Piše: Nikola Nikšić, Konter, poslovno savjetovanje i ekonomske usluge
U razdoblju smo snažne kombinirane krize – pandemije i prije započetog ekonomskog zastajanja. Da bismo održali poslovanje, potrebno je sve minucioznije analizirati informacije i stvarati modele primjerene svojoj tvrtki, specifičnostima djelatnosti, veličini i drugim značajkama. Samo ćemo tako prepoznati znakove koji upozoravaju da slijede nelikvidnost i insolventnost
Nada da će se već početkom ove godine život i poslovanje vratiti u normalu nekako je splasnula s problemima zbog dobave cjepiva pa postaje jasno da se treba pripremiti na daljnje nevolje. Kriza prouzročena pandemijom tu je, za što je jedan od prvih pokazatelja nelikvidnost. Lanac koji se tako zakotrlja teško je zaustaviti, no pozornim praćenjem signala moguće je spriječiti najgore. To znači da tvrtke posebnu pozornost moraju posvetiti prvim znakovima (odnosno prepoznati ih) koji upozoravaju da im prijeti nelikvidnost.
Trinaest simptoma
Probleme nelikvidnosti i insolventnosti lakše je shvatiti uvidom u trinaest simptoma i uzroka kriza i propadanja poslovnih subjekata koje su na temelju provedenih istraživanja Slatter i Lovett istaknuli u svojoj knjizi 'Kako svaku tvrtku izvući iz krize'. Većina njih (deset) prepoznati su kao unutarnji uzroci, a manjina (tri) kao vanjski. Vanjski uzroci (promjene u ponašanju tržišnih sudionika, rast konkurencije i globalizacija, nepovoljna kretanja cijena zbog hiperprodukcije) ocijenjeni su kao iznimno snažni, a neki od unutarnjih odnose se na izostanak razumijevanja dosljedne primjene načela i alata menadžerskog računovodstva te više ili manje pripadaju području nelikvidnosti.
Odnosi se to na loše upravljanje radnim kapitalom (izostanak upravljanja novčanim tokom i financijskim rizicima, loše organizirani procesi i postupci u zaštiti i naplati potraživanja), visoke troškove i znatan udio fiksnih troškova (rast troškova sumnjivih i spornih potraživanja, rast troškova na aktivnostima u naplati potraživanja), nekontroliranu i pretjeranu prodaju (važno je dobro segmentirati tržište, mjeriti i upravljati kreditnim rizicima i znati kada reći 'ne'), pogrešne financijske politike (pretjerano zaduživanje, korištenje neprikladnih izvora financiranja, ulaganja s neprimjerenim povratima uloženoga i očekivanim ekonomskim) te neprikladna financijska kontrola (loše računovodstvene evidencije i računovodstvene politike, nekvalitetan i parcijalan financijski kontroling).
Pokretači i pokazatelji
Lijek za liječenje od bolesti nelikvidnosti financijsko je restrukturiranje, jedan od dva oblika defenzivnog restrukturiranja (drugi je oblik operativno restrukturiranje), i zahtijeva se njegova odgovarajuća, brza i kratkoročna primjena. Kratkoročna zbog toga da se ne pretjera i ne postane navika kojom se može ugroziti sposobnost dugoročno održiva, stabilna i sigurna poslovanja, a koje se temelji na kontinuiranu strateškom restrukturiranju i razumnim ulaganjima u razvoj kompetencija, kapaciteta, novih proizvoda i usluga te poslovnih modela.
Da bi se navedene aktivnosti mogle kvalitetno provoditi, važno je dobro razumjeti kako su nastali problemi s likvidnošću (ili kako mogu nastati), i to iz dvije perspektive – pokretača i pokazatelja. U jednom od prethodnih brojeva Lidera prikazan je Argentijev model višestrukih pogrešaka menadžmenta koji na 'simpatičan' i pragmatičan način identificira i mjeri pokretače neuspjeha (nedostatke i pogreške) i simptome (pokazatelje). Za mala je poduzeća u svrhu identificiranja i mjerenja pokretača aktualnog ili potencijalnog neuspjeha primjenjiv Petersonov model procjene razine rizika petnaest faktora.
Kad su u pitanju pokazatelji, primjenjuju se standardi i alati financijske analitike koja zahvaljujući izumu hrvatskog uma, dvojnom knjigovodstvu Benedikta Kotruljevića, pruža izvrsnu priliku onima koji posjeduju adekvatna znanja i vještine, povezuju pokretače i pokazatelje u cjelinu, razumiju njihove vrijednosti i trendove (kako povijesne tako i projekciju budućih) te tako osiguravaju važne informacije i preporuke za donošenje pravodobnih i dobrih upravljačkih i operativnih odluka. Pri njihovu promatranju važno je upozoriti da ih je nužno promatrati u duljim razdobljima (npr. od tri do pet godina). Jednostavnije je i konkretno promatranje povijesnih ostvarenja (retrovizor), ali mnogo je važnije predviđanje budućih ostvarenja, naravno, uzimanjem u obzir povijesnih trendova.
Računi i analize
Likvidnost, jedno od četiri ključna načela poduzetništva, sposobnost je poslovnog subjekta da podmiruje ugovorene obveze u punim iznosima i ugovorenim rokovima te se izravno na razne načine interpretira i mjeri promatranjem odnosa između kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza. Neto radni kapital, operativni novčani tok indirektnom metodom, koeficijenti tekuće, ubrzane i trenutačne likvidnosti pokazatelji su koji se češće se od ostalih upotrebljavaju u analizama javno objavljenih financijskih izvješća za vlastita poduzeća, konkurente, pojedinačne kupce i/ili dobavljače te tržišne segmente (djelatnosti, veličine…). Na njih se nadovezuju pokazatelji aktivnosti i solventnosti, sposobnosti poduzeća da efikasnim i efektivnim korištenjem svoje ukupne i dugotrajne imovine mogu podmiriti ukupne obveze: stupanj pokrića (01 i 02), koeficijent financijske stabilnosti (01 i 02). A da bismo znali da poslovne aktivnosti ne izazivaju prezaduženost, omogućit će nam informacije (pokazatelji) o neto financijskom dugu, o njegovu odnosu s EBITDA-om, o odnosu između troška kamata i EBIT-a te o odnosu između vlastitog i eksternog financiranja.
U svim tim silnim računanjima (hvala za Excel!) i analizama moraju se poznavati razlike značajki pojedinih tržišnih segmenata iz kojih proizlaze sasvim drukčije referentne vrijednosti pojedinih pokazatelja. Nije isto promatrati vrijednosti pokazatelja zaduženosti malih poslovnih subjekata i mikrosubjekata, s nižom vrijednosti temeljnoga kapitala, u odnosu na njihove vrijednosti za velike i srednje velike, pogotovo za društva kapitala (dionička društva), kao i hrvatske članice međunarodnih konglomerata koji svoje financijske politike kreiraju promatrajući efekte za cijelu grupu.
Nije isto za sve
U djelatnostima trgovine i proizvodnje zalihe njihova kurentnost i obrtaj sasvim se drukčije interpretiraju, pa tako i referentne vrijednosti koeficijenata likvidnosti. Za razliku od uslužnih djelatnosti, gdje je udio zaliha u imovini nikakav ili minoran, u trgovini, a pogotovo u proizvodnji, likvidnost se, među ostalim, promatra u razlici vrijednosti koeficijenata tekuće i ubrzane likvidnosti, i to da se može procijeniti ovisnost o zalihama, tj. koliki je pritisak da se moraju što brže unovčiti.
Prethodne preporuke i upozorenja navedeni su, među ostalim, da se potakne potreba da se poduzeća i osobe odgovorne za upravljanje na svim hijerarhijskim razinama te specijalisti za područje kontrolinga, financija i računovodstva odmaknu od 'univerzalnih' referentnih vrijednosti, općih ocjena boniteta, rejtinga i sličnoga te da pomno kreiraju svoje analitičke modele, primjerene specifičnostima pojedinih djelatnosti, veličinama i drugim značajkama. Što je kriza snažnija, a trenutačno smo u razdoblju iznimno snažne kombinirane krize (pandemije i prije započetog ekonomskog zastajanja), to smo više obvezni prikupljati, bilježiti i sve minucioznije analizirati informacije, izvoditi zaključke i donositi preporuke.