Rast i razvoj digitalnih ljudi: Radnici od jedinica i nula nisu više kost i koža

Sve brži razvoj umjetne inteligencije doveo je i do toga da u radnu snagu ulaze i takozvani digitalni zaposlenici, koji mogu ponuditi mnoštvo prednosti u poslovanju neke kompanije. Mnogi stručnjaci kažu da postoje i zamke kada se digitalne zaposlenike uključuje u poslovne procese, ali izgledno je da je kod takvih ‘zaposlenika‘ ipak više prednosti od mana. Prema trenutačnoj specifikaciji, postoje četiri glavne vrste digitalnih zaposlenika, od virtualnih agenata koji obavljaju specifične, jednokratne zadatke za tvrtke, do influencera i virtualnih suputnika koji pružaju emocionalnu podršku i stvaraju osobne, pa i romantične odnose s korisnicima. Bilo kako bilo, neki novi digitalni ljudi već su oko nas. Oni su prodajni pomoćnici koji nikad ne spavaju, višejezični prezenteri i treneri te utjecajni ljudi na društvenim mrežama koji promoviraju razne brendove, a jedino što im je zajedničko je da su u digitalnom obliku u nizu nula i jedinica.

Korisno i skupo

Lingyao Yuan, profesorica informacijskih sustava i poslovne analitike na Sveučilištu Iowa State, istraživala je pojavu digitalnih ljudi u posljednjih sedam godina. Ona kaže da ta nova tehnologija tvrtkama nudi nekoliko velikih prednosti. Prije svega, to je sposobnost da rade od 0 do 24, uvijek slijepo slijede sve politike tvrtke i, što je najvažnije, nikad ne traže povišicu, slobodne dane, bolovanja. Pa di ćeš bolje! Profesorica Yuan također napominje kako su digitalni zaposlenici iznimno korisni za pružanje ‘pomoći ljudima u dijeljenju osjetljivih informacija‘, pa kao primjer navodi studiju koja je pokazala da su američki vojni veterani spremniji razgovarati o svojim simptomima s digitalnim ljudima nego s medicinskim stručnjacima iz stvarnog života. Kao što vidimo, digitalni ljudi zaista mogu biti od velike pomoći, ali ulaganja u njih nisu mala i možda svaka tvrtka nije pravi izbor za ovakve i slične usluge. Također, tu je i problem etičkih pitanja kada se priča o njegovoj upotrebi.

–​ Kao što sada vidimo s ChatGPT-jem, nova tehnologija može biti ometač. Tvrtke moraju razgovarati o potencijalnim utjecajima i neželjenim ishodima prije nego što donesu odluku o implementaciji digitalnih ljudi – objašnjava Yuan.

Kako bi došli do vodećih u industriji, Yuan i njezini kolege napisali su rad za Harvard Business Review. Crpili su podatke iz najnovijih istraživanja, uključujući vlastita, i intervjua s osnivačima i izvršnim direktorima tvrtki, poput Pinscreena i EY-a, koje su zaposlile digitalne zaposlenike. Članak ističe četiri vrste digitalnih ljudi i nudi smjernice za tvrtke dok razmišljaju o ulaganju u to prilično novo područje umjetne inteligencije.

Četiri tipa

Prema navedenom radu, postoje četiri vrste digitalnih ljudi, odnosno zaposlenika: virtualni agenti, virtualni pomoćnici, virtualni influenceri i virtualni suputnici. Virtualni agenti služe za specifične, jednokratne zadatke, a pružaju gotovo iste prednosti kao i chatbotovi, samo što izgledaju poput čovjeka. Takve digitalne ljude tvrtke bi mogle angažirati kao prodajne agente ili za obuku novih zaposlenika, onih pravih. Već sad medicinski fakultet Keck Sveučilišta u južnoj Kaliforniji istražuje kako bi virtualni ljudi mogli pomoći budućim zdravstvenim radnicima u vježbi prepoznavanja simptoma i medicinskih stanja.

Druga grupa su virtualni pomoćnici, koji također pomažu ljudima u određenim zadacima, ali slično kao i pomoćnici za glasovnu kontrolu kao što su Alexa i Siri. Istraživači ističu Digital Domain kao ranog pionira te tehnologije. Tvrtka razvija digitalne pomoćnike za Zoom koji bi mogli voditi bilješke tijekom sastanka, dati sažetak i dogovoriti raspored ili idući sastanak. Druge potencijalne primjene uključuju osobnu kupnju i fizikalnu terapiju. Treća grupa ‘digitalaca‘ su virtualni influenceri, koji se ponašaju i rade sve ono što i njihovi živi kolege. Promiču brendove i modne trendove, objavljuju fotografije i videa i žive dobar virtualni život. Primjer je virtualna Miquela (bivša Lil Miquela), koja živi u LA-u i na Instagramu. Ima 2,8 milijuna pratitelja, a iako zapravo ne postoji, već se našla u reklamama za Pradu i Calvina Kleina, a trenutačno je ambasadorica tinejdžerskog brenda PacSun.

Najveće uzdanice

Nakon virtualnih influencera na red stižu, kao posljednji, i virtualni suputnici, prijatelji, drugovi ili kako već hoćete. Oni su tu da pruže emocionalnu podršku i stvaraju odnose s korisnicima. Istraživači umjetne inteligencije smatraju da upravo ta tehnologija, tj. takva upotreba tehnologije ima najveći učinak u skrbi za starije osobe jer smanjuje usamljenost. Ipak, do sada su se pojavile tek virtualne žene koje nude tihe noćne razgovore za usamljene muškarce, poput Replike, koja je trenutačno najpopularniji AI prijatelj u digitalnom svijetu. Koliko je daleko virtualni suputnik za umirovljenike najbolje pokazuje upravo Replika, koja se okrenula usamljenim muškarcima u srednjim godinama kojima nedostaje razgovora i nježnosti, a koja nudi i mnogo više (sexting) ako platite pro verziju.

Profesorica Yuan i njezini kolege ipak najviše nade polažu upravo u te zadnje digitalne ljude koji bi umirovljenicima mogli napomenuti kada uzeti lijek, otići na pregled i slično te zbog toga u njima vide najviše koristi. Međutim, trenutačno su od digitalnih ljudi još uvijek najzastupljeniji oni prvi, digitalni, tj. virtualni agenti.

Yaun je svoje istraživanje započela još 2011. i usmjerila ga je na antropomorfizam (tj. pripisivanje ljudskih karakteristika ili ponašanja neljudskim entitetima).

–​ Vjerujem da je temeljni ključ za tretiranje umjetne inteligencije kao ljudskog ekvivalenta evociranje procesa antropomorfizma. Realistična ljudska lica mogu biti snažan poticaj ljudima da se prema digitalnim ljudima ponašaju kao da su stvarni. Vjerujem da i vizualno uzbuđenje, ali i inteligencija moraju biti prisutni –​ objašnjava Yuan, dodajući da su potrebna dodatna istraživanja.

Mnogi od njezinih istraživačkih projekata bili su u suradnji s Mikeom Seymourom na Sveučilištu u Sydneyju. Seymour je 20 godina bio voditelj specijalnih efekata u Disney studiju prije nego što je prešao na akademiju. Jedna od njihovih nedavnih studija pokazala je da su sudionici istraživanja digitalne ljude realističnog izgleda ocijenili vjerodostojnijima u usporedbi s karikaturama iz crtića, posebno u 3D virtualnoj stvarnosti poput propalog metaverzuma. Također, neka istraživanja su im usmjerena na virtualne agente koji izgledaju poput slavnih osoba, pa se pitaju kako bi ljudi reagirali da im AI korisnička služba izgleda i zvuči kao recimo Samuel L. Jackson. Drugi projekti usredotočeni su na virtualne pomoćnike u Zoomu, gdje analiziraju utječe li izgled avatara na to kako se ljudi ponašaju ili percipiraju informacije.

Ispred svih – Kina

Kako to često s novim tehnologijama biva, Kina je već sad daleko ispred svih kada se govori o digitalnim, virtualnim ljudima i asistentima. Tako sve veći broj kineskih kompanija odlučuje svoje resurse usmjeriti prema takvim zaposlenicima, a tehnološka kompanija Baidu tvrdi da se broj projekata virtualnih osoba u godinu dana udvostručio. Od kompanija koje ih upotrebljavaju ističu se one koje se bave financijskim uslugama, ali i turističke zajednice, pa i državni mediji koji su predstavili svoje digitalne voditelje vijesti. Zbog takvog masovnog prihvaćanja te nove tehnologije, predviđa se da će do 2025. godine samo u Kini industrija doseći više od šest milijardi eura.

Prema jednom istraživanju, u prošloj je godini najmanje 36 posto potrošača u Kini gledalo nastup virtualnog influencera ili digitalne slavne osobe, a dvadeset jedan posto gledatelja gledalo je virtualnu osobu koja vodi događaj ili emitira vijesti. Najbolji primjer je tvrtka Bilibili, koja je među prvima koncept digitalnih ljudi ubacila u mainstream. Naime, tvrtka stoji iza virtualne pjevačice Luo Tianyi, koja je u potpunosti produkt umjetne inteligencije i koja je čak nastupila na ceremoniji otvaranja Zimskih Olimpijskih igara u Pekingu.