Na AI Weekendu u sklopu 17. Weekend Media Festivala, rasprava pod nazivom ‘When do product companies bet on AI?‘ okupila je dva ključna govornika - Ivana Bešlića iz Sofascorea i Hrvoja Ćosića iz Aircasha. Osnivači dvaju kompanija dotaknuli su se izazova i prilika koje nosi umjetna inteligencija (AI), s posebnim naglaskom na integraciju AI alata u svakodnevno poslovanje.
Bešlić je istaknuo kako kompanije često upadaju u ‘hype‘ kada je riječ o AI tehnologijama. Na primjeru vlastitog iskustva pri kupovini veš-mašine, naglasio je kako AI ulazi u svaki aspekt naših života, ali da mnoge kompanije nemaju potrebne stručnjake koji bi pravilno procijenili jesu li određeni AI alati korisni ili ne. Posebno je upozorio na rizik korištenja AI alata bez dubokog razumijevanja njihovih funkcionalnosti.
‘Ako ne znate voziti auto, a kupite super brzi automobil, loše ćete proći‘, kaže Bešlić. Slično tome, bez odgovarajućeg znanja o AI-ju, kompanije se mogu suočiti s izazovima upravljanja alatima koji zapravo ne ispunjavaju svoje obećane funkcionalnosti.
- Tvrtke nemaju ljude koji razumiju jesu li alati dobri ili loši. Kada koristim AI alate, često dobivam krive odogovre, a ako nemate interno znanje o onome što pokušavate unaprijediti, onda ste u magli i ne možete procijeniti je li alat koristan ili ne, jer ni sami ne znate istinu - dodao je Bešlić.
Na tu se temu nadovezao i Ćosić, ističući da je ključna faza u uvođenju AI-a pragmatičnost. Prema njemu, kompanije u početnim fazama razvoja možda nemaju resurse za razvoj vlastitih AI rješenja, pa se često oslanjaju na gotove alate. Aircash je u početku koristio kupljene AI alate, no s vremenom su razvili interne kapacitete, uključujući zapošljavanje inženjera i stručnjaka za daljnji razvoj. Iako se AI koristi, Ćosić naglašava da u mnogim slučajevima osnovne tehnologije i dalje zadovoljavaju poslovne potrebe. Što se Aircasha tiče, tamo se AI trenutno primjenjuje u digitalnom onboardingu korisnika, ali posebno ih zanima kako AI može pomoći u nadzoru i prevenciji rizika, posebno zbog njihove suradnje s financijskim institucijama.
- Moramo biti pragmatični oko toga što može riješiti obična tehnologija, a za što zapravo trebamo AI - smatra Ćosić.
‘Ne vjerujem u AI hype‘
S druge strane, Sofascore također koristi AI tehnologiju, ali se na nju ne oslanjaju u potpunosti. Na primjer, njihov chat na kojemu se korisnici mogu dopisivati tokom nogometnih utakmica ‘zaštićen‘ je algoritmom koji prepoznaje govor mržnje i sve nedopuštene riječi na platformi. Uz to, domaća tvrtka koristi AI za ocjenjivanje igrača na aplikaciji i u puno drugih, sličnih procesa.
- Ne vjerujem u AI ‘hype‘. Nedavno sam čitao članak od čovjeka koji je pokušao zbrojiti sve investicije u AI i došao je do zanimljivog zaključka, a to je da se u tu tehnologiju ulaže ogromna količina novca, ali brojne kompanije ne vide povrate. Pitanje je trebate li kao kompanija uopće kupiti AI alate ili imati interno znanje, a realno je da ne možete ništa bez znanja. Morate imati tim koji zna što će napraviti, što pitati i što očekivati. Ako će svatko početi pitati AI alate za pomoć, a oko njihovih odgovora neće biti kritični, onda to nije idealan način poslovanja - kaže Bešlić.
I Ćosić i Bešlić istaknuli su važnost edukacije i razvoja internih kapaciteta unutar kompanija kako bi se maksimalno iskoristio potencijal AI alata. Bešlić je upozorio na moguće dugoročne posljedice prekomjernog oslanjanja na AI alate bez temeljitog razumijevanja, predviđajući da će ‘juniori‘ koji se uče uz pomoć AI-a možda u budućnosti imati ograničene vještine kada se suoče s kompleksnijim izazovima.
Tokom rasprave otvorena su važna pitanja o trenutku i načinu ulaganja u AI tehnologije, posebno za tehnološke kompanije koje se nalaze na raskrižju između kupnje gotovih rješenja i razvoja vlastitih resursa. Zajednički zaključak bio je da, iako je AI budućnost poslovanja, kompanije moraju pažljivo razmotriti kako, kada i gdje ga koristiti.
- Juniori nikada neće biti seniori, jer od početka rade stvari uz pomoć AI-ja. Moguće je da za 5 do 10 godina neće biti developera koji dobro znaju svoj posao. Kompanije se trebaju posvetiti edukaciji zaposlenika i ulaganju u istu, čim prije - zaključuje Bešlić.