Piše: Stjepan Lović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić
Prošlogodišnji štrajk sudaca i sudskih službenika kojim su upozorili na nedovoljna primanja za obavljeni rad samo je površno upozorio na probleme u sudstvu, na koje nisu imuni ni ostali sudionici sudskih postupaka, pa tako ni stečajni upravitelji, koji su unatoč jasno propisanim pravima i obvezama, ali i jasno propisanoj visini naknade za svoj rad, izloženi arbitrarnosti upravo pojedinih sudaca u određivanju njihove naknade za obavljeni rad.
Takvu arbitrarnost dopustio je i Visoki trgovački sud potvrdivši odluke trgovačkih sudova kojima je nagrada stečajnih sudaca određena suprotno kriterijima propisanima mjerodavnom uredbom. Jedna je od posljedica takvog rada nekih sudaca da su stečajni upravitelji izloženi nesigurnosti i neizvjesnost u pogledu konačne nagrade koja im se, što treba naglasiti, određuje tek nakon završetka stečajnog postupka i pod dodatnim uvjetom da se ostvari imovinska korist od unovčenja stečajne mase. Stečajni postupci znaju potrajati i nekoliko godina, i to bez ‘krivnje‘ stečajnih upravitelja, a za cijelo to vrijeme stečajni upravitelj nema pravo ni na kakvu naknadu za svoj rad.
Uredba je jasna i logična
Odredbom čl. 94., st. 1. i 2. Stečajnog zakona (NN NN 71/15, 104/17, 36/22) propisano je da stečajni upravitelj ima pravo na nagradu za svoj rad, pri čemu se nagrada određuje rješenjem prema Uredbi o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima (NN 105/15). Čl. 5., st. 1. Uredbe određuje da sud rješenjem utvrđuje visinu nagrade, uzimajući u obzir obujam i složenost poslova, rad stečajnoga upravitelja na ispitivanju tražbina te vrijednost unovčene stečajne mase. Čl. 7. Uredbe određeno je da se nagrada stečajnom upravitelju obračunava na osnovi vrijednosti unovčene stečajne mase primjenom tablice vrijednosti unovčene stečajne mase i nagrade u postocima naznačenima tom tablicom.
Dakle, osnovni kriterij za određivanje nagrade visina je unovčene stečajne mase. Jer stečajni upravitelji imaju pravo i na dodatnu nagradu (čl. 8. Uredbe), koja ovisi o stupnju namirenja stečajnih vjerovnika i osobitom zalaganju stečajnoga upravitelja, ali i pravo na posebnu nagradu (čl. 9. Uredbe) ako ispita više od 500 tražbina vjerovnika. Kriteriji navedeni u čl. 5., st. 1. Uredbe upravo supstituiraju kriterije za određivanje nagrada određenih čl. 7., 8. i 9. Uredbe. Ali neki suci jasne odredbe Uredbe nepravilno primjenjuju, arbitrarno smanjujući čak i osnovnu nagradu stečajnom upravitelju. Iako je on uredno i savjesno izvršio sve svoje dužnosti određene stečajnim zakonom te iako je unovčena stečajna masa u visini koja daje stečajnom upravitelju pravo na traženje nagrade koju suci naknadno umanjuju. Takva je praksa uvriježena od 2022. godine iako do tada nikada nije bila sporna jasnoća čl. 7. Uredbe. Treba reći i da sudovi u jako rijetkim slučajevima određuju dodatnu ili posebnu nagradu stečajnom upravitelju iako uvjeti za njihovo određivanje budu ispunjeni.
Odluka bez ikakvih kriterija
Tako neki suci u rješenju o određivanju nagrade stečajnom upravitelju proizvoljno i neutemeljeno određuju ‘obujam i složenost poslova te rad stečajnog upravitelja‘ te u skladu s takvom arbitrarnom ocjenom često umanjuju nagradu stečajnom upravitelju, na način da ona bude znatno ispod postotaka određenih čl. 7. Uredbe. Svoju arbitrarnost opravdavaju već ustaljenim obrazloženjem ‘da iz odredbe čl. 5., st. 1. Uredbe jasno proizlazi da vrijednost unovčene stečajne mase nije jedini i isključivi kriterij prema kojem sud utvrđuje visinu nagrade stečajnog upravitelja, već pri utvrđivanju visine nagrade sud uzima u obzir obujam i složenost poslova, rad stečajnog upravitelja na ispitivanju tražbina te vrijednost unovčene stečajne mase, dakle, sud rješenjem utvrđuje visinu nagrade uzimajući u obzir sve kriterije iz odredbe čl. 5., st. 1. Uredbe, a ne samo primjenom postotaka iz čl. 7. Uredbe na vrijednost unovčene stečajne mase.‘ Pa su stoga stečajni upravitelji izloženi odlukama sudaca koje ovise samo o njihovom dojmu i ocjenama bez jasno propisanih kriterija i bez utemeljenja u jasnim zakonskim odredbama.
Posljedice arbitrarnosti
Takvo arbitrarno postupanje sudova za posljedicu ima umanjenje prava stečajnih upravitelja, ali i njihova međusobnog diskriminiranja, jer su već prisutne situacije da u sličnim slučajevima sudovi jednim stečajnim upraviteljima umanjuju nagradu, a drugima ne. Posljedica arbitrarnog postupanja sudova već je to da je određeni broj stečajnih upravitelja odustao od bavljenja tom djelatnošću, a može se očekivati i dodatno smanjenje broja kvalitetnih stečajnih upravitelja.
Kao što Udruga hrvatskih sudaca šalje pritužbu Europskoj komisiji na rad Vlade RH zato što u njoj smatraju da im plaće ‘ovise o samovolji/arbitrarnosti izvršne vlasti te su neprimjerene visine u odnosu na funkcije koje suci obavljaju‘, možda je krajnje vrijeme za slično djelovanje i Udruge stečajnih upravitelja.