Piše: Danijel Ritz, savjetnik za vođenje
U standardnoj poslovnoj teoriji i praksi lideri se formalno oslanjaju na eksplicitno znanje u vođenju, odlučivanju i upravljanju, pristup koji ima ograničenja u primjeni i postizanju poslovnih rezultata. Neformalno, većina se svjesno ili nesvjesno oslanja na vlastiti osjećaj i intuiciju, koji pripadaju implicitnom području
Neizvjesnost koja vlada, više nego ikad, stavlja pritisak na lidere i menadžmentske timove. Neovisno o veličini, strukturi i razvojnom ciklusu poduzeća ili projekta, lideri su uronjeni u kompleksnu situaciju dubokih promjena. Veliki izazovi leže u odgovornosti za održanje kontinuiteta posla redefiniranjem i prilagodbom vizije organizacije te njezinom operacionalizacijom. Još veći leže u predviđanju i definiranju strategija za budućnost, čak i tamo gdje prisutni trendovi idu u prilog. To je trenutačno zahtjevnije nego inače, s obzirom na to da aktualna društvena dinamika snažno utječe na suradnike i ostale dionike organizacijskog ekosustava.
Svakodnevno se preispituju vrijednosti i pravila te uključenost, povjerenje i motivacija, što odvraća pozornost i energiju ljudi s ciljeva i zadataka te degradira njihov konačni doprinos. Dobra je vijest da znamo mnogo više nego što smo svjesni i možemo izreći. U konačnici, znamo mnogo više nego što uspijemo prepoznati i podijeliti unutar upravljačkih i organizacijskih struktura te iskoristiti za vođenje, odlučivanje i upravljanje. Točnije, za kvalitetno nošenje s prisutnom situacijom. Riječ je o aktivaciji implicitnog znanja koje je djelomično ili potpuno neosviješteno na našoj individualnoj i kolektivnoj razini. Ključan faktor da bismo ga mogli spoznati i njime svjesno raspolagati je drukčije usmjerena pozornost i način njegova stjecanja.
Negdje u podsvijesti
Implicitno znanje je prešutno, utjelovljeno i kontekstualno. To je osobno ili kolektivno znanje koje sadrži uvjerenja, spoznaje, perspektive, mentalne modele i sposobnosti. Osoba ili kolektiv može i ne mora imati svijest da ono uzrokuje određene rezultate. Shvaća se i primjenjuje s podsvjesne razine, a formirano je iz osobnih i kolektivnih opažanja, iskustava, vrijednosti i načela. Relativno teško se prepoznaje, artikulira i prenosi. Praktično se ne može spoznati, razumjeti, priopćiti i upotrebljavati bez poznavanja materije, odnosno konteksta.
Njegov prijenos u kolektivu zahtijeva blisku interakciju, povjerenje i zajedničko razumijevanje kako bi se kreiralo okružje za zajedničko iskustvo. Slično je na individualnoj razini, gdje je preduvjet uspostavljanje iskrenog odnosa sa sobom, da bi se dogodilo njegovo prepoznavanje i svjesna integracija. Kod implicitnog znanja češće se spominje tehnički segment koji se odnosi na vještine – know-how (izvođenje kompleksne radnje, poznavanje jezika, prepoznavanje lica), međutim, prisutna tema njegov je rjeđe spominjani, kognitivni, odnosno spoznajni segment. On podrazumijeva način na koji doživljavamo stvarnost, što nas uvjetuje, na što svraćamo pozornost, što primjećujemo, vrednujemo, analiziramo i istražujemo, u što vjerujemo te kako mislimo, pamtimo, rasuđujemo, zaključujemo, donosimo odluke i rješavamo probleme. Točnije, omogućuje nam uvid u naše mentalne procese koji definiraju individualno i kolektivno stanje te ponašanje.
Svjesno i naučeno
Za razliku od implicitnog, eksplicitno znanje je osviješteno, prepoznato i dovedeno u područje svijesti pojedinca ili kolektiva. Lako se artikulira, kodificira, pohranjuje i dijeli. Jednostavno se prenosi drugima putem podataka i informacija, čak i bez poznavanja materije, odnosno konteksta. Razumljivo je putem oblikovanih objašnjenja – riječi, brojeva, grafikona i slika na objektivan način putem izvještaja, tablica, grafova, dijagrama, prezentacija, audiozapisa i videozapisa. Usvaja se svjesno te drži mentalni fokus prilikom komunikacije.
Općeprihvaćeno stajalište je da se u standardnoj poslovnoj teoriji i praksi lideri formalno oslanjaju na eksplicitno znanje u vođenju, odlučivanju i upravljanju. To je samo dio cjelovitog spektra koji ima ograničenja u primjeni i postizanju poslovnih rezultata. Neformalno, većina se svjesno ili nesvjesno oslanja na vlastiti osjećaj i intuiciju, koji pripadaju implicitnom području. Cilj je implicitno znanje učiniti dostupnim i upariti ga s eksplicitnim, što generira novo znanje koje daje odgovor na pitanja 'kako' i 'zašto', odnosno potiče duboko razumijevanje promatranoga konteksta. Takvo stjecanje uvida povećava sposobnosti rasuđivanja i stvara mudrost koja odgovara na pitanje 'kada'. Važno je prepoznati da mudrost služi budućem vremenu, koje je uglavnom nepoznato, nastojeći ga anticipirati i kreirati, dok je znanje usmjereno na prošlost i sadašnjost.
Filtri svijesti
Činjenica je da naša anatomija, fiziologija i evolucija uvjetuju kako baratamo podacima (neobrađeno zapažanje) i informacijama (smislene veze i odnosi između podataka) kao sastavnim elementima znanja (korištenje informacija za djelovanje). Građa mozga i procesi u njemu određuju način na koji ih osvještavamo, generiramo, artikuliramo, odašiljemo, primamo i interpretiramo na putu kreiranja znanja.
Centri za govor, jezik, čitanje, pisanje, brojeve, računanje, verbalno pamćenje, logiku, analizu, linearno procesiranje informacija, objektivnost, racionalnost i zaključivanje nalaze se u lijevoj, analitičkoj polutki mozga. To podrazumijeva da ako obrađujemo podatke i informacije navedenog tipa i favoriziramo generiranje i procesiranje eksplicitnog znanja, koristit ćemo se samo polovinom potencijala mozga, individualno i kolektivno.
Proširimo li mogućnost spoznaje i usmjerimo pozornost na podatke i informacije te procese kojima upravlja desna, sintetička – holistička polutka mozga, moći ćemo osvijestiti i prenijeti implicitno znanje. Postat ćemo potpuno svjesni odnosa, osjećaja, emocija, značenja, metafora, simbola, oblika, intuicije. Zadobit ćemo sposobnost vizualnog i prostornog doživljaja, percepcije smjera, prostora i udaljenosti, dimenzionalnosti, neverbalnog pamćenja, mašte, kreacije, imaginacije, ideja i vizija što omogućuje sintezu, simultano i holističko, odnosno sistemsko procesiranje i najvažnije, smisleni doživljaj cjeline. Obraćanjem pozornosti kroz filtar desne polutke mozga omogućujemo pristup podacima i informacijama koji su prisutni u našoj individualnoj i kolektivnoj podsvijesti. Time dolazimo do odgovora na pitanje 'zašto', do razumijevanja konteksta i inovacija, ključnih za radikalno odluku i akciju.
Moguće je drukčije
Sistemski pristup organizacije i menadžmenta i sistemski coaching pokazali su se sjajnim metodama i alatima za pristup implicitnom znanju. U trenutku oživljavaju polje cjelovite stvarnosti spremno za sagledavanje, istraživanje, modificiranje i integriranje. Ti organski procesi generiraju puno mentalno, emocionalno i tjelesno 'vlasništvo' nad uvidima i njihovim rezultatima. Spomenuto predstavlja primarni impuls za nepovratnu operacionalizaciju jer dolazi iznutra. Ovo je važno naglasiti s obzirom na standardnu praksu implementacije tuđeg, vanjskog eksplicitnog znanja. Ono najčešće završi u 'ladicama' kao izolirano strano tijelo ili, u najboljem slučaju – upotrijebljeno, ali bez istinske poistovjećenosti lidera, tima i organizacije s njim, što dovodi do 'repova' koji zahtijevaju dodatne resurse.
U praksi, spomenuti procesi omogućuju sagledavanje konteksta vođenja, odlučivanja i upravljanja gdje se definiraju i mapiraju njegovi ključni elementi, sagledavaju zastoji i prepreke, istražuju potencijali, prepoznaju razlike i sličnosti, usuglašavaju shvaćanja, strukturiraju problemi i rješenja, promatraju sile utjecaja, istražuju ideje, osvještavaju slijepe točke, iskušavaju alternative te se zajednički promišlja.
Područja primjene
Sukladno stanju i potrebama, u fokusu su situacije vezane uz sadržaj biznisa, odnosno svrhe kojoj organizacija služi. Teme su povezane s redefiniranjem poslovnog modela, vizije, ciljeva, strategije i razvoja, organizacijskom strukturom, ekosustavom, brendom, proračunom, inovacijama, projektima ili s nekim drugim organizacijskim konstruktom. U fokusu su situacije vezane uza sadržaj grupne dinamike. Teme su otpor promjenama i transformacijama, inercija, konflikti, nepovjerenje, jasnoća uloga, političke igre, fluktuacija, apsentizam, zastoji i padovi, motivacija, lojalnost, neefikasnost, neprikladno ponašanje, spajanja i preuzimanja, reorganizacija i restrukturiranje, odlasci i dolasci suradnika, mobbing, strah, organizacijska trauma, burnout ili neki drugi aspekt međuljudske, timske i organizacijske dinamike.
Također, situacije su povezane sa sadržajem osobne i obiteljske dinamike lidera koja se zrcali u vođenju i upravljanju organizacijom. Teme su sindrom osnivača, dinamika primarne obitelji, transgeneracijski obiteljski obrasci, neostvareno partnerstvo i roditeljstvo, nepodržavajuća stanja i traume te slične kategorije koje se manifestiraju kroz projekcije i kompenzacije u organizacijskom kontekstu.
'A-ha!' efekt
Obiteljski poduzetnici, osnivači i nasljednici obiteljskih poduzeća, kao i članovi poduzetničkih obitelji ovdje imaju posebno mjesto. Teme se tiču sadržaja primarne, partnerske i roditeljske obitelji, čija dinamika dominira nad organizacijskom i predstavlja često prvi prioritet pozornosti.
Ovisno o promatranom području i temi, procesi su individualni i kolektivni. Neovisno o funkciji i modalitetu, ključno je poštovanje punog integriteta uključenih, njihova ritma, kao i kreiranje sigurnog okružja jer se događaju spoznajne i integracijske aktivnosti na mentalnoj, emocionalnoj i tjelesnoj razini. Važno je napomenuti da je danas sve spomenute procese moguće podržati u online i offline okružju. Rezultati procesa uobičajeno donose onaj željeni 'Eureka!' ili 'A-ha!' efekt. S jedne strane, to znači i mir, staloženost, snagu, suglasje, samopouzdanje, motivaciju, mentalni fokus, čistoću, zadovoljstvo… S druge strane, kreira se nepovratan impuls koji donosi pragmatičan poriv za smislenom i svrhovitom kretnjom i akcijom, što utječe na individualno i kolektivno psihofizičko stanje.