Piše: mr. sc. Dražen Rajaković, viši menadžer u Deloitteu
Izazovi povezani s pandemijom koronavirusa još su jednom pokazali da kompanije moraju biti spremne za iznenadne šokove na tržištu, gospodarsku recesiju, pad potražnje i teškoće s novčanim tokom. Presudno je da postoje unaprijed pripremljeni scenariji postupanja i analize osjetljivosti u slučaju iznenadnih šokova te resursi kojima će se primjereno odgovoriti na to
Trenutačna gospodarska recesija i izazovi povezani s pandemijom koronavirusa pogodan su trenutak za promišljanje o pristupima i metodologijama povezanima s učinkovitijim upravljanjem strateškim rizicima. Svaka recesija, pa tako i sadašnja u kojoj smo se u susreli s istodobnim padom agregatne ponude i potražnje, izaziva mnogo promjena na tržištu. Kompanije su zbog promjena u okružju suočene i s novim strateškim rizicima, ali i mogućnostima za definiranje novih strategija koje će im pomoći da u trenucima očekivanoga budućega gospodarskog rasta povećaju tržišne udjele i poboljšaju konkurentnost. U tom kontekstu važno je da menadžment strukturirano pristupi definiranju i primjeni novih, prilagođenih strategija te otkrivanju i procjeni povezanih strateških rizika.
Stalni 'fitness' kompanija
Strateški rizici mogu ugroziti konkurentski položaj kompanije i utjecati na ostvarenje njezinih ciljeva. Njihova optimizacija, odnosno održavanje prave ravnoteže između rizika i nagrada, pridonosi očuvanju i povećanju vrijednosti za vlasnike. Dodatna vrijednost od strukturiranog pristupa upravljanju strateškim rizicima može se ostvariti i unapređenjem upravljanja i donošenjem strateških odluka, povećanjem inovativnosti, smanjenjem averzije prema preuzimanju rizika, boljom ocjenom poslovnih prilika, unapređenjem poslovnog planiranja itd. Informacija koja dodatno potiče na razmišljanje o važnosti upravljanja strateškim rizicima jest ona da se prosječan vijek kompanija u sklopu burzovnog indeksa vrijednosnih papira S&P 500 od dvadesetih godina prošlog stoljeća do danas skratio sa 67 na petnaestak godina.
Izazovi povezani s pandemijom koronavirusa još su jednom pokazali kako kompanije moraju biti spremne za iznenadne šokove na tržištu, gospodarsku recesiju, povezani pad potražnje i teškoće s novčanim tokom. Presudno je da postoje unaprijed pripremljeni scenariji postupanja i analize osjetljivosti u slučaju iznenadnih šokova te resursi kojima će se primjereno odgovoriti na novonastale rizike. Pokazuje se kako je izrazito važan kontinuiran fitness kompanija u razdoblju gospodarskog rasta, što se odnosi na primjenu pobjedničkih strategija, sustava za upravljanje rizicima, unapređenje korporativnog upravljanja, restrukturiranja/optimizacije procesa, troškova, novčanog toka itd. Trendovi digitalizacije poslovanja pružaju, s jedne strane, mnogo mogućnosti unapređivanja poslovanja, poput promjene poslovnog modela, uvođenja novih distribucijskih kanala, poboljšavanja internih procesa i povećavanja troškovne učinkovitosti.
Glavni izvori rizika
S druge strane, digitalizacija poslovanja može znatno povećati i strateške rizike kompanija. Primjerice, može se povećati rizik od konkurencije zbog pojave tehnološki naprednijeg i troškovno učinkovitijeg konkurenta, a mnoge kompanije izložene su kibernetičkim napadima. Zbog klimatskih promjena uvedeno je mnogo propisa čiji je cilj smanjenje emisija ugljikova dioksida i unapređenje održivosti poslovanja te nefinancijskog izvještavanja.
U skladu s tim kompanija moraju ulagati sve veće resurse za upravljanje klimatskim rizicima, ali trebaju prepoznati i prilike povezane s održivim poslovanjem. Politički rizici koji proizlaze ili iz međunarodnih političkih odnosa ili iz unutarnje politike mogu također znatno utjecati na strateške rizike i prilike poduzeća (npr. rezultati izbora u SAD-u, Brexit). Povijesno niske kamatne stope zahtijevaju da kompanije pripreme analizu osjetljivosti, odnosno posljedica koje bi povećanje kamatnih stopa, među ostalim, imalo na pokazatelje zaduženosti, profitabilnosti te fer vrijednost financijske imovine.
Kako ih klasificirati
Upravljanje strateškim rizicima neće biti učinkovito ako kompanija nije ispravno definirala strateške ciljeve (prema načelu SMART) u skladu s misijom i vizijom, odredila strateške opcije, inicijative i/ili projekte na temelju kojih će se realizirati strateški ciljevi, uspostavila odgovarajući sustav upravljanja učinkom te druge potrebne unutarnje sustave, strukture, procese i kontrole. Menadžment treba identificirati i procijeniti strateške rizike i u pripremi strateških analiza (npr. model strateške kaskade, SWOT, PESTLE, Johnson-Scholes-Whittingtonov model, Porterovih pet sila) i u upravljanju strateškim projektima (npr. spajanja i akvizicije, uvođenje novog IT sustava).
Radi lakšeg i učinkovitijeg upravljanja rizicima i strateškim rizicima važno je u poduzeću uspostaviti odgovarajuću taksonomiju rizika, tj. uspostaviti odgovarajući model klasifikacije rizika koji će uključivati klase, kategorije i potkategorije rizika. Klase rizika najviša su razina grupiranja rizika prema područjima strateški važnima za ostvarenje poslovnih ciljeva. Kategorije rizika sljedeća su razinu grupiranja povezanih rizika sa sličnim obilježjima kao što su izvor rizika, proces, vlasnik rizika ili aktivnosti odnosno mjere za optimizaciju rizika. Potkategorije rizika mogu značiti segmente poslovanja/poslovnog okružja, događaje ili pojave koji bi mogli utjecati na postizanje poslovnih ciljeva.
Pojedinačni rizici u većim se organizacijama uobičajeno klasificiraju unutar pojedine potkategorije rizika, a u manjim se poduzećima radi pojednostavnjenja mogu klasificirati samo unutar pojedine kategorije rizika.
Četiri ključna procesa
Upravljanje rizicima može se podijeliti na četiri ključna procesa: identifikacija rizika, procjena rizika, praćenje rizika i izvještavanje o rizicima. Neki od najčešće upotrebljavanih alata i metoda za identifikaciju strateških rizika strukturirani su upitnici, radionice ili sastanci na kojima se razmjenjuju ideje (brainstorming), strateške analize, zapažanja i preporuke revizije i regulativnih tijela, analize procesa, mape rizika za pojedinu industriju, mape vrijednosti, plan upravljanja rizicima na razini projekta itd. Važno je da identifikacija rizika bude stalan i ažuran proces, tj. da se veliki rizici pravodobno prepoznaju i iznesu tijelima korporacijskog upravljanja.
Preduvjet za procjenu strateških rizika izrada je modela procjene rizika na razini organizacije koji će omogućiti rangiranje rizika i njihovu prioritizaciju te usmjeriti resurse u kritična područja poslovanja. Izrada modela evaluacije rizika sastoji se od dva ključna koraka: definiranja ljestvice utjecaja rizika i ljestvice vjerojatnosti rizika. Preporučuje se definirati i faktore utjecaja rizika čijim se ponderiranjem može procijeniti ukupan utjecaj rizika. Strateški i drugi ključni rizici evidentiraju se u registru rizika. Registar rizika sustavan je prikaz, opis i vrednovanje rizika; vodi se u elektroničkom obliku. Nužni su elementi registra rizika redni broj rizika, identifikacijski broj rizika (engl. risk ID), klasa, kategorija i potkategorija rizika, organizacijska jedinica/proces, vlasnik rizika, jasan i jezgrovit opis rizika, uzrok/faktor rizika, posljedica rizika, ocjena rizika u trenutku procjene rizika, koja se sastoji od ocjene uticaja rizika, ocjene vjerojatnosti rizika, ukupnog rezultata rizika, ključnih indikatora pojedinog rizika (KRI), opisa uspostavljenih kontrola, rezidualnih rizika, mjere za optimizaciju rezidualnih rizika itd.
Kvalitetna komunikacija
Za učinkovito upravljanje strateškim rizicima nužno je uspostaviti redovitu i kvalitetnu komunikaciju između aktera korporativnog upravljanja u poduzeću poput uprave, nadzornog odbora, voditelja organizacijskih jedinica, menadžera za rizike i odbora za rizike (ako postoje), interne revizije, revizijskog i nadzornog odbora. Uprava društva i druga ključna tijela korporacijskog upravljanja trebaju redovito zaprimati izvještaje o pregledu strateških i drugih najvećih rizika u prikladnom formatu, uključujući prikaz rizika u sklopu grafikona MARCI.
Budući da smo na mnogim primjerima proteklih godina svjedočili kako velike uspješne kompanije zapadaju u teškoće ili bankrotiraju (npr. Thomas Cook, Agrokor, Lehman Brothers), sustavno i inteligentno upravljanje strateškim rizicima nameće se kao bitan preduvjet dugoročno održivog poslovanja.
Zato je krajnje vrijeme da domaće kompanije i izvan financijskog sektora više pozornosti i resursa posvete upravljanju strateškim i drugim važnim rizicima.