Bez obzira na to je li spriječen raditi zbog samoizolacije, izolacije, dijagnosticirane bolesti COVID-19 ili njege člana obitelji, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće. Izvori su različiti, ali u svim slučajevima primjenjuje se ograničenje najvišeg iznosa naknade od 4257,28 kuna na mjesec
Sve više osoba kojima je naložena samoizolacija ili izolacija i sve više onih oboljelih od bolesti COVID-19 stavljaju u žarište pitanje visine naknade plaće na koju imaju pravo u razdoblju spriječenosti za rad. Treba razlikovati: 1. naknadu plaće u razdoblju samoizolacije/izolacije; 2. naknadu plaće u razdoblju bolovanja nakon dijagnosticiranja bolesti COVID-19; 3. naknadu plaće za njegu djeteta odnosno člana obitelji kojemu je naložena izolacija ili je obolio od bolesti COVID-19.
Propisima o obveznome zdravstvenom osiguranju za svaki od navedenih slučajeva određeno je na čiji teret osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće, kako se određuje visina te naknade i postupak ostvarivanja prava.
Naknada za izolaciju
Samoizolacija i izolacija nisu sinonimi, ali su u vezi s pravom na naknadu plaće izjednačeni. Ako je izolaciju naložio mjerodavni epidemiolog ili druga ovlaštena osoba, osiguranik za cijelo razdoblje izolacije ostvaruje pravo na naknadu plaće na teret HZZO-a, i to na temelju doznake koju izdaje ovlašteni liječnik. Naknada plaće određuje se u stopostotnom iznosu prosječne plaće (za samozaposlene osobe od osnovice osiguranja) koja je osiguraniku isplaćena u prethodnih šest mjeseci, ali iznosi najviše 4257,28 kuna za puni mjesec.
To zapravo znači da se za radnika koji je u prethodnih šest mjeseci primao prosječnu neto plaću od 3300 kuna naknada plaće za razdoblje izolacije određuje u visini razmjernog dijela njegove plaće, ali za radnika koji je u prethodnih šest mjeseci primao veću plaću naknada je ograničena na mjesečnu svotu od 4257,28 kuna, određenu za broj dana/sati radnog vremena izgubljenih zbog izolacije.
Naknadu plaće osiguraniku izravno isplaćuje HZZO, bez posredovanja poslodavca. Osiguranik je dužan uza zahtjev za isplatu dostaviti osobne podatke, presliku iskaznice, izvješće o bolovanju i potvrdu o plaći koju popunjava poslodavac (sadržaj i forma te potvrde propisani su podzakonskim propisima zdravstvenog osiguranja). Naknada plaće koju isplaćuje HZZO neoporezivi je primitak, ne podliježe obvezi doprinosa ni poreza na dohodak.
Naknada plaće je pravo iz zdravstvenog osiguranja kojim se osiguranik ne mora koristiti. Ovisno o prirodi poslova koje obavlja, prirodi djelatnosti poslodavca i drugim okolnostima, može se s poslodavcem dogovoriti da u razdoblju izolacije radi kod kuće ili da u tom razdoblju koristi godišnji odmor. U tom slučaju ima pravo na plaću koju mu isplaćuje poslodavac, prema propisima radnog prava koji obvezuju poslodavca.
Za bolesne od COVID-19
Za prva 42 dana bolovanja zbog oboljenja od COVID-19 naknada plaće tereti poslodavca i on je isplaćuje kao bruto primitak uz obvezu plaćanja doprinosa iz plaće i na nju te poreza na dohodak i prireza. Bolovanje počinje nakon što se kod osigurane osobe razvila bolest ili nakon što je potvrđeno da je osoba pozitivna na test na COVID-19 pa liječnik izdaje odgovarajuću doznaku (izvješće o bolovanju).
Razdoblje od 42 dana bolovanja obuhvaća kalendarske dane, tj. uključuje i dane tjednog odmora, blagdane i neradne dane. Naknada plaće ne može biti niža od 70 posto prosječne bruto plaće koja se osiguraniku isplaćivala u prethodnih šest mjeseci, ali s obzirom na to da tereti troškove poslodavca, može biti viša, sve do punog iznosa radnikove plaće. U kolektivnim ugovorima i pravilnicima o radu koji su na snazi naknada plaće za bolovanje na teret poslodavca uređena je povoljnije od Zakona o obveznome zdravstvenom osiguranju, često u visini od 85 posto ili 90 posto tromjesečnog ili šestomjesečnog prosjeka. Od 43. kalendarskog dana bolovanja naknada se isplaćuje na teret HZZO-a i određuje u visini od 70 posto prosječne neto plaće isplaćene radniku u šest mjeseci koji prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje, uz ograničenje najvišeg iznosa naknade na 4257,28 kuna na mjesec.
Poslodavac isplaćuje naknadu i zatim od HZZO-a traži naknadu isplaćenog iznosa. COVID-19 u nekim se slučajevima u određenim skupinama zaposlenika može priznati kao profesionalna bolest. Postupak se pokreće prijavom profesionalne bolesti HZZO-u na obrascu PB, nakon čega se provodi vještačenje i u slučaju priznavanja osiguraniku se od datuma nastanka bolesti priznaje profesionalna bolest. Za bolovanje čiji je uzrok profesionalna bolest naknada plaće od prvoga dana tereti HZZO i određuje se od neto svote prosječne plaće isplaćene u posljednjih šest mjeseci, ali bez ograničenja najvišeg iznosa. Ako je radnikova neto plaća u prethodnih šest mjeseci iznosila 20 tisuća kuna, na taj iznos ima pravo za cijelo razdoblje bolovanja zbog profesionalne bolesti.
Njega člana obitelji
Bolovanje zbog njege člana obitelji odobrava ovlašteni liječnik, naknadu plaće isplaćuje poslodavac, ali od prvog dana na teret HZZO-a. Osnovica za naknadu određuje se od prosječne neto plaće isplaćene radniku u prethodnih šest mjeseci. Za njegu djeteta do tri godine naknada iznosi 100 posto od tako utvrđene osnovice, a za njegu djeteta iznad te dobi i njegu drugih članova obitelji 70 posto osnovice. U svim slučajevima primjenjuje se ograničenje najvišega mjesečnog iznosa naknade od 4257,28 kuna.