Programski ‘all in one‘ - Superaplikacije demonstririraju azijsku superiornost u mobilnosti

Slučaj Huawei možda je najzvučniji, no primjera 'obrnutog smjera', odnosno kaskanja Zapada za Kinom ima još. Manje razvikan, ali svakako interesantan slučaj su 'superaplikacije', azijski izum koji nikako da se 'uhvati' na Zapadu, iako je riječ o vrlo unosnom i popularnom konceptu. Riječ je o aplikacijama koje objedinjuju niz različitih funkcionalnosti, pa tako unutar jedne korisnici mogu slati poruke, plaćati račune, rezervirati smještaj, naručiti robu ili prijevoz itd., što ih čini iznimno praktičnim, time i raširenima među korisnicima.

Drugim riječima, kao što je mobitel objedinio velik broj različitih uređaja, superaplikacije objedinile su velik broj aplikacija. Logično je zato pitanje, i sve češće postavljeno, zašto superaplikacije zapravo ne postoje na Zapadu, a odgovor 'na prvu' bolno je jednostavan – zato što je prema procjenama tri do pet godina iza Azije u području razvoja mobilnih inovacija. Iza toga leži još nekoliko konkretnih uzroka, no u konačnici Zapad jednostavno kasni za trendom.

Vrline i mane

Neslužbeni kralj u ovoj niši definitivno je kineski Tencent sa svojom aplikacijom WeChat, koja je metastazirala od samo još jedne aplikacije za razmjenu poruka u svestranu digitalnu platformu sposobnu lako i jednostavno riješiti bezbroj zadataka, zbog čega se njome koristi oko dvije trećine Kineza (jako mnogo ljudi; više korisnika nego Europljana i Amerikanaca ima zbrojeno) po nekoliko sati na dan u prosjeku. Iako su WeChat i Alipay postali sinonimi za superaplikacije, broj drugih takvih aplikacija u Aziji velik je i raste. Očite prednosti uključuju jednostavnost pristupa različitim uslugama, manju upotrebu prostora za pohranjivanje na uređaju i uštedu vremena koje bi se provelo traženjem drugih aplikacija za obavljanje takvih zadataka.

Postoje naravno i negativne strane, prije svega u pogledu tržišnog natjecanja i količine osobnih podataka koje se daje na uvid jednom načelnom pružatelju usluge. Svatko tko želi ponuditi neku uslugu putem mobilne aplikacije praktički je osuđen to napraviti unutar jedne od ovih superaplikacija, čime se samo uvećava ionako golema tržišna moć njihovih vlasnika. Jednako tako, što se više usluga upotrebljava, to se više osobnih podataka predaje tim kompanijama, a zašto je to nepoželjno ne treba dodatno objašnjavati.

Sustav za svakodnevicu

Izvan Azije, ovaj trend dobiva maha u Južnoj Americi, ali je gotovo nepostojeći u Europi, Sjevernoj Americi, Australiji i Africi, gdje još uvijek prevladava podjela usluga na zasebne aplikacije. To, doduše, ne znači da zapadnjački divovi ne sanjaju svoj pandan WeChatu i Alipayu, no čini se da realizacija i nije tako jednostavna, resursima, korisnicima i tržišnoj moći unatoč. Uvijek gladan udjela i podataka, Facebook je očit izbor jer se temelji na komuniciranju i društvenim mrežama, što je vrlo dobra startna pozicija za nadogradnju prema ostalim uslugama, premda nikako nije usamljen. Mark Zuckerberg ove je godine sugerirao gdje leže Facebookove ambicije izrazivši želju za razvijanjem poslovnih, platnih, komercijalnih i drugih usluga unutar Facebook Messangera, WhatsAppa i Instragrama.

rugi sveprisutni giganti poput Googlea, Amazona ili Applea isto imaju vrlo dobre temelje u obliku goleme korisničke baze i resursa za razvoj vlastitih superaplikacija, tim više što već nude više usluga, ali razbacanih na druge platforme i softverska rješenja. Ipak, kako piše Financial Times, najveći pretendent na titulu vlasnika prve superaplikacije Zapada je Uber, koji ne skriva želju postati 'aplikacija za svakodnevni život' objedinjavanjem različitih usluga u istoj aplikaciji. 'Želimo da Uber postane operativni sustav za svakodnevni život', izjavio je šef kompanije Dara Khosrowshahi prije dva mjeseca.

Ulazak u bankarski sektor

Prednost u odnosu na daleko rasprostranjeniji (oko 2,5 milijardi korisnika) i prisutniji (u pogledu svakodnevne upotrebe) Facebook proizlazi iz postojanja platnog sustava koji Facebook nema. U tom smislu, žestoke reakcije javnosti i političara na namjeru uvođenja digitalne valute libre dodatno su unazadile ambiciju najveće društvene mreže jer je postojanje platnog sustava umnogome uvjet dovođenja velikog broja različitih usluga pod jedan krov. Osim taksi-prijevoza, Uber sada nudi dostavu hrane i namirnica, unajmljivanje bicikla, dostavu, kreditne kartice, traženje kratkih poslova, helikopterski prijevoz, pa čak i naručivanje mačaka za maženje (Uber Kittens), ali dostupnost ovih usluga geografski je vrlo razbacana. Neke su dostupne u određenim gradovima, neke u određenim zemljama, neke na određenim kontinentima i to svakako otežava kreiranje jedinstvene aplikacije za sve ili većinu njih, ali je zato moguće spojiti one usluge koje se nude na istom području i kompanija se polako kreće u tom smjeru (spojeni su dostave hrane, unajmljivanje skutera i bicikla u jednu aplikaciju).

Ulazak u bankarske usluge, ističe FT, nameće se kao sljedeći korak zato što dokazano može generirati Uberu dosad neuhvatljivu profitabilnost, pogotovo ako je usmjeren na milijune Uberovih vozača. Kompanija, naime, ima izravan uvid u njihove financijske informacije i neke ključne navike, na temelju čega može izgraditi unosan bankarski posao. Prototip već postoji u Meksiku, gdje Uber u partnerstvu s digitalnom bankom BBVA svojim vozačima i njihovim obiteljima daje pristup debitnim karticama i financijskoj platformi na kojoj su dostupni zajmovi, popusti i kompenzacije za kupnju goriva.

Geneza navika

Činjenica da je američki i europski internet znatno 'razvedeniji', odnosno već dugo podijeljen između raznih zasebnih usluga tek djelomično može objasniti trenutačan izostanak superaplikacija na Zapadu. Dok je riječ bila o pojedinačnim uslugama, to je možda imalo smisla, no okrupnjavanje tehnoloških kompanija i širenje njihovih usluga kao logičan sljedeći korak nudi uspostavljanje središnjeg mjesta za korištenje raznovrsnih usluga i postupnu integraciju vanjskih davatelja usluga. Jedan od ključnih razloga je drugačija geneza interneta u Kini.

Dok je na Zapadu internetski ekosustav uspostavljan stupnjevito kroz nekoliko različitih tehnologija, Kinezi su praktički preko noći dobili internet i pametne telefone gotovo u istom trenutku, preskočivši tako cijelu jednu eru osobnih računala i fiksnog interneta, zbog čega je i razvoj mobilnog ekosustava bio drugačiji, usmjeren u potpunosti na mobilne aplikacije (takozvani 'mobile first' koncept). Koliko je to drugačije od Amerike i Europe ilustrira podatak da unatrag nekoliko godina više Kineza kupuje preko mobitela nego preko računala, što će se u SAD-u prema procjenama dogoditi tek 2021.

Nadalje, Forbes primjećuje i da su se mnogi korisnici brzo grupirali oko aplikacija za komuniciranje poput WeChata, zato što su nudile jeftiniji način komuniciranja od SMS-a, što je u zemlji s nižim dohotkom važniji faktor, nego na Zapadu. Nije zanemariv problem ni dizajn, zato što uguravanje svih tih usluga u jednu aplikaciju zahtijeva dosta vještine kako bi se izbjeglo gubljenje preglednosti i jednostavnosti korištenja. Ako aplikacija postane pretrpana i komplicirana za korištenje, gubi se glavni razlog za postojanje superaplikacije, a Zapad u tome ima mnogo manje iskustva od kineskih kompanija zato što je otpočetka fokusiran na stvaranje jedne pregledne i efikasne aplikacije za pojedinačne usluge.

Drukčiji obrazac

Ipak, koncept superaplikacije previše je privlačan kompanijama poput Facebooka, Ubera ili Amazona, koje već imaju širok raspon usluga, da bi ga zanemarile, bez obzira na prepreke u obliku navika korisnika, rascjepkanosti interneta, manjka iskustva i drugačije geneze usluga temeljenih na internetu. Kako pokazuju primjeri Ubera i Facebooka, ambicija definitivno postoji, premda se realizacija pokazuje daleko težom nego u Aziji, iz navedenih razloga. Jednom kada je uspostavljen drugačiji obrazac 'konzumacije interneta', nije ga lako promijeniti, čak i kada postoje osnovne pretpostavke za to (broj postojećih korisnika, resursi i broj različitih usluga), ali Zapad prema svemu sudeći može uskoro očekivati pojavljivanje svoje superaplikacije, makar i u ograničenom opsegu u usporedbi s azijskim pandanima, ne samo zbog unosnosti i tržišne moći koji idu uz to, nego i zbog demografskih trendova. Mlađe generacije u Sjevernoj Americi i Europi jednako su fokusirane na mobitele kao i njihovi azijski vršnjaci i kao takve plodno su tlo za lansiranje prve superaplikacije na Zapadu.