Ako je po ičemu Hrvatska blizu europskom prosjeku, to je korištenje interneta. Sudeći prema stopama rasta, mogli bi ga uskoro i prestići. U Državnom zavodu za statistiku su taj podatak odlučili ignorirati u provođenju aktualnog popisa stanovništva. Jednako kao i novinarski upit na tu temu. Pardon, odgovor je stigao dan kasnije. Tipično za bahate državne institucije. No, zato su promptno poslali demantij i zapjenili se na benigni tekstić koji se, uskraćen za njihov odgovor, pita zašto naš popis stanovništva, po uzoru na neke europske zemlje, još nije upoznao internet? Tko će nadoknaditi naš ugled, pita se uvaženi ravnatelj DZS-a. To je, naime, po njima glavni problem u ovoj priči. A tko će nadokanditi novac i vrijeme građana i poreznih obveznika?
Državni statističari u svojoj ‘obrani od interneta‘ važno ističu da nijedna europska zemlja ne provodi popis samo putem interneta već da on služi kao jedna od metoda. Kao da se igdje tvrdilo drugačije. Argument broj 2 protiv korištenja interneta u 21. stoljeću je to da je u zemljama koje koriste i popisivanje putem interneta procijenjeno da bi se na takav način, u najboljem slučaju, moglo popisati maksimalno 20 posto stanovnika. Demantirao ih je prvo nedavni popis u Bugarskoj gdje se putem interneta popisalo 41 posto stanovnika. U Češkoj i Velikoj Britaniji očekuju da najmanje 30 posto stanovnika ispuni online formular, dok su u Litvi morali produžavati rok za e-popis zbog velikog interesa.
No, na stranu kombinacije online i tradicionalnog popisa i očekivani odaziv u različitim zemljama, problem je što se u Hrvatskoj i tih 20 posto stanovnika koji bi se navodno u najboljem slučaju popisali putem interneta, ne smatra ničim bitnim. Pa zar nije važno uštedjeti, ne teoretskih 52 milijuna kuna, nego i jedan jedini milijun? Ah da, u pitanju je taj imaginarni, državni novac. Tko bi zbog toga razbijao glavu kako provesti taj online popis, je li aplikacija sigurna, obučuvao ljude da je koriste... - Sagledavajući cjelinu problema, upitno je znači li popisivanje putem interneta nužno i smanjenje ukupnih troškova - stoga su zaključili u DZS-u. Nadam se da ćemo uskoro vidjeti tu famoznu analizu koja je pokazala da bi korištenjem interneta troškovi bili još i veći.
Najbolji dio argumentacije DZS-a je da ‘popisivanje putem interneta traži i veliku raširenost interneta među stanovništvom‘. Zaključak sasvim na mjestu. No, možda bi se DZS trebalo upoznati s HAKOM-om na čijim stranicama stoji da je u Hrvatskoj još na kraju 2009. bilo 2,5 milijuna korisnika interneta. Osjetno više nego što ih je danas u Bugarskoj u kojoj se, eto, na taj način uspjelo popisati više od 40 posto stanovništva. U DZS-u zatim zaključuju da je procijenjeni trošak popisa po stanovniku u Češkoj gotovo je dvostruko veći od onog u Hrvatskoj. Inače, Češka ima nešto više od duplo više stanovnika od Hrvatske. Pritom, naravno zaboravljaju spomenuti, da je procijenjeni trošak aktualnog popisa stanovništva u Češkoj na razini prethodnog, iako se u konačnici očekuje da će koštati manje. U Hrvatskoj je pak trošak u deset godina narastao za 33 milijuna kuna. A, inflacija, što ćete.. Stup obrane od interneta je i argument da ‘to ne čini većina zemalja u svijetu‘. Zašto u nečemu ne bi bili među prvima? Zašto ne bi napravili bolju i efikasniju metodologiju popisa putem online obrazaca i pošte, ako je već argument da i u zemljama s e-popisom popisivači šetaju po svim kućama. Zašto nekada ne bi napravili nešto bolje i jednostavnije? Odgovor je banalan - zato što se radi o hrvatskoj državnoj upravi. Tamo su efikasnost, inovativnost i bilo kakava sklonost uštedi novca poreznih obveznika ili, ako ništa drugo, olakšavanju njihovih života protivne dubokim vjerskim uvjerenjima.