piše: Stjepan Lović, odvjetnik, Odvjetničko društvo Grubišić & Lović & Lalić
Ustav je jasan – svatko ima pravo na neovisan, nepristran i u razumnom roku proveden sudski postupak, a Zakon o sudovima propisuje tko je i kako dužan to osigurati. Ako zbog otkazanih ročišta i nedostavljenih pismena tvrtke, odvjetnici i građani gube prihode, jasno je tko im to mora nadoknaditi. Osnove za tužbe svakako postoje.
Počeo je još jedan štrajk u javnom sektoru, onaj službenika i namještenika zaposlenih u sudovima i državnim odvjetništvima, a organizirao ga je Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN). Prethodne ‘mjere upozorenja‘ ili ‘bijeli štrajk‘ prvostupanjskih i drugostupanjskih sudaca bile su usmjerene samo na povećanje prava sudaca, odnosno izostala je zaštita najugroženijih u tijelima sudbene vlasti, a to su zapisničari, upisničari, arhivari, spremačice. Njihove su plaće jedne od najnižih među svim državnim službenicima, čak i službenici s višedesetljetnim iskustvom ne uspiju zaraditi više od 700 eura na mjesec.
Iako javnosti još nisu otkrivene informacije o pravima za koja su se suci izborili, ovom novom najavom štrajka službenici i namještenici na sudovima i u državnim odvjetništvima prepušteni su sami sebi. Osim deklaratorne, nemaju nikakvu drugu potporu i zaštitu sudaca. Stoga nisu ni bili u mogućnosti, kao prije toga suci, provesti ‘mjere upozorenja‘ ili ‘bijeli štrajk‘ nego su bili prisiljeni pokrenuti zakonom propisanu proceduru koja prethodi legalno objavljenom štrajku.
Sa sucima se dogovorili…
Postupak mirenja s Ministarstvom pravosuđa propao je jer nije prihvaćen njihov zahtjev za povišicom od 400 eura pa je najavljen štrajk službenika i namještenika na sudovima i u državnim odvjetništvima s početkom 5. lipnja 2023. u sedam sati, a trajat će do ispunjenja zahtjeva. Nakon objave datuma početka štrajka, a kako sudac ne može funkcionirati bez zapisničara, ponovno su odgođena zakazana sudska ročišta bez naznake datuma novog ročišta te će zasigurno uslijediti i kašnjenje u dostavi sudskih pismena i drugih sudskih radnji.
Ministru pravosuđa je, za razliku od situacije kod sudaca, preostalo samo da pozove sindikate na strpljenje. S druge strane je Državno odvjetništvo u ime države podnijelo tužbu radi zabrane štrajka smatrajući ga nezakonitim iz dva razloga. Jer SDLSN traži povećanje koeficijenta za svoje članove koji rade u pravosuđu, a o tome se ne može pregovarati jer koeficijente uredbom uređuje Vlada, te zbog toga što SDLSN nije reprezentativni sindikat za sve državne službenike i namještenike. Ta očita, od države postavljena, nejednakost u pravima između zaposlenika u tijelima sudbene vlasti mogla bi dovesti do zahtjeva za naknadu štete onih koji od sudova očekuju zaštitu svojih prava i onih koji svoju djelatnost obavljaju pred sudovima, upravo iz razloga nedjelovanja sudbene vlasti zbog najavljenog štrajka. Županijski sud odbio je tu tužbu i štrajk proglasio legitimnim pa je 5. lipnja i počeo.
Zakoni vrijede za sve
Ustav u čl. 29. jasno propisuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u pravičnom i razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Na isti način određuje i čl. 4. Zakona o sudovima (ZS), a čl. 16. st. 4. dodatno propisuje da se u osnovanim stalnim službama i odjelima izvan sjedišta suda moraju osigurati uvjeti za poduzimanje postupovnih radnji radi rješavanja predmeta iz nadležnosti suda. Nadalje, čl. 71. ZS-a propisano je da ministar pravosuđa obavlja poslove pravosudne uprave, a čl. 72. st. 1. toč. 3. ZS-a da su poslovi pravosudne uprave i oni koji se odnose na osiguranje materijalnih, financijskih, prostornih i drugih uvjeta za rad sudova.
Zaključno, čl. 132. st. 1. ZS-a određeno je da se sredstva za rad sudova (ujedno i sredstva za zaposlene u sudovima) osiguravaju u državnom proračunu. Već samo te odredbe ukazuju da je država dužna nadoknaditi štetu svima koji su odgodom ročišta štetu i pretrpjeli, ali i onima kojima je zbog odgode ročišta npr. izostao očekivani prihod s naslova zastupanja stranaka pred sudom. Da ne spominjem i one kojima je odgođena naplata utuženih iznosa ili kojima je odgođeno donošenje presude radi ulaska u svoju nekretninu kojom se neosnovano koriste druge osobe. Ili onima kojima se zbog toga što je odgođena odluka o nedopuštenosti ovrhe produljuje trajanje blokade.
A moglo je bolje
Činjenica je da su prethodne radnje sudaca, a sada i drugih zaposlenika u sudstvu dodatno otežale pružanje sudske zaštite i funkcioniranje sudova. Međutim, sve se moglo riješiti na jednak način kao i u slučaju sudaca, a ne navoditi SDLSN na pokretanje sudske zaštite sa završetkom koji će u konačnici, ako štrajk završi neuspjehom, dovesti do dodatnog odljeva zaposlenika iz sudova pa ni veće izborene plaće sudaca neće ubrzati ionako tromo hrvatsko pravosuđe. Onda će tromo pravosuđe takvo i ostati, samo će postati skuplje.