piše: Stjepan Lović odvjetnik, Odvjetničko društvo Grubišić & Lović & Lalić
Poslovno ugovaranje uvijek je osjetljiv posao, a posebno sada s obzirom na inflaciju. Otvaraju se mnoga pitanja, a jedno je od njih može li inflacija biti razlog raskida ugovora. Prema odluci Vrhovnog suda iz 1992., to ne može biti razlog raskida, ali isti sud 2020. otvara mogućnost da se o tome procjenjuje prema pojedinačnom slučaju
Brojni analitičari predviđaju još veći rast cijena u budućnosti. Inflacija je neupitno tu i neće tako brzo nestati, samo je pitanje koliki je opseg njezinih posljedica na financijska tržišta, države, građane i gospodarstva. U uvjetima tako nepouzdana tržišta pogođena inflacijom gospodarski subjekti i dalje se kontinuirano bave svojim poslovnim aktivnostima, održavaju poslovne odnose i ulaze u nove. U takvim okolnostima posebno treba biti svjestan rizika koji inflacija znači za njihovo poslovanje. Poslovni ljudi moraju biti svjesni rizika u svojim sporazumima i izraditi planove za njihovo ublažavanje. Stoga, dok je transparentnost ugovora ključna za sastavljanje čvrsta plana, sâm pristup ugovaranju također treba shvatiti kao metodu ublažavanja posljedica inflacije.
Poremećaji u opskrbnom lancu u izravnoj su vezi s nastankom inflacijskih rizika. Jedan od čimbenika koji izravno utječe na pojavu inflacije jest rast cijena energenata i sirovina. Među ugovornim odnosima između poslovnih partnera na koje rast stopa inflacije ostavlja izravne posljedice u obliku nesigurnosti i nestabilnosti poslovanja ističu se, primjerice, ugovori o građenju, ugovori o zakupu i ugovori o nabavi materijala, sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda. Inflacija diktira njihovu dinamiku, izravno utječe na opstojnost već sklopljenih ugovora, na potrebu izmjene postojećih ugovora i nov pristup sklapanju ugovora.
Ugovor o građenju
Globalni poremećaji na tržištima građevnog materijala i proizvoda kao i eskalacija njihovih cijena izravno utječu na sklapanje ugovora o građenju i postojanje sastavljenih ugovora. Rast cijena elemenata i materijala te problemi u opskrbnom lancu izravno se reflektiraju na bitan sastojak ugovora – cijenu. Kad projekti traju više godina, a uređeni su ugovorima koji su potpisani s klauzulom o nepromjenjivoj cijeni, nije moguće održati ih na snazi neizmijenjene u situaciji u kojoj cijene materijala i sirovina poskupljuju i do nekoliko puta.
Međusobni odnosi između naručitelja i izvođača radova regulirani su prije svega odredbama Zakona o obveznim odnosima i Posebnim uzancama, koje znače kodificirane poslovne običaje među subjektima koji sklapaju ugovor o građenju. Primjenjuju se uvijek, osim ako ugovorne strane nisu izričito isključile njihovu primjenu. Zanimljiv je podatak da su prošle godine u prosincu prihvaćene nove Posebne uzance o građenju, nakon što su se 44 godine primjenjivale Posebne uzance o građenju iz 1977. godine. U uvjetima visokih inflacijskih stopa postavlja se pitanje kako doskočiti rastu troškova.
Nepovoljno je glede takvih ugovora što za vrijeme inflacije uvijek najprije rastu cijene sirovina i taj je rast često iznenadan. Jedan od načina smanjenja i disperziranja rizika rasta cijena jest sklapanje sporazuma između nabave i dobavljača kojima su svrha i cilj rezerviranje kapaciteta proizvoda za koje nabava očekuje da će se u odnosu na njih povećati potražnja. S financijske se strane redovito ugovaraju instrumenti osiguranja.
Ugovor o zakupu
Još se za najstrožeg lockdowna uzrokovanog pandemijom koronavirusa postavljalo pitanje mogućnosti izmjene ili raskida ugovora o zakupu, a to je pitanje postalo još važnije nakon razorna potresa u Zagrebu i na Banovini. Budući da je nakon nastupa tih okolnosti i događaja mnogim zakupnicima bilo onemogućeno korištenje predmeta zakupa, bilo bi protivno načelu jednake vrijednosti činidaba ugovornih strana ostaviti na snazi ugovor kakav je bio prije nastupa tih okolnosti.
U situaciji visokih inflacijskih stopa također se postavlja pitanje iznosa zakupnine zbog promijenjene vrijednosti novca. Budući da visina zakupnine može biti i odrediva, a na temelju elemenata koje su stranke ugovorile, moguće je ugovoriti da će se ona mijenjati, primjerice ovisno o kretanju cijena na malo, o visini stope inflacije i slično. Na temelju odredbi ugovora moguće je ugovoriti i da se godišnji trošak zakupa uvećava za troškove inflacije; ta je odredba primjenjiva i na razdoblje produljenja ugovora o zakupa. Dakle, u ugovorima o zakupu uobičajeno je pozivanje na inflaciju kao jedan od elemenata o kojima ovisi visina zakupnine.
Ugovori o nabavi sirovina
Budući da je nabava proces koji zahtijeva dugoročne planove, ta vrsta ugovora dolazi u prvi plan kad iznenada nastanu nove okolnosti u obliku nenadanih troškova i rasta cijena proizvoda. S obzirom na inflaciju koja je u tijeku i ekonomsku krizu koja bi mogla nastupiti kao posljedica navedenih inflacijskih kretanja, za ugovorne stranke bilo bi korisno prije sklapanja ugovora detaljno pregovarati o cijeni i uvjetima za izmjenu ili raskid ugovora bude li njegovo ispunjenje postalo pretjerano otežano drugoj strani.
Budući da je jedno od glavnih načela obveznih odnosa da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, ništa ne sprječava stranke da već u tekstu ugovora koji planiraju sklopiti reguliraju rok trajanja ugovora i njegovu opstojnost prilagode izloženosti riziku. Nema zapreke za to da privatni gospodarski subjekti u međusobnim odnosima ugovore zaštitne klauzule kako bi se minimizirali dodatni troškovi koje nosi rast cijena materijala te postojeći i budući ugovori održali na snazi koliko se planiralo na početku.
Raskid ili izmjena ugovora
U skladu s odredbom članka 369. Zakona o obveznim odnosima moguće je pod određenim pretpostavkama izmijeniti ili raskinuti ugovor zbog promijenjenih okolnosti. Iako je jedno od temeljnih načela ugovornog prava pacta sunt servanda, odnosno načelo obvezatne snage ugovora, u skladu s kojim bi se, bez obzira na promjene koje bi od trenutka sklapanja ugovora do trenutka dospjelosti obveze mogle nastati, strogo trebale poštovati ugovorom preuzete obveze. S druge strane, beziznimno poštovanje načela pacta sunt servanda moglo bi izazvati nepravična rješenja – povredu načela uzajamnosti međusobnih činidaba, što je posebno slučaj kod ugovora s trajnim ili sukcesivnim činidbama. Stoga se postavlja pitanje bi li visoka stopa inflacije mogla biti jedna od promijenjenih okolnosti čija bi posljedica bila izmjena ili raskid ugovora.
Budući da zakonskim propisima nije taksativno navedeno što bi se moglo smatrati okolnošću koja uzrokuje izmjenu ili raskid ugovora, odgovor na to pitanje dala je praksa. U tom smislu zanimljivo je stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci od 2. rujna 1992., posl. br. Rev-1231/1992.: ‘U odnosu na primjenu materijalnog prava valja upozoriti da u okviru odredaba čl. 133. Zakona o obveznim odnosima (taj se zakon primjenjuje na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima od 8. X 1991. kao zakon Republike Hrvatske) u inflatornim uvjetima pad vrijednosti novca nije okolnost zbog koje se može tražiti raskid ugovora (…).‘ Usprkos tom stajalištu Vrhovnog suda praksa nije jedinstvena glede inflacije kao okolnosti čija bi posljedica bila izmjena ili raskid ugovora, što proizlazi, pa je Vrhovni sud 5. svibnja 2020. naložio da je visoke stope inflacije potrebno ocjenjivati od slučaja do slučaja kad se na njih poziva kao na razlog za izmjenu ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti u smislu Zakona o obveznim odnosima.
Bankarska garancija
U odnosima između gospodarskih subjekata uobičajeno je ugovaranje sredstava osiguranja za redovito izvršenje obveza i realizaciju poslovanja. U tom smislu zadužnica, bankarska garancija i akreditiv redovito se ugovaraju kao financijski instrumenti kojima se osigurava ugovorna strana koja ima primiti činidbu od izostanka ispunjenja odnosno neuredna ispunjenja obveze dužnika. Bankarska je garancija u užem smislu isprava koju banka (izdatnik jamstva) upućuje korisniku garancije i koja u pravilu sadržava opis okolnosti povezanih s izdavanjem garancije i opis obveze koju banka preuzima prema korisniku garancije. Banka koja je garanciju izdala osigurava osobu u čiju je korist izdala garanciju (vjerovnik iz temeljnog ugovora) protiv rizika izostanka ispunjenja odnosno neuredna ispunjenja obveze glavnog dužnika odštećujući korisnika garancije isplatom novčanog iznosa navedenog u garanciji.
U ugovorima o građenju uobičajeno se ugovara plaćanje predujma (iznos varira, ali većinom iznosi od pet do dvadeset posto od ukupno ugovorenog iznosa), koje je redovito uvjetovano polaganjem bankarske garancije. Kao podvrsta garancije u građevinarstvu se često upotrebljava garancija za dobro izvršenje ugovora, kojom banka garantira korisniku garancije da će nalogodavac dobro izvršiti ugovor. Posebno se primjenjuje u slučajevima nakon primopredaje nekretnine i proteka rokova u kojima naručitelj može pozvati izvođača da otkloni nedostatke koji bi se pojavili, a izvođač ih ne može ili ne želi otkloniti.
Prednosti i nedostaci akreditiva
Akreditiv je pismo ili instrument plaćanja kojim nalogodavac akreditiva (kupac) s pomoću banke stavlja na raspolaganje korisniku akreditiva (prodavatelj) određeni iznos koji korisnik može naplatiti kad ispuni određene uvjete, tj. obveze koje ima prema nalogodavcu akreditiva. To je vrlo često korišten instrument plaćanja u trgovini jer pogoduje objema stranama, a osobito je čest instrument u međunarodnoj trgovini. Kao i bilo koji instrument plaćanja treba se najprije dogovoriti i naznačiti u ugovoru kao sredstvo osiguranja i plaćanja.
Akreditiv se u praksi često upotrebljava kao sredstvo osiguranja u kupoprodajnim odnosima, a pogotovo u međunarodnoj trgovini, gdje između poslovnih stranka postoji još veće nepovjerenja nego, primjerice, u domaćoj. Kao financijski instrument ima prednosti i nedostatke. Pod prednostima se prije svega misli na osiguranje naplate robe u trenutku otpreme, mogućnost financiranja cjelokupnog izvoznog posla, kupac osigurava isporuku robe u ugovorenoj količini i kvaliteti, podjednako se štite interesi obiju ugovornih strana i uklanjaju se rezerve sudionika međunarodnoga robnog prometa.
Kao nedostaci navode se, među ostalim, mogućnost isporuke robe nedovoljne kvalitete unatoč prethodnom plaćanju te robe, bankini zahtjevi da im kupac dostavi akreditivno pokriće prije otvaranja akreditiva, činjenica da se novac u odnosu na kupca na određeno vrijeme ‘zamrzava u banci‘ i onemogućeno mu je raspolagati njime, a prodavač se novcem ne može koristiti do isporuke robe, te poslovanje s dokumentima.