Porez na dohodak zajednički je prihod države i jedinica lokalne uprave i samouprave, u koje se ubrajaju županije, gradovi i općine. Uplaćuje se na račun općine ili grada prema prebivalištu odnosno uobičajenom boravištu fizičke osobe stjecatelja dohotka, a prihod od ubranog poreza dijeli se između države, županije i općine odnosno grada.
Prirez je porez na porez, plaća se na iznos obračunanoga poreza na dohodak i u cjelini je prihod općine ili grada koji je za porezne obveznike sa svoga područja propisao obvezu plaćanja prireza. Općine i gradovi mogu uvesti prirez, ali nisu obvezni. Praksa pokazuje da gradovi koji imaju znatne prihode iz ostalih izvora, npr. od poreza na promet nekretnina, koji u cijelosti priroda lokalnoj jedinci na čijem je području nekretnina, poreza na potrošnju, komunalnog doprinosa i komunalne nakade, ne posežu za uvođenjem prireza. Tako npr. Samobor i Opatija nemaju propisanu obvezu plaćanja prireza.
Postotak prema veličini
Zakonom o lokalnim porezima propisana je najviša stopa prireza koju neki grad i općina mogu uvesti. Općine mogu uvesti prirez po najvećoj stopi do 10 posto, a za gradove je kriterij broj stanovnika: oni s do 30.000 stanovnika mogu uvesti prirez po stopi najviše do 12 posto, a gradovi s više od 30.000 stanovnika po stopi najviše do 15 posto. U posebnom je režimu grad Zagreb, u kojemu najviša zakonom dopuštena stopa prireza iznosi 18 posto.
Koliko će općina ili grad upotrebljavati tu zakonsku mogućnost i fiskalno opteretiti svoje stanovništvo, ovisi o potrebama lokalne jedinice i drugim prihodima koje ostvaruje, a odluku o tome donosi predstavničko tijelo lokalne jedinice. Pri tome Zakon o lokalnim porezima obvezuje da odluke lokalnih jedinica moraju biti objavljene u Narodnim novinama, a promjena koja se odnosi na obvezu ili visinu stope prireza može stupiti na snagu od prvoga dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojemu je odluka objavljena.
Time se onemogućava da promjena stope prireza stupi na snagu tijekom mjeseca, što bi otežalo pravilnu primjenu propisa o porezu na dohodak.
Prema mjestu obitelji ili rada
Obveznik prireza svaki je građanin koji ima prebivalište ili uobičajeno boravište u općini ili gradu koji je uveo prirez ako ostvaruje primitak podložan obvezi poreza na dohodak. Primici na koje se plaća porez na dohodak jesu plaća, mirovina, dohodak od obrta, slobodnih zanimanja i poljoprivrede, drugi dohodak, dohodak od kapitala i dohodak od imovine. Svaki oblik dohotka, bilo da je ostvaren u tuzemstvu bilo u inozemstvu, na koji postoji obveza plaćanja poreza na dohodak podliježe i prirezu ako stjecatelj dohotka ima prebivalište ili boravište u gradu ili općini koja je uvela obvezu prireza.
Pri tome se porezno prebivalište ili uobičajeno boravište određuje prema Općem poreznom zakonu, unekoliko drukčije u odnosu na Zakon o prebivalištu. Prema Općem poreznom zakonu, porezni obveznik ima prebivalište odnosno uobičajeno boravište ondje gdje ima stan na raspolaganju, pri čemu boravak u stanu nije obvezan. Ako ima više stanova na raspolaganju, porezno prebivalište određuje mu se prema prebivalištu obitelji.
Na primjer, za radnika zaposlenog u Zagrebu koji ima prijavljen boravak u Zagrebu, a kojemu su supruga i djeca u Našicama, porezno je prebivalište grad Našice. Poslodavac je tom radniku dužan usmjeravati porez na dohodak na uplatni račun grada Našica i obračunati prirez kako je propisano za Našice. Za samca koji nije oženjen prebivalištem se smatra mjesto iz kojega odlazi na posao. Na primjer, za samca koji je došao iz Đakova i zaposlio se u Zagrebu, a roditelji su mu u Đakovu, porezno je prebivalište grad Zagreb i dužan je plaćati zagrebački prirez.
Odgovornost za podatke
Podaci o poreznom prebivalištu fizičke osobe vode se u Poreznoj upravi i u pravilu su usklađeni s podacima koje vodi Ministarstvo unutarnjih poslova. Iznimke su samo u slučaju kad se radi o kombinaciji da jedan od supružnika s djecom ima prebivalište u jednome mjestu, a drugi supružnik boravište u drugome mjestu. Za dohotke kod kojih je isplatitelj dužan obračunati i ustegnuti porez na dohodak i prirez isplatitelj je solidarno odgovoran za pravilno usmjeravanje poreza na dohodak i pravilan obračun i plaćanje prireza.
Ako iz okolnosti i informacija koje su mu dostupne ima informacija da podaci koji su evidentirani u Poreznoj upravi ne odgovaraju stvarnom činjeničnom stanju, isplatitelj je dužan upozoriti stjecatelja dohotka da promijeni podatke u evidenciji Porezne uprave. U praksi poslodavci najčešće mogu uočiti neslaganje podataka iz osobne iskaznice, porezne kartice i informacija o lokaciji s koje radnik doista dolazi na posao.
Ako se to dogodi, dužni su upozoriti radnika da izmijeni podatke u PK kartici (može ih izmijeniti i poslodavac, uz radnikov pristanak).
Ako se radnik ogluši na to upozorenje, poslodavac je dužan o tome obavijestiti Poreznu upravu. Nerezidenti koji u RH nemaju ni prebivalište ni boravište ne plaćaju prirez. Međutim, ako je riječ o nerezidentu kojemu je u RH odobren privremeni boravak, kao npr. strancima sezonskima radnicima, njihove plaće podliježu obvezi prireza.