Piše: Tihana Bazant, direktorica u Deloitteovu Odjelu revizije i savjetovanja
Sve viša svijest javnosti o klimatskim promjenama rezultirala je usmjeravanjem više kapitala u zeleno gospodarstvo. Prema izvješću koje je objavilo međunarodno tijelo financijskih institucija u veljači 2022. godine, vrijednost održivih obveznica izdanih 2021. godine bila je gotovo 1,4 bilijuna dolara. Taj bi broj mogao dosegnuti sedam bilijardi dolara do 2025. godine. Startupovi u sektoru čiste tehnologije zabilježili su ulaganja do 40 milijardi dolara 2021. godine. Prema nekim analitičarima, postizanje neto nulte emisije ugljika do 2050. godine zahtijevat će godišnje ulaganje od četiri bilijuna dolara u održive inicijative. Ta razina ulaganja može otvoriti tržišne prilike od više od 27 bilijuna dolara za sektor alternativne energije, što je više od, primjerice, prihoda globalne naftne industrije u siječnju 2022. godine.
Kao rezultat sve većeg broja dostupnih financiranja u industriji zelenih ulaganja pojavljuju se nove kompanije u sektoru koje će iskoristiti te mogućnosti. Računovodstvene tvrtke i revizori možda će morati proširiti svoje usluge kako bi osigurali da zelena ulaganja ne budu osmišljena samo za proračunske tablice i greenwashing, nego da imaju i vidljiv učinak u stvarnom svijetu.
Zanimljivo je također razmotriti perspektivu izvršnih direktora i lidera kompanija diljem svijeta, od kojih mnogi prema Deloitteovu Izvještaju o održivosti CxO za 2022. godinu smatraju kako ugrađivanje održivosti u njihovo poslovanje najviše utječe na njihov brend i reputaciju, zadovoljstvo klijenata, moral i dobrobit zaposlenika, a kao najniže rangirane pogodnosti vide financijske poput povećanja prihoda od novih vrsta poslovanja, vrijednosti imovine, operativnih marži i troškova ulaganja. Međutim, 43 posto njih najvažnijim smatra što će napori koji se ulažu u održivost znatno adresirati klimatske promjene.
Tržište kapitala
Julie Becker, članica Izvršnog odbora Luksemburške burze i Skupine stručnjaka visoke razine (High-Level Expert Group) za održivo financiranje u Europskoj komisiji, u osvrtu na goruće teme u zelenom financiranju i načine na koje bi im trebalo doskočiti kaže da je najveći izazov nedostatak zajedničkog jezika, koji je još više otežan proturječnim tumačenjem taksonomija. Smatra također da je situacija prilično neuredna i kad je riječ o KPI-jevima, metrikama i preferencijama izvještavanja. Osim toga, smatra da se tržište suočava s teškoćama u primjeni zajedničkih i usporedivih standarda za različite sektore i vrste izdavatelja. Navodi kako nikada neće postojati univerzalno rješenje te će se morati razviti standardi specifični za sve relevantne sektore.
Ulagači se isto tako suočavaju s izazovom slabih usporedivosti projekata. Teret usporedbe projekata na njihovoj je strani, ali treba ih voditi pripremom i prikazom informacija u jasnim i strukturiranim okvirima, poput onoga koji je prihvaćen na LGX-u, odnosno Luxembourg Green Exchangeu, luksemburškoj platformi posvećenoj isključivo održivom financiranju. Dojam je Luksemburške burze kako općenito postoji velika potreba za uvođenjem boljih alata za dubinska snimanja uz niže transakcijske troškove za izdavatelje zelenih financijskih instrumenata.
Utjecaj po industrijama
Odbor za financijsku stabilnost (engl. Financial Stability Board) osnovao je radnu skupinu za financijske objave povezane s klimatskim zahtjevima, poznatiju kao Task Force for Climate-related Financial Disclosure (TCFD), radi razvoja preporuka o vrsti informacija koje bi kompanije trebale objaviti za informiranje investitora, kreditora i osiguravatelja kao potporu u primjerenoj procjeni i određivanju cijena pojedinih rizika ili paketa rizika povezanih s klimatskim promjenama.
TCFD je već 2017. godine objavio preporuke o financijskim objavama povezanima s klimatskim promjenama, osmišljene kao pomoć kompanijama u pružanju informacija za potporu informiranom ulaganju i raspodjeli kapitala. Kako bi pomogao kompanijama u razumijevanju rizika od klimatskih promjena i njihovih financijskih utjecaja, pripremio je pregled vrsta financijskog utjecaja tih rizika koji su otkriveni u pojedinim industrijama i skupinama. Financijski utjecaj rizika povezanih s klimatskim promjenama grupiran je u sljedeće opće kategorije: prihodi, troškovi, imovina i obveze te kapital i financiranje.
Instrumenti i implikacije
Iako ne postoji jedinstvena definicija, zeleno financiranje najčešće uključuje sve financijske procese, usluge i instrumente koji se upotrebljavaju za ulaganje u okolišne i klimatske aktivnosti financijskih institucija, društava i ulagača. Zelena obveznica trenutačno je najčešće korišten financijski instrument za zeleno financiranje. Društva izdaju takve obveznice kako bi financirala ili refinancirala prikladne zelene projekte koji podupiru okolišnu i klimatsku zaštitu. Postoje različite vrste zelenih obveznica, ali one se prema strukturi, prinosima i rizicima općenito određuju jednako kao konvencionalne. Međutim, ključna je razlika u sredstvima koja se prikupe izdavanjem zelenih obveznica – ona se moraju upotrijebiti za financiranje zelenih projekata. Zbog te specifičnosti izrazito je važno razmotriti obilježja i uvjete pojedinog instrumenta.
Perspektiva ulagača
Klasifikacija zelenih obveznica može varirati ovisno o definiciji. Iako zastupaju neobvezni standard, načela zelenih obveznica (engl. Green Bond Principles – GBP), koje je razvila Međunarodna udruga tržišta kapitala (engl. International Capital Market Association – ICMA), služe kao dobrovoljne smjernice i uspostavljene su kao najbolja praksa.
MSFI 9 (Međunarodni standard financijskog izvještavanja) nalaže da klasifikacija financijskih instrumenata ovisi o prirodi novčanih tokova vezanih uz financijski instrument i načinu na koji društva upravljaju pojedinim grupama imovine, odnosno njihovim poslovnim modelima. Upravo ti zahtjevi MSFI-ja 9 utjecat će na samo naknadno mjerenje financijskih instrumenata koji utječu na financijski položaj i posljedično financijsku uspješnost.
MSFI 9 kao prvi korak zahtijeva određivanje poslovnog modela, odnosno alokaciju financijskog instrumenta u određeni poslovni model ovisno o strategiji upravljanja rizicima zbog koje se pojedini financijski instrument početno i priznaje. Sljedeći je korak testiranje novčanih tokova instrumenta, poznatiji kao test SPPI-ja (engl. Solely Payments of Principal and Interest), odnosno ispitivanje sadržavaju li novčani tokovi iz instrumenta isključivo plaćanja na temelju glavnice i kamata na glavnicu te jesu li u skladu s tzv. osnovnim kreditnim dogovorom (engl. basic lending arrangement), kako ga MSFI definira. Ulagači moraju primjenivati procjenu u određivanju utjecaja ESG faktora na rizike definirane osnovnim kreditnim dogovorom. Budući da su zelene obveznice financijska obveza iz perspektive izdavatelja, mjerenje nije toliko složeno kao ono za ulagače, osim ako nisu zadovoljene neke od iznimaka MSFI-ja 9.
U skladu s tim društva također moraju uzeti u obzir zahtjeve ugrađenih izvedenica kako su one definirane MSFI-jem i njihova potencijalna izdvajanja (tzv. bifurkaciju) koja imaju znatne računovodstvene utjecaje. Zato jedan od fokusa izdavatelja mora biti procjena je li definicija ugrađene izvedenice zadovoljena i kako posljedično utječe na mjerenje.
Perspektiva izdavatelja
Gledajući četiri vrste zelenih obveznica koje je prethodno definirala ICMA, svaka može imati svoju varijabilnost novčanih tokova koja se mora uzeti u obzir i koja može utjecati na mjerenje. Također, sâm ESG faktor koji se nalazi u tim obveznicama zahtijeva određivanje je li financijski ili nefinancijski i kako posljedično utječe na mjerenje.
Potrebno je svakako naglasiti da prethodno navedena razmatranja nisu iscrpna. MSFI 9 kod financijskih instrumenata uvijek se izdvaja kao najvažniji igrač u određivanju utjecaja na financijski položaj i financijsku uspješnost. Međutim, postoje i mnoge druge procjene i odluke koje ključna vodstva društava moraju donijeti, a sve to treba promatrati i kroz prizmu objava kojima svako društvo potiče transparentnost i pruža dodanu vrijednost korisnicima izvještaja.