Piše: Stjepan Lović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić
Upravni odbor Udruge hrvatskih sudaca (UHS) pozvao je suce da zbog ‘izostanka dijaloga s izvršnom vlasti‘ od 8. do 19. svibnja 2023. odgode sve radnje u prvostupanjskim postupcima, osim u hitnim postupcima u kojima bi mogla nastupiti nenadoknadiva šteta.
Drugostupanjskim sucima dana je uputa da u tom razdoblju održavaju sjednice vijeća, ali bez otpremanja odluka, osim također u hitnim predmetima u kojima bi mogla nastupiti nenadoknadiva šteta. Za trajanja mjera upozorenja suci koji provode mjere bit će na radnome mjestu i obavljati ostale poslove u sklopu svoje sudačke dužnosti cijelo radno vrijeme.
Tko je jači
Stvarni razlog tih ‘mjera upozorenja‘ ili bijelog štrajka jest zahtjev za povećanje plaća sudaca u sklopu izmjene Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika. UHS je naglasio i da je u proteklom desetljeću znatan priljev predmeta koje suci rješavaju, a da pri tome navedeni broj predmeta rješava sve manje sudaca za plaću koja je unatoč znatnoj inflaciji za prvostupanjske suce gotovo jednaka plaći iz 2009. godine, a za specijalizirane sudove te drugostupanjske i Vrhovni sud i manja nego te godine. Vrhovni sud smatra da je za nastalu neželjenu situaciju pretežito odgovorna izvršna vlast svojom politikom nametanja sudbenoj vlasti mnogih važnih, a nepovoljnih uvjeta života i rada, a kao primjeri navedeni su povišenje normi, imenovanje vještaka, sigurnosne provjere, donošenje čestih izmjena ključnih zakona, zbog čega su sudovi dovedeni u poluovisan odnos prema Ministarstvu pravosuđa, odnosno prema izvršnoj vlasti.
Stoga je određeni broj sudaca odgodio ročišta dogovorena od 8. do 19. svibnja 2023. pozvavši se pritom na zaključke sa Zbora Udruge hrvatskih sudaca od 31. ožujka 2023. i one s Upravnog odbora Udruge hrvatskih sudaca od 3. svibnja 2023. Neki su se suci kao razlog za odgodu pozvali čak i na Povelju Europske unije o temeljnim pravima ili na Magna Charta Savjetodavnog vijeća europskih sudaca, i to bez ikakva obrazloženja. Važno je upozoriti da ni jedan od tih razloga nije zakonski razlog za odgodu ročišta, a niti zaključci udruge čiji članovi čak ni nisu svi suci mogu imati jaču snagu od zakonskih rješenja. Moglo se očekivati barem da oni koji su dužni poštovati i primjenjivati zakon pronađu uporište za zakonom dopuštenu odgodu ročišta.
Koga briga za štetu
Nadalje, odluka o odgodi ročišta donesena je gotovo pa neposredno prije datuma već dogovorenih ročišta, stoga je pitanje koliko će sudionika sudskog postupka rješenje o odgodi dobiti na vrijeme, a koliko će njih imati troškove npr. dolaska na sud koji nije u mjestu njihova prebivališta ili boravišta. Bilo je primjerenije da su ‘mjere upozorenja‘ najavljene barem mjesec dana unaprijed pa da se dobije dovoljno vremena da svi sudionici zakazanih ročišta budu na vrijeme obaviješteni o njegovoj odgodi. U većini rješenja o odgodi ročišta nije čak ni naveden novi datum ročišta, zato je neizvjesno koliko će se sudski postupci dodatno oduljiti zbog ovih odgoda.
Nije jasno naznačeno ni koji bi to bili hitni postupci koji ne trpe odgodu, odluka o odgodi ostavljena je na proizvoljan izbor svakom sucu. Sucima je ostavljeno i da sami prosuđuju, i to bez ikakve rasprave, jer su ročišta odgođena, hoće li strankama nastati šteta, i to nenadoknadiva. Kako će suci zaključiti hoće li odgodom ročišta nastati nenadoknadiva šteta ako to prethodno ne utvrde sa sudionicama ročišta koje namjeravaju odgoditi? Svaka odgoda ročišta nedvojbeno izaziva nenadoknadivu štetu jer je na neodređeno vrijeme odgođeno pružanje zaštite onih prava koje bi sud trebao štititi.
Povjerenje treba zaslužiti
Vjerujem da je većina suglasna da se sucima trebaju povećati plaće, da treba poboljšati radne uvjete pod kojima obavljaju sudačku dužnost, da golem broj novih predmeta na sudovima stvara dodatan pritisak na suce i da oni nisu jedini krivci za predugo trajanje sudskih postupaka. Ali većina će se složiti i s tvrdnjama da treba početi nagrađivati suce koji stručno i efikasno obavljaju svoju dužnost te udaljiti od obavljanja sudačke dužnosti one koji nisu sposobni za takvu dužnost. A takvih sudaca nije malo. Zašto se stoga ne bi omogućilo i svim sudionicima u sudskom postupku da ocjenjuju suce pa da i to bude jedan od kriterija utvrđivanja kvalitete njihova rada? Zaboravlja se i da suci upravljaju sudskim postupkom i trebaju biti odvažni u donošenju svih onih rješenja kojima sprječavaju obijesno parničenje i tako od sebe otkloniti etiketu krivca za dugotrajno trajanje sudskih postupaka.
Suci također svojim primjerom moraju pokazati da čine sve što je moguće da bi se povećao broj riješenih predmeta i skratili postupci. Pa sam tako siguran da bi, primjerice, svaki zahtjev za isplatu opravdano odrađenih prekovremenih sati javnost podržala. Oni pak koji nisu voljni ni na kakav napredak, a smatraju da im pripada više, uvijek mogu svoje vještine pokazati u privatnom sektoru.