Kad u ljudskom odnosu netko stalno traži nešto od drugoga, a pri tom ne daje ništa, samo je pitanje trenutka kad će ljubav puknuti. Čak i da ne očekuje gotovo ništa, druga se strana mora na neki način osjećati ispunjenom jer je uzajamno primanje i davanje priroda i osnova svakog odnosa.
Za odnos naroda i vladajuće kaste vrijede ista pravila. Vlada narodu omogućava prosperitet i red u državi, a narod ju zauzvrat na izborima počasti svojom podrškom i time svakom njezinom članu omogućava moć i slavu (i financijski prosperitet). U hrvatskoj stvarnosti narod nije skupina pojedinaca koji čine društvo u cjelini, već sinonim za vime kojeg su naši političari čvrsto stisnuli i ne puštaju dok ne iscijede i posljednju kap. No, iz vimena ne izlazi više ništa jer je vime već dulje vrijeme prazno. Stisak prijašnje Vlade nije bio ništa nježniji, ali tada je mlijeka bilo više, što poteze Milanovićeve Vlade čini danas puno bolnijima. Na žalost, ta bol nije posljedica smislenih reformi koji dugoročno obećavaju prosperitet i smanjenje deficita, već su to potezi očajnika. Logika nalaže da, ako želiš musti kravu, moraš ju najprije nahraniti. A hrvatski građani ne dobivaju ništa, osim demagogije, od koje se još nitko nije najeo.
Vlada povećanje trošarina tumači obvezama iz procedure prekomjernog manjka. Jednom Joži koji je na burzi rada prijavljen već dvije godine i koji si je sa Štefom jučer zapalil zadnju cigaretu na ogradi dvorišta, umjesto da je počastil susede navečer u birtiji, to sigurno zvuči kao nešto pametno. „Obveze iz procedure prekomorskog…ajmo ispočetka. Obveze iz procedure prekomjernog manjka!“ Aaaaaa. Kužim, Štef. Nema nam druge nego prestat pušit. Oni veliju da imaju manjak u blagajni. Kolko pušiš, sigurno si ti Štef nekaj zajebal!“
Kaže pak ministar Siniša Hajdaš Dončić da prihod od povećanja trošarina na gorivo neće ići u autoceste, ceste i željeznice, već izravno u proračun. „Ne radi se o punjenju rupe u proračunu, nego o mjerama prilagodbe“, kaže ministar. Još jedno pametno, svima jasno objašnjenje. Čini se da se hrvatska politika vodi po prilagođenom programu, kojeg ne razumije nitko pa ni oni koji su je kreirali. Nema drugog objašnjenja komentara ministra Gordana Marasa koji izjavljuje da, s obzirom na to da su cijene goriva padale zadnja dva, tri mjeseca, ne vjeruje da će se povećanjem trošarina povećati i cijena goriva u maloprodaji!?! Prilagodba na najjače. Ministar Lalovac se pak žuri prilagoditi trošarine na cigarete onima u Europskoj uniji. „Minimalna trošarina je sada 648 kuna na 1.000 cigareta. Još uvijek smo ispod onoga što zahtijeva Europska unija, a to je 90 eura na 1.000 cigareta", pojasnio je Lalovac, da svi razumiju da tu priči o poskupljenjima nije kraj.
Pa kad se već političari žure prilagoditi nas europskim standardima, neka prilagode i plaće prosječnim europskim plaćama. Prilagodite nas s Luksemburgom, gdje je minimalna bruto plaća 1.921,03 eura pa će se sve dimiti od skupih cigareta i automobila. Prema podacima Eurostata, plaće u Hrvatskoj daleko su niže od europskog prosjeka, ali zato se možemo pohvaliti jednim od najvećih poreznih opterećenja rada u Europi. Na ionako bijedne iznose plaćamo enormne poreze, participacije, doprinose, namete, kamate i kakve su već nazive sve izmislili za legalnu otimačinu, bez da smo ustali iz kreveta. Vrlo logična i poticajna politika za povećanje potrošnje, koja bi nas trebala izvući iz recesije. Ruski predsjednik Vladimir Putin lijepo je, odgovarajući na pitanja građana i novinara, prije par dana izjavio: „Za zdravu ekonomsku politiku morate imati mozga. Međutim, ako želite da vam ljudi vjeruju trebate imati srce.“ Na stranu tko je i kakav Putin, čovjek je u pravu. Ova država ne vodi se ni mozgom ni srcem.