi da će najviše profitirati financijski moćni strani igrači koji su i čekali takva teška vremena da pokažu mišiće. Priča o Sanaderovim pritiscima na proizvođače i trgovce da prestanu dizati cijene ima još jednu pouku. Premijer, uplašen inflacijom uoči lokalnih izbora, pokazao je da ima instrumente kojima može uvjeriti poslovnu zajednicu da krene u željenom smjeru. E, sad bi te instrumente trebao početi koristiti i za bitne smjerove djelovanja, a ne samo za političke igre. Pa bi preko medija trebao zaprijetiti svim sustavima koji više uvoze nego što izvoze. Pa se ne bi dogodilo da na listi 500 najvećih tvrtki u Srednjoj Europi, koju objavljujemo uz ovaj broj Lidera, bude mnogo više slovenskih proizvodnih poduzeća nego hrvatskih ukupno. Nažalost, teško je povjerovati u takav kopernikanski obrat. Svi su izgledi da će psihološki činitelj inflacije biti privremeno prigušen, ali kako je inflacija zapravo zbir svih vanjskih i unutarnji slabosti, rast cijena (ili nelikvidnosti) neće biti efikasno stavljen pod kontrolu. Teška vremena ne prolaze tako lako. |