Što i kako
StoryEditor

Kako uspješno demotivirati zaposlenike i otjerati najbolje

03. Travanj 2024.
foto Shutterstock
Piše: Tomislav Vuić, konzultant

Razne su tehnike kojima možete demotivirati zaposlenike. Ima talentiranih rukovoditelja kojima je to urođeno i lako. Drugima treba više vremena i napora. Držeći se ovih uputa, u tome ćete sigurno uspjeti. Nisu svi ljudi isti ni jednako otporni, ali ako ste dovoljno uporni, cilj ćete ostvariti u 99 posto slučajeva. Neki su odlični u demotivaciji, a da ni sami toga nisu svjesni. Štoviše, misle da se ponašaju upravo suprotno. Možda ih ovaj tekst osvijesti. I sâm sam nekih stvari postao svjestan tek s protekom vremena.

Postoji opasnost da takvo ponašanje netko uoči i poveže sa štetom za kompaniju u obliku slabe izvedbe, neostvarivanja rezultata, visokom stopom fluktuacije i uz to vezanim dodatnim troškovima, odlaskom najboljih... Uz malo diskrecije, tehnike prebacivanja krivnje, pogotovo ako vaš nadređeni ne poklanja pozornost ovoj temi ili nema senzibilitet za nju, možete izbjeći za vas loše posljedice ili ih barem za dulje odgoditi.

Mogućnosti je mnogo

Osnovne su tehnike (često se preklapaju): podcjenjivanje, mikromenadžment, kritike pred većim brojem ljudi, stalne kritike, izostanak ili loš sustav nagrađivanja, nemogućnost provođenja pozitivnih promjena, nulto toleriranje pogrešaka, neprecizno definirani zadaci koje mijenjate u hodu.

Za demotiviranje onih s najboljim rezultatima (kombinirati s osnovnima tehnikama) posebno dobro funkcionira: uvijek opterećujte iste osobe, dajte im dosadne zadatke, smanjite povlastice, pogotovo kad za to nema ozbiljnog razloga, prisvajajte sebi zasluge za ono što su oni učinili, nagrađujte i promičite one koji to ne zaslužuju, odugovlačite u donošenju i provedbi odluka.

Podcjenjivanje ili obezvređivanje ima mnogo varijanti i može se iskazivati na razne načine. Sadržano je i u većini drugih tehnika. Osnovno je da u što više situacija ili barem onim bitnima osobi i drugima oko nje pokazujete da ne vrijedi mnogo. Nekada je dovoljno odmahnuti rukom ili preokrenuti očima. Što ste više pozicionirani, manje vam treba; katkad je dovoljno i ignoriranje. Šefove, pogotovo velike, svi gledaju, a i rado kopiraju. Kad ste predsjednik uprave, vaše riječi i postupci imaju posebnu težinu, pa podcjenjivati možete i usputno; možda to i činite a da toga niste svjesni.

Ne treba se ustručavati

Mikromenadžment je česta tehnika, neka vrsta podcjenjivanja (ne samo to) koja toliko ne bode oči. Što je stručnija i više plaćena osoba koju mikromenadžirate, to je fora bolja. Mnogo platiti profesionalca i onda mu detaljno govoriti što i kako da radi efikasan je način traćenja novca dioničara. Ipak, treba paziti da vas nadređeni ne upita kad stignete raditi svoj posao (za koji ste obično mnogo više plaćeni) ako radite tuđi. To možete opravdati svojim osjećajem odgovornosti i činjenicom da ljudi loše rade svoj posao. Ako o nekoj struci znate vrlo malo ili ništa, specijalisti koji su toj temi posvetili život posebno će dobro reagirati na vaše sugestije ili naloge.

Jednim udarcem ubijate dvije muhe: podcjenjujete i osobu i struku. Neka su područja posebno pogodna, naprimjer sve vrste dizajna, ali ne trebate se ustručavati i kad je riječ o potpuno egzaktnim stvarima. Ako želite ostati u sigurnoj zoni, ispravljajte nebitne detalje. Mikromenadžment je jedna od tehnika koju mnogi provode a da je nisu svjesni. Postoji poseban psihološki profil koji mu naginje, ali tu su često i oni kojima je samo intimno stalo do rezultata, koji vode brigu o svim detaljima, osjećaju veliku odgovornost, katkad su na to i ponosni. Postoji i druga grupa, oni koji o tome teoretski znaju sve, čitaju knjige o mikromenadžmentu, ali ne primjećuju da ga sami provode.

Uvijek će netko pripomoći

Ni zaposlenici koji dobro reagiraju na kritiku ili su otporni na nju ne vole kad im je dajete pred drugima. Kritizirajte ih često pred što više ljudi pa će većina pokleknuti, a sigurno će se naći u grupi kolega koji će vam u tome pomoći. Konstantna kritika, čak i ako nije javna, odličan je demotivator. Kombinirajte je s izostavljanjem pohvala i nagrađivanja. Osnovna je stvar da zaposlenike ne nagrađujete ili loše nagrađujete, financijski i nefinancijski.

To je posebno dobar pristup da se demotivira one s najboljim rezultatima. Njih više od ostalih iritira i kad se loše radi te nemogućnost da se to promijeni. Kad se loše stvari dugo ne popravljaju, odgovorni i ambiciozni počinju se osjećati loše. Zgodno je najaviti pozitivne promjene, dati im nadu da će se one dogoditi i onda to ne učiniti. Ponovite to više puta i neki će zaposlenici o tome početi govoriti izvan kompanije pa ćete spriječiti dolazak novih, kvalitetnih i nadobudnih kadrova.

Pobijedite tvrdokorne

Gdje bismo došli da toleriramo pogreške? Tražite ih stalno i reagirajte na svaku. Ubrzo će svi shvatiti da je bolje ne raditi, pogotovo nešto novo ili predlagati poboljšanja. Ne slušajte one koji kažu da dobar šef traži dobro napravljene stvari da bi ih pohvalio. Još je bolje davati neprecizne zadatke. To omogućuje ljudima da potroše vrijeme, mozgaju o tome što ste željeli, rade i pokušavaju, a vi uvijek imate prostora reći da nije dobro, da ne razumiju što treba i dati im da rade ponovno. Naravno, ako to činite pred drugima, još je efikasnije.

Možete ih i pustiti da rade neko vrijeme i onda malo izmijenite zadatak. Što više odrade i potroše više vremena do promjene smjera, to bolje, kao što je i djelotvornije kad to radite često.

Vratimo se najboljima. Ako netko neoprezno pokaže da zna, može i hoće, dajte mu uvijek sve zadatke koji su teški. Može se raditi i o grupi nadobudnih. Uglavnom, bitno je da zahtjevne stvari uvijek rade isti ljudi. Ne opterećujte one koji ne žele raditi ili ne žele naučiti nešto novo, mučit ćete i sebe i njih. Ima tvrdokornih koji pokorno odrađuju sve i za druge godinama, ali upornošću ćete i njih pobijediti i demotivirati. Za ambiciozne i kreativne odličan su izbor dosadni zadaci. To nije teško jer se posao često sastoji od rutinskih stvari. Ako se pojavi nešto zanimljivo, svakako to dodijelite onima koji vole samo odrađivati poznato.

Sjajni demotivator

Smanjivanje povlastica uvijek je odličan demotivator. Malo je slabiji kad razumiju da su prilike takve da se mora, ali ako to činite kad nije nužno, onda je stvarno izvrstan. Pojačajte ga lošom komunikacijom. Kad smanjujete povlastice bez dobrog objašnjenja, to također funkcionira odlično. Od vrste smanjenja najbolja su velika financijska, a onda male uštede na stvarima koje su zaposlenicima važne, a kompaniji štede malo.

Nije važno tko se čega sjetio ili što je odradio. Važno je tko mu je nadređen. Ne govorite drugima tko je što dobro napravio, prikažite to kao svoju zaslugu. Podređeni će polako gubiti elan, a vi ćete izbjeći potencijalno neugodnu situaciju da vaš nadređeni pomisli da još netko vrijedi osim vas.

Kad ste odradili dobar posao i niste pohvalili i nagradili one koji to zaslužuju, završni udarac možete im dati promaknućem drugih. Izaberite one koji ne rade bogzna kako, ali su vama dragi i o vama uvijek lijepo govore, ili one koji su na posao došli preko veze, a radne zadatke obavljaju osrednje ili loše.

Igra s rokovima

Kad treba donijeti odluku, pogotovo onu koju čeka više ljudi da bi nastavili raditi, odugovlačite. Vaš posao i osobne stvari imaju prioritet. To što su možda danima radili i sada samo čekaju potvrdu da nastave, nije važno. Neće znati trebaju li čekati ili početi raditi nešto drugo. Što dulje čekaju, frustracija je veća, pogotovo ako ste im govorili da je stvar hitna. Dobro funkcionira i kad ih nakon vašeg odugovlačenja stišćete za rokove. Slična je varijanta kad inzistirate da nešto bude brzo završeno, a onda to isto ne upotrijebite ili provedete s velikim odmakom. Kao što se vidi, postoje mnogi načini, a svi nisu ni pobrojeni. Naprimjer, nemojte ni slučajno objašnjavati svoje vizije, inspirirati ili davati dodatni smisao radu s nekim višim ciljem.

Čini mi se da je lakše i treba manje teksta kad se demotivirajuća ponašanja predstavljaju u ovakvoj formi. Možda se i bolje pamti. Mnogi se rukovoditelji ponašaju na neki od pobrojenih načina ne zato što su zli, nego zato što toga nisu svjesni ili ne primjećuju štetu koju čine. Mislim da sam najviše od opisanoga kritizirao na kolegijima, pred više kolega. Moja je isprika bila da bi propuštanjem kritike drugi dobivali poruku da su neki ponašanje ili izvedba dobri ili prihvatljivi iako nisu. Dobro, povremeno sam i mikromenadžirao, ali samo stvari koje posebno volim.

I pripazite, ako postupate suprotno od ovih savjeta, veliki su izgledi da ćete imati visokomotivirane, zadovoljne zaposlenike i okružje koje je dobra podloga za ostvarivanje ciljeva i postizanje vrhunskih rezultata. 

22. studeni 2024 05:09