piše: Stjepan Lović, odvjetnik Odvjetničko društvo Grubišić & Lović & Lalić
Još od 2013. Zakon o trgovačkim društvima prilično precizno utvrđuje pravila o davanju naziva tvrtkama, ali svejedno je to godinama jedan od težih koraka pri osnivanju društva – jer od zakona je važnije mišljenje jednog čovjeka. Tako vas na trgovačkom sudu mogu i nekoliko puta vraćati, što znači ne samo smišljanje novog naziva nego i dodatne troškove.
Kad netko odluči osnovati novo trgovačko društvo, najvažniji preduvjet za opravdanost donošenja takve odluke trebao bi biti pribavljanje kapitala, izrada poslovnog plana, analiza tržišta, izrada organizacijske strukture, pronalazak odgovarajućeg poslovnog prostora i slično. Međutim, to nije tako. Hrvatski zakonodavac već nas godinama upozorava da je najvažnija stvar pri osnivanju društva njegov naziv.
Pa tako tvrtka mora biti određena u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima, što je sasvim u redu. Ali mora biti i po volji sudskom službeniku mjerodavnoga trgovačkog suda koji donosi rješenje o osnivanju društva, odnosno o njegovu upisu u sudski registar. Već godinama takav problem postoji u svim sudskim registrima trgovačkih sudova u Hrvatskoj, i to unatoč mnogim zakonskim i podzakonskim izmjenama radi rješavanja takvih zapreka, pa čak i tomu da je Ministarstvo pravosuđa razvilo elektroničku uslugu e-Osnivanje.
Zakonski okvir
Zakon o trgovačkim društvima (ZTD) u čl. 11. određuje dakle da je Tvrtka naziv pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu. Tvrtka društva određuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva. Jedino je ograničenje u odabiru naziva da se tvrtka trgovačkoga društva mora jasno razlikovati od tvrtke drugoga trgovca sa sjedištem u Hrvatskoj, odnosno da sastojci tvrtke ne mogu biti takvi da stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja trgovačkoga društva, dojma o identitetu ili povezanosti s drugim društvom, da vrijeđaju prava intelektualnog vlasništva i druga prava drugih osoba.
Zakon još od 2013. određuje da naznaka naziva tvrtke trgovačkog društva mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili na službenom jeziku države članice EU-a i latiničnom pismu, a mogu se upotrebljavati i arapski brojevi. Tvrtka može sadržavati pojedine strane riječi drugih jezika, i to ako su uobičajene u hrvatskom jeziku ili ako za njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku ili ako se radi o riječima na jednom od mrtvih jezika. Dakle, vrlo jasne i precizne odredbe, zbog čega nije moguće nikakvo proizvoljno tumačenje sudskih službenika.
Vraćeno loše rješenje
Unatoč tomu praksa je do 2015. godine bila takva da je bilo nužno prije provedbe bilo kakvih osnivačkih koraka otići u mjerodavni sudski registar i u razgovorima s nekoliko sudskih službenika provjeriti bi li neki od predloženih naziva (uvijek je trebalo imati nekoliko verzija) bio odgovarajući za odobrenje upisa društva u sudski registar. Na temelju stajališta sudskih službenika, koje je, naravno, bilo samo usmeno, osnivači bi započeli postupak osnivanja trgovačkog društva nadajući se da se do predaje osnivačke dokumentacije u sudski registar njihovo mišljenje neće promijeniti i da će baš ti službenici dobiti u rad njihov predmet.
Dopunama Zakona o sudskom registru iz 2015. godine bilo je uvedeno rješenje koje je jamčilo da će naziv društva odobriti svi sudski službenici pojedinoga trgovačkog suda. To je bila mogućnost dobivanja potvrde o rezervaciji imena koja se prilagala uz osnivačku dokumentaciju i koja je bila jamstvo da će sud odobriti tvrtku društva. Kako to već kod nas biva, takvo rješenje ukinuto je izmjenama Zakona o sudskom registru iz 2019. godine te je sve opet vraćeno na opciju provjere imena kod sudskog službenika ili opciju ‘provjera imena‘ na mrežnoj stranici sudskog registra. Dakle, ako na toj mrežnoj stranici nije već ispisan taj naziv, to je dovoljno da se započne procedura osnivanja društva upotrebom upisanog naziva.
Skupo i nepotrebno
Međutim, i dalje je neizvjesno hoće li sudski službenik na kraju prihvatiti odabrani naziv odnosno tvrtku. Pa tako nisu rijetke situacije da, usprkos tomu što je osnivač provjerom na mrežnoj stranici sudskog registra utvrdio da već ne postoji subjekt s odabranim nazivom, a on je odabran u skladu s čl. 11., 14. i 20. ZTD-a, sudovi zaključkom ipak pozivaju osnivače na ispravak naziva tvrtke pod prijetnjom odbacivanja, odnosno odbijanja prijave za upis.
To ne znači samo ispravak naziva tvrtke u prijavi već i ispravak cjelokupne osnivačke dokumentacije i ponovnu njezinu ovjeru kod javnog bilježnika, podizanje osnivačkog pologa u banci i osnivanje novog pologa koji sada glasi na ispravljeni naziv društva, kao i znatno produljenje vremena potrebnoga za upis osnivanja društva u sudski registar. I u ovom slučaju pokazalo se da rješenje koje je bilo prihvatljivo i pružalo jamstvo odobrenja naziva društva iz nekog razloga nije zadovoljilo očekivanja zakonodavca. Pa se pribjeglo starom rješenju.