Posljednjih tjedana sve više političara i poslovnih ljudi govori o tome da su izvanredni parlamentarni izbori samo pitanje trenutka. Iznenađujuće, većina tih ljudi vjeruje da će se najavljene reforme provesti bez obzira na vjerojatnost izvanrednih izbora jer kažu da za najavljene reforme postoji visoka razina konsenzusa vlasti i oporbe. No iako je to mnogo bolji scenarij nego novi zastoj u upravljanju državom, zadnja mjera Porezne uprave baca sumnju i na provedivost reforme u praksi i na predanost javne uprave istinskom reformiranju.
Između pečata i fiskalizacije Ubera
U posljednje vrijeme mnogo se pisalo se o nužnosti ukidanja poslovnog pečata, a mnogo manje o obvezi fiskalizacije usluga vozača automobila koji imaju ugovor s Uberom. Ukidanje pečata percipira se kao važan korak k modernizaciji javne uprave i zaokret prema e-upravi. Ta makar zakasnjela odluka Vlade hvale je vrijedna. Premda ne donosi velike uštede tvrtkama u smanjenju troškova poslovanja, pečati odlaze u povijest kao relikt nekih prošlih vremena i jedna od najiritantnijih i potpuno besmislenih regulatornih obveza. No pitanje je koliko će taj odlazak u povijest trajati. Sjetimo se samo ukidanja jedinstvenoga matičnog broja građana (JMBG). Osobni identifikacijski broj (OIB) uveden je još 2009., ali JMBG su punih sedam godina kasnije tražile banke, telekomi, pa čak i neke državne institucije.
S druge strane, ekspresno fiskaliziranje Uberovih usluga potvrđuje da je javna uprava sposobna jako brzo i efikasno uvesti regulatorne promjene tvrtkama kada je riječ o dodatnom terećenju poduzetnika novim administrativnim troškovima u poslovanju.
Osim što su Uberove usluge gradskog prijevoza 30-50 posto jeftinije od konkurentskih velika je prednost Ubera i mogućnost brzog ulaska i izlaska iz vozila, pri čemu se cijela transakcija usluge obavlja putem interneta, bez mogućnosti plaćanja gotovinom. Međutim, novouvedena obveza fiskalizacije te prednosti eliminira jer je vozač Ubera odnedavno obvezan korisniku uručiti fiskaliziran račun. To znači da morate pričekati da se vozač spoji sa serverima Porezne uprave, to jest, obavi fiskalizaciju ispisujući račun na pisaču. To se vrijeme ponekad protegne na pet i više minuta zbog učestalih problema s internetskom vezom ili zbog opterećenja sustava, pa korisnik cijeli proces doživljava kao vrlo iritantno i nepotrebno trošenje vremena.
Udar na ekonomiju dijeljenja
Ta odluka Porezne uprave ima i multiplikacijski efekt. Štetu snose i svi korisnici jer im poskupljuje usluga prijevoza, a tvrtkama se nameću dodatni računovodstveni troškovi. Naime, dosadašnje internetsko knjiženje računa bilo je iznimno jednostavno i višestruko kraće od novonametnutog petljanja s papirnatim taksi-računima.
Takvom odlukom javna uprava šalje poruku svim tvrtkama koje rade prema načelu ekonomije dijeljenja (engl. shared economy) da će im poslovanje biti kompleksnije, rizičnije i skuplje. Tako tvrtke poput AirBnB-a, koje upotrebljavaju inovativne poslovne modele u kojima se transakcije kupoprodaje i plaćanja obavljaju putem interneta, moraju računati s dodatnim troškovima i neugodnostima pri poslovanju u Hrvatskoj. U ionako obeshrabrujućoj trenutačnoj situaciji odlaska uspješnih startup-tvrtki iz Hrvatske, to svakako nisu dobre poruke.
U današnjoj situaciji niske dinamike gospodarskog rasta, bezidejnosti i stagnacije, upravo je zrcalna slika ovakve prakse ono što nam treba da pomognemo pokrenuti gospodarstvo. Institucije moraju promijeniti vlastitu paradigmu odnosa između javnog i privatnog sektora te shvatiti da im je ključna uloga da služe javnost i privatni sektor – ne obrnuto. Jer, svako novo gušenje privatnog sektora neopravdanim nametima i novom besmislenom administracijom prenosi se na performanse privatnog sektora, a time i standard građana. Hitrost pri uvođenju administrativnih obveza mora se prenijeti i primijeniti u implementaciji administrativnih rasterećenja, a oprez i sumnjičavost kojima institucije danas pristupaju pojednostavnjenju birokracije trebale bi primijeniti kod svakoga novog uvođenja dodatne birokracije.
Kad bismo uspjeli to postići, mogli bismo postati europski lider u kreiranju privlačnijeg i jednostavnijeg poslovnog okruženja. U tom bi slučaju konkurentnost hrvatskoga gospodarstva porasla, smanjila bi se administrativna opterećenja koja koče razvoj te bi vrlo vjerojatno mnogi uspješni hrvatski startupovi radije zadržali svoje sjedište u Hrvatskoj. Napokon, i država bi tada imala veće koristi, jer bi, na temelju povećane poslovne aktivnosti, hrvatske tvrtke zapošljavale više radnika i plaćale više poreza.