Obavljanje djelatnosti proizvodnje, prometa i pružanja usluga od strane fizičke osobe, fiskalno je najmanje opterećeno ako se isporuke obavljaju kroz pravnu formu obrta od kojega se porez na dohodak plaća u paušalnom iznosu. Paušalni obrtnik plaća značajno manje poreza na dohodak i obveznih doprinosa nego kad bi istu zaradu ostvario kao zaposlenik. Rezultat takvih poreznih pravila je sve raširenija praksa osnivanja obrta u zamjenu za radni odnos. Modaliteti su različiti, od toga da fizička osoba sve usluge pruža kao obrtnik ili da je istovremeno u radnom odnosu, a kroz pravnu formu obrta obavlja samo neke isporuke. Važno je samo paziti da primici od obrtničke djelatnosti u toku godine ne premaše iznos od 300.000 kuna.
Porezna administracija uočava ovu pojavu, uočava njezine negativnosti i pokušava je suzbiti.
Mnogi prijepori
Prva prepreka kojoj je cilj zaustaviti rast broja paušalnih obrtnika očituje se u nastojanju poreznih ispostava da u graničnim slučajevima dokazuju da se ne radi o obavljanju obrtničke, nego o djelatnosti slobodnog zanimanja. Kako samo obrtnici i poljoprivrednici mogu plaćati porez na dohodak u paušalnom iznosu, ali ne i slobodna zanimanja, nastaju prijepori oko brojnih zanimanja.
Primjerice, može li novinar koji otvori obrt za usluge informiranja svoje pisane radove isporučivati kao obrtnik, jesu li posrednici u osiguranju, agenti za prodaju nekretnina i druga slična zanimanja obrtnici ili slobodna zanimanja, koje usluge poduke se mogu pružati u okviru obrta a koje kao slobodno zanimanje nastavnika, mogu li se usluge turističkog vodiča, informatora, web dizajnera, športskog trenera, korektora teksta, informatičara i brojnih drugih zanimanja, pružati u okviru obrta. Porezna tijela su obvezna uvažiti zahtjev za paušalno plaćanje poreza svakog poreznog obveznika kojemu je nadležno tijelo izdalo obrtnicu, ali mogu kontrolirati jesu li naplaćene isporuke obavljene u okviru registriranog obrta ili izlaze iz toga okvira. Po Zakonu o obrtu, obrtnik može obavljati samo djelatnosti za koje mu je izdana obrtnica, a iznimno i djelatnosti koje nisu obuhvaćene obrtnicom, ako služe obavljanju obrta i ako se obavljaju u manjem opsegu.
Puno veći problem za Poreznu
Drugi, puno veći problem za porezni nadzor je utvrditi koristi li se paušalni obrt za svrhe za koje nije namijenjen. Porezna vlast uočava da se u brojnim slučajevima radi o prividnom pravnom poslu iza kojega, prema sadržaju odnosa među strankama, zapravo postoji radni odnos prikriven pravnom formom obrta. Kako bi se zaustavilo širenje takve prakse, od 1. siječnja 2020. godine interveniralo se u dva zakona: u Opći porezni zakon i Zakon o porezu na dohodak.
U Opći porezni zakon je ugrađen novi članak 12.a kojim se propisuje što se za svrhe oporezivanja smatra korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona. Tako se, između ostaloga, izrijekom navodi da u slučaju kada isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama, to smatra korištenjem poreznih pogodnosti za svrhe za koje ta pogodnost nije namijenjena. Ako se to u nadzoru utvrdi, za porezne obveze odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, a isplatitelj primitka se u tom odnosu smatra poslodavcem i odgovara kao jamac platac.
Obilježja po kojima će se prosuđivati ima li primitak obilježja dohotka d nesamostalnog rada, iako je isplaćen kao naknada za uslugu paušalnog obrtnika, propisana su novim čl. 27.a Zakona o porezu na dohodak. Kontrola će obuhvaćati tri područja: ponašanje stranaka koje su sudionici toga pravnog posla, financijsku kontrolu i međusobni odnos stranaka. Pravilnikom o porezu na dohodak detaljnije je uređeno koja će se obilježja uzima u obzir. U poreznom nadzoru će se utvrđivati radi li obrtnik samo za jednog ili za više kupaca, kako nastupa na tržištu, da li se reklamira, ima li web stranicu i dr.
U odnosima naručitelja posla i obrtnika, kontrolirati će se radi li obrtnik u prostoru i sa sredstvima rada naručitelja, ima li obvezu redovito izvještavati o obavljenom poslu, mora li se pridržavati određenog radnog vremena, radi li po uputama naručitelja, podliježe li izravnom nadzoru od strane naručitelja. Utvrđivati će se isplaćuje li mu se naknada u podjednakim vremenskim intervalima, u podjednakom iznosu, šalje li ga naručitelj na službeni put, nadoknađuje li mu i neke druge troškove. Ni jedan kriterij nije dominantan i ne moraju svi biti prisutni.
Nova pravila - novi rizik
Ukoliko se iz odnosa naručitelja i obrtnika zaključi da je sadržajno riječ o obilježjima radnog odnosa, tada se za svrhe oporezivanja obrtnik smatra posloprimcem, a naručitelj posla poslodavcem. Porezno tijelo će posloprimcu izdati rješenje kojima ga obvezuje da na primljene iznose plati doprinose iz plaće, doprinose na plaću, porez na dohodak i prirez prema pravilima oporezivanja plaće, ali mu neće za te iznose umanjiti fiskalne obveze za koje je zadužen kao obrtnik paušalist. Teret javnih davanja će u cijelosti snositi posloprimac, što odudara od uobičajenih pravila uređivanja odnosa na tržištu rada koja štite radnika kao slabiju stranu na tržištu rada. Ako se porezi i doprinosi zaduženi rješenjem ne mogu naplatiti od posloprimca, porezno tijelo će za te iznose teretiti poslodavca.
Nova porezna pravila dovode u rizik samo one obrtnike paušaliste koji tom pravnom formom prikrivaju radni odnos, a to će utvrđivati porezni inspektori.
Nova su porezna pravila potencijalni rizik i za samu poreznu vlast. Upitno je jesu li porezni inspektori educirani za procjenu sadržaja radnog odnosa. Ne može se isključiti rizik diskrecijskog odlučivanja inspektora, što je za porezne obveznike novi izvor nesigurnosti. Ukoliko porezni inspektor utvrdi da se za svrhe oporezivanja radi o radnom odnosu, to posloprimcu otvara prostor da mu se u skladu s tim, priznaju i druga socijalna prava i prava iz radnog odnosa, što opet znači nova otvorena pitanja za druge državne institucije, a bit će posla i za odvjetnike i sudove.
Umjesto toga, porezna vlast je mogla posegnuti za pragmatičnijim, ali poželjnijim i pravednijim rješenjem: smanjivati razlike i približavati fiskalno opterećenje svih pravnih oblika zarada na tržištu rada.