U traženju mjera za poboljšanje ekonomskog položaja umirovljenika objavljen je prijedlog Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe prema kojemu bi se umirovljenicima omogućilo zapošljavanje u punom radnom vremenu uz istodobno primanje pola mirovine. Inicijativa je argumentirana potrebom da se umirovljenici koji su pravo na mirovinu ostvarili prema općim mirovinskim propisima prema mogućnosti rada uz mirovinu izjednače s vojskom, policijom i osobama s posebnim ovlastima koje su pravo na mirovinu ostvarile prema posebnom zakonu i koje već sada mogu birati između zaposlenja s pola radnog vremena uz primanje pune mirovine i zaposlenja s punim radnim vremenom uz primanje pola mirovine.
Riječ je o osobama s posebnim ovlastima koje su imale pravo na staž s povećanim trajanjem, snižena im je dobna granica za mirovinu i pravo na mirovinu ostvarile su u ranijoj starosnoj dobi u odnosu na opće mirovinske propise.
Kako je sada
Sada se korisnici mirovine prema općem Zakonu o mirovinskom osiguranju mogu zaposliti do polovine punoga radnog vremena i za to vrijeme primati punu mirovinu, bez umanjenja. To pravo mogu ostvariti korisnici starosnih mirovina, mirovina za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremenih i invalidskih mirovina zbog djelomične radne nesposobnosti.
Korisnici invalidskih mirovina zbog potpunoga gubitka radne sposobnosti ne mogu se zaposliti i primati mirovinu. Ako se zaposle, obustavlja im se mirovina, osim korisnika mirovina prema Zakonu o hrvatskim braniteljima, ali i oni uz ograničenje dnevnog rada na manje od tri i pol sata. Prema propisima koji su na snazi, nije moguće obavljanje obrta uz mirovinu; moguće je samo obavljanje domaće radinosti i sporednog zanimanja uz primanje mirovine.
Učinci moguće promjene
Ako bi se propisi o mirovinskom osiguranju izmijenili tako da omoguće zaposlenje s punim radnim vremenom uz istodobnu isplatu polovine mirovine, kako se predlaže, uza sadašnje 33 tisuće umirovljenika koji uz mirovinu rade s nepunim radnim vremenom javila bi se nova skupina – radnici s pravom na pola mirovine. U čemu je promjena i koji su mogući učinci?
Radnik zaposlen s punim radnim vremenom ostvaruje kod poslodavca sva prava iz radnog odnosa i na osnovi njega. Teče mu puni staž osiguranja, radno vrijeme raspoređuje mu se tako da radi četrdeset sati na tjedan, može raditi prekovremeno do 180 sati na godinu, a ako je tako određeno kolektivnim ugovorom, i do 250 sati godišnje; ima pravo na jedan dan tjednog odmora, za svaki dan koji radi najmanje šest sati ima pravo na dnevnu stanku koja se ubraja u radno vrijeme. Ako radi u zanimanjima ili na radnim mjestima na kojima se prema posebnom zakonu ostvaruje staž s povećanim trajanjem, za svakih 12 mjeseci rada ima pravo na više mjeseci novoga mirovinskog staža, a poslodavac je dužan plaćati dodatni doprinos za uvećani staž. Uz punu plaću primao bi pola mirovine, pa je opravdano predvidjeti da će mnogi radnici već pri prvom ispunjenju uvjeta za mirovinu, bilo prijevremenu bilo starosnu, zatražiti mirovinu. Njima se ništa ne bi promijenilo u radnom odnosu, samo bi uz plaću jednaku kao i prije umirovljenja ostvarivali pola mirovine kao dodatno primanje. Uvođenje mogućnosti zaposlenja s punim radnim vremenom uz isplatu pola mirovine potaknulo bi zahtjeve da se obrtnicima omogući obavljanje obrta uz pola mirovine. Kao i kod onih koji sada rade do polovine punoga radnog vremena, poslodavci i isplatitelji mirovina morali bi paziti na korištenje osobnog odbitka pri isplati plaće odnosno mirovine. Pravo na osobni odbitak kao neoporezivi dio dohotka porezni obveznik koji ostvaruje dohodak od nesamostalnog rada kod više isplatitelja može upotrebljavati samo kod jednog ili ga podijeliti između dva ili više isplatitelja, u omjeru kako on odluči. Ti se podaci evidentiraju u poreznoj kartici i svaki je isplatitelj pri obračunu poreza na dohodak dužan postupati prema podacima navedenima u poreznoj kartici fizičke osobe.
Prednost je i dodatni staž
Radnik koji bi radio s punim radnim vremenom uz pola mirovine imao bi za godinu dana takvog rada pravo na godinu dana novoga mirovinskog staža. Nakon što mu prestane radni odnos, mogao bi zatražiti ponovno određivanje mirovine, koja bi za dulji mirovinski staž trebala biti veća nego kad je prvi put određena. Prema pravilima koja su sada na snazi, ta bi se nova mirovina određivala uz isti faktor penalizacije odnosno isti faktor bonifikacije kako je bila određena pri prvom umirovljenju.
Je li opravdano očekivanje da bi ta mogućnost utjecala na povratak sadašnjih korisnika mirovina u radni odnos s punim radnim vremenom? Nemoguće je procjenjivati buduće odluke pojedinaca, ali sigurno je da bi mjera djelovala i u obrnutom smjeru – poticala bi zaposlene radnike da već pri prvom stjecanju uvjeta za mirovinu zatraže isplatu mirovine u polovini punog iznosa na koji imaju pravo, bez ikakvog utjecaja na njihov status kod poslodavca. Ovisno o propisima, možda bi ta opcija zahtijevala prestanak radnog odnosa na dan ili dva, umirovljenje pa ponovno zaposlenje, ali sigurno bi bila poticaj za kombinaciju primanja iz dvaju izvora.