Prije svoga pedesetog rođendana četverokatnica Energetskog instituta Hrvoje Požar pretvorila se u zgradu gotovo nulte energije
Podovi, zidovi, stropovi i krov zgrade Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP) u Zagrebu premreženi su novim tehnologijama. Pametni sustavi rasvjete, grijanja, hlađenja i klimatizacije uključeni su dok su zaposlenici u uredu i isključe se čim oni odu, a na krovu zgrade fotonaponske su ploče koje proizvode električnu energiju za potrebe Instituta. Kad smo ušli u veliku dvoranu u prizemlju, termostat je pokazivao 17 Celzijevih stupnjeva. Tijekom našeg boravka i razgovara s arhitekticom Margaretom Zidar, glavnom projektanticom obnove EIHP-ove zgrade i glavnom istraživačicom u EIHP-ovu Odjelu za energetsku učinkovitost, temperatura se počela dizati jer senzori reagiraju na prisutnost osoba u prostoru – temperatura raste do zadanog 21 stupnja.
Novac za preobrazbu
Zgrada na zagrebačkoj Savskoj cesti sagrađena 1975. potpuno je energetski obnovljena od poda do stropa prema standardu nZEB (engl. nearly-zero energy building). Riječ je o pilot-projektu provedenom u sklopu programa ‘Energija i klimatske promjene‘ Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije uz potporu država donatorica Islanda, Lihtenštajna i Kraljevine Norveške u sklopu Financijskog mehanizma Europskoga gospodarskog prostora (EGP) 2014. – 2021. Cilj projekta bio je unaprijediti znanje onih koji sudjeluju u obnovi zgrada za primjenu inovativnih tehničkih rješenja za postizanje standarda nZEB, osnovati nacionalni trening-centar za nZEB te dubinski, energetski i seizmički obnoviti EIHP-ovu zgradu.
Voditelj projekta bio je EIHP, a projektni partner Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Vrijednost projekta, odnosno subvencija, iznosila je 1,6 milijuna eura, od čega je u pilot-akciju obnove zgrade uloženo 1,2 milijuna eura, a EIHP je dodatno uložio 700 tisuća eura vlastitih sredstava za održavanje, pa je ukupna vrijednost ulaganja 1,9 milijuna eura. Važno je znati da projekt nZEB nije zgrada, nego edukacijska platforma, a pilot-akcija obnove EIHP-ove zgrade istraživanje je kojim se tehnologijama može postići postići taj standard i kako pripremiti projekt za obnovu zgrade. Projekt nZEB trajao je od svibnja 2021. do travnja 2024., kad je završena prva faza EIHP-ove obnove, koja je trajala godinu dana. Predviđene su još dvije, ali njihova izvedba ovisit će o dozvolama čije izdavanje usporava dugotrajna administrativna procedura koja premašuje trajanje projekta. EIHP-ova zgrada sastoji se od uredskog dijela na četiri kata i dvorane za edukaciju u prizemlju te se prostire na dvije tisuće četvornih metara. Osim energetske obnove, uređeni su uredi u kojima sad radi 87 zaposlenika, ranije ih je moglo stati manje – dodano je šesnaest novih radnih mjesta.
Do konstrukcijskih elemenata
Prije početka obnove, u rujnu 2023. svi su se iselili u zamjenski, deset puta manji proslovni prostor, zbog čega je mnogo zaposlenika radilo od kuće. Kad je obnova počela, najprije su uklonjene sve instalacije, stare više od dvadeset pet godina, i ostali su samo konstrukcijski elementi zgrade, a zatim su ugrađeni novi sustavi grijanja i hlađenja, nova rasvjeta i klimatizalocija te sustav automatizacije i upravljanja. U prizemlju je ugrađena mehanička ventilacija sa sustavom rekuperacije topline iz vlage i zraka, čiji se rad prilagođava broju ljudi u prostoriji. Što ih je više, naime, raste koncentracija ugljikova dioksida koja se mjeri u prostoriji pa sustav dobavlja odgovarajuću količinu svježeg zraka.
Takva klimatizacija potavljena je samo u prizemlju jer bi bilo preskupo instalirati je po cijeloj zgradi, a osim toga u uredima sjedi po dvoje zaposlenika koji prema potrebi mogu otvoriti prozore i tako regulirati kvalitetu zraka u prostoriji. EIHP se tijekom obnove proširio na prostor u kojem je prije bila PBZ-ova poslovnica, koji je bio iznajmljen toj banci, te je u prizemlju uredio prostor za edukaciju i posjete, da sve bude na jednoj razini. Zaposlenici su se u novu/staru zgradu vratili u rujnu 2024., kad je završena obnova.
– Planiranje projekta obnove počelo je definiranjem ciljeva. Željeli smo poboljšati energetsku učinkovitosti tehničkih sustava zgrade i ostvariti energetsku samodostatnost korištenjem obnovljivih izvora energije dostupnih na lokaciji. Sljedeći korak u pripremi projekta bio je osigurati izvor financiranja za procijenjeni iznos ulaganja – kaže Zidar.
Digitalizacija tehničkih sustava
Konačni projektni zadatak za energetsku obnovu pripremljen je prema energetskom pregledu zgrade, optimalnoj troškovnoj analizi kombinacija mjera energetske učinkovitosti i analizi prema više kriterija za odabir tehničkog rješenja. Uobičajeno se odabir mjera energetske obnove temelji samo na energetskom pregledu zgrade, no tako se ne ostvaruje puni potencijal dubinske obnove u standardu gotovo nulte energije.
– Dodatni je cilj digitalizacija tehničkih sustava zahvaljujući kojoj su mogući automatizacija i upravljanje njihovim radom prema parametrima koje zadaje svaki korisnik i u kombinaciji prema očitanju senzora u prostoru. U svojoj zgradi možemo odrediti u kojem se razdoblju prostor grije, a u kojem se ne grije. Pametni sustav nije sâm po sebi pametan; on ovisi o tome što se u njega unese kao parametar rada te osigurava da se taj parametar rada ostvari i ne mora se nadzirati kad mu se zada uvjete koje treba imati. Primjerice, definiran je stupanj temperature u prostoriji od 22 Celzijeva stupnja, no svatko je može smanjiti ili povećati za jedan stupanj. Kada se ured ne koristi, sustav se gasi i prelazi u minimalne uvjete pri temperaturi od 18 stupnjeva. Senzor prisutnosti detektira je li tko unutra i trebaju li mu rasvjeta, grijanje ili hlađenje – navodi Zidar.
Dodaje da su dvorane za edukaciju opremljene sustavom mikrofona i zvučnika i svi sudionici mogu sudjelovati u sastancima na daljinu. Još jedna zanimljivost odnosi se na pristup internetu koji koristi inovativnu tehnologiju prijenosa podataka pomoću svjetlosti, odnosno pomoću infracrvenog senzora i USB-a omogućuje dvosmjernu razmjenu podataka u bežičnoj mreži i uz veću sigurnost. Prva faza obnove obuhvatila je zamjenu opreme u sustavu grijanja, hlađenja, klimatizacije, rasvjete te toplinsku izolaciju u prizemlju i potkrovlju zgrade i nove staklene stijene u prizemlju zgrade. Toplinska energija se i dalje dobavlja iz gradske toplane, energija za hlađenje postojećim kompresijskim rashladnikom i više od 50 posto potrebne električne energije se proizvodi vlastitom fotonaponskom elektranom. No to je samo dio onoga što u EIHP-u žele napraviti.
– Energetsku obnovu zamislili smo mnogo šire, ali zbog ograničenja koja su bila uvjetovana prostornoplanskim uvjetima lokacije i građevnom česticom zgrade morali smo to podijeliti u više faza. Projekt je trajao tri godine, a sve nije moglo biti pripremljeno u tom periodu jer administrativni postupci za ishođenje dozvola traju puno duže. Radove koje smo planirali i koji su bitni za cijeli ovaj projekt - elemente zgrade gotovo nultih emisija, što je malo stroži standard energetske učinkovitost, nastavit ćemo dalje – objašnjava Zidar.
Istražene podzemne vode
Prema njezinim riječima, slijedi druga faza – ishođenje lokacijske i građevinske dozvole za zahvat podzemne vode i korištenje dizalice topline voda-voda, za što su već obavljeni istražni radovi vezani za korištenje podzemne vodu na lokaciji. Zahvat je izvan granice parcele EIHP-a i administrativni postupak za dobivanje tih dozvola puno duže traje nego što je trajao pilot-projekt.
– Planirali smo i treću fazu, postavu punionice za električna vozila, ali sve to možemo realizirati na zemljištu uz zgradu EIHP-a koje je u vlasništvu grada Zagreba i uz uključivanje nadležnih Gradskih ureda u administrativne procedure za promjenu namjene prostora u parkiralište i ishođenje služnosti za korištenje zemljišta – kaže Zidar.
Napominje da su u sklopu projekta nabavili i električno vozilo za potrebe Instituta.
– Odabrali smo rješenje obnove zgrade koja će nakon provedbe svih faza postati energetski samodostatna. Već sada 30 posto energije proizvodimo iz obnovljivih izvora kroz fotonaponsku elektranu na krovu zgrade. Nakon provedene prve faze radova očekujemo uštede u energiji od 65 posto, što u iznosu troška nije puno jer smo prije obnove trošili 34.000 eura godišnje za grijanje i hlađenje i period povrata investicije je duži od životnog vijeka opreme i zgrade. Izračunali smo da bismo mogli svu potrebnu energiju proizvoditi kombinacijom fotonapona i dizalica topline što je naš konačni cilj. Od električne energije dobivene putem fotonaponske elektrane mogli bismo puniti i električna vozila. Ne možemo biti posve energetski neovisni jer ne možemo u svakom trenutku proizvesti i trošiti samo svoju energiju. Ali mogli bismo višak energije koju ne potrošimo u određenom trenutku skladištiti u baterijskim spremnicima ili u budućnosti razmijeniti s mrežom jer su naši tehnički pametni sustavi već prilagođeni za izmjenjivanje energije s mrežom – napominje Zidar i nastavlja da joj je tijekom izvedbe toga zahtjevnog projekta najteže bilo educirati majstore jer nisu svi spremni za nove tehnologije.
Traje educiranje
To je, ističe Zidar, projekt u kojem su morali dokazati dugoročnu održivost, zato je naglasak na edukacijama.
– Postoji zanimanje za platformu jer smo prošli iskustvo, razjasnili smo proces pripreme i provedbe projekta. Sada možemo u edukacijama jasnije predstaviti ključne korake za projekte energetske obnove zgrada inženjerima u graditeljstvu, ali i donositeljima odluka, upraviteljima, vodstvu u institucijama. Naša zgrada služi kao laboratorij za istraživanje, proučavat ćemo učinke energetske obnove i korištenja pametnih sustava i to komunicirati u edukacijama – kaže Zidar.
Prvi ciklus edukacija proveden je tijekom 2023. i 2024. godine. Obuhvaćao je osam modula i prikazao je informacije o postojećem stanju energetske učinkovitosti u nacionalnom fondu zgrada, novim saznanjima za rekonstrukciju i gradnju novih zgrada iz tehničke, ekonomske i pravne perspektive. Zanimanje za edukaciju putem EIHP-ove nZEB platforme veliko je. Do sada je ostvareno sudjelovanje stručnjaka iz BiH, Kosova i Sjeverne Makedonije, o nZEB-u se razgovaralo i s ukrajinskim novinarima i stručnjacima iz područja obnove koji su tijekom svog studijskog putovanja posjetili EIHP. Ta platforma se širi, na njoj su osim hrvatskih stručnjaka, koji su nova znanja stekli kroz studijske posjete Norveškoj i Islandu, predavanja držali i oni iz inozemstva, Njemačke i SAD-a, i ima budućnost jer neće ostati samo edukacija za nZEB, nego i za promicanje praktičnih iskustava provedenih energetskih obnova kroz razne druge medijske kanale.