Tehno
StoryEditor

Smetlište u orbiti: Svemirski otpad napada i Mjesec

05. Ožujak 2022.
Prema posljednjim dostupnim izračunima astronoma, 4. ožujka u Zemljin prirodni satelit trebalo bi udariti tijelo zvano WE0913A, jedan od milijuna starih dijelova satelita i raketa odbačenih u svemiru. No nije da Zemljani samo onečišćuju galaktiku. Astronomi su nedavno otkrili da Kinezi potiho čiste po nebeskim prostranstvima: njihovi čistači ‘mrtve‘ satelite guraju 300-tinjak kilometra dalje, na orbitalno groblje. Bit će da se još nisu sjetili upregnuti drobilice, a kamoli sagraditi reciklažna dvorišta

Dio rakete Falcon 9 koju je​ SpaceX, kompanija u vlasništvu Elona Muska, lansirala u svemir, neće 4. ožujka ove godine, kako su predvidjeli astronomi, a objavili mediji, pasti na Mjesec – ali hoće ostaci kineske rakete. Da će Falcon 9 pasti na Mjesec, prvi je objavio Bill Gray, kreator Guidea, astrometrijskog softvera za praćenje objekata u blizini Zemlje, asteroida i malih planeta, no priznao je pogrešku. Na svojoj mrežnoj stranici nedavno je objasnio da je 2015. s nekoliko astronoma pronašao nepoznati objekt i nazvao ga WE0913A. Proučavajući njegovu putanju, zaključili su da će u nekom trenutku udariti u Mjesec. No inženjer Jon D. Giorgini iz NASA-ina Laboratorija za mlazni pogon shvatio je da to nije dio rakete Falcon 9, što je potaknulo Greya da ponovno analizira prikupljene podatke i uoči druge potencijalne 'napadače'. Nova analiza pronašla je novoga krivca – kinesku misiju Chang'e 5-T1, lansiranu u listopadu 2014. na raketi Long March 3C koja je na Mjesec poslala malu letjelicu čije se vrijeme lansiranja i putanja potpuno podudaraju s orbitom objekta koji će u ožujku udariti u Zemljin satelit.

– U određenom smislu to ostaje posredan dokaz, ali smatrao bih ga prilično uvjerljivim. Uvjeren sam da je objekt koji će udariti 4. ožujka u Mjesec dio rakete Chang'e 5-T1 – napisao je Gray.

Sumanute brzine

No nije riječ o nekakvome satelitskom ratu između velikih sila (iako se to u budućnosti ne isključuje), nego o gomilanju otpada u svemiru – dijelova satelita čiji milijuni komadića jure sumanutom brzinom i ugrožavaju prometala. Prema NASA-inim podatcima​, senzori Američke mreže za nadzor svemira (US Space Surveillance Network) i američkog Ministarstva obrane (koje posjeduje satelitski katalog objekata u Zemljinoj orbiti; većina njih promjera je nogometne lopte) prate više od dvadeset sedam tisuća komada orbitalnih krhotina iliti svemirskoga smeća. No mnogo je više krhotina koje su toliko sićušne da ih se ne može pratiti, ali dovoljno opasne da ugroze svemirske letove i robotske misije u Zemljinoj niskoj orbiti. Budući da i krhotine i svemirske letjelice putuju vrlo velikim brzinama (otprilike 15.700 mph), udar čak i sićušnoga komada krhotine može stvoriti velike probleme. Sve veća količina svemirskog otpada povećava opasnost za sva svemirska prometala, uključujući i Međunarodnu svemirsku postaju i ostale letjelice s posadama, poput SpaceX-ove Crew Dragon.

Kobni sudari

Osim dijelova istrošenih satelita, svemirski su otpad i prirodne meteoroidne krhotine u Sunčevoj orbiti, a u Zemljinoj su većinom umjetne krhotine. Orbitalna je krhotina bilo koji objekt koji je napravio čovjek i koji više ne služi nikakvoj svrsi. Takvi ostatci uključuju nefunkcionalne svemirske letjelice, napuštene dijelove lansirnih vozila, krhotine povezane s misijom... Te su krhotine različitih dimenzija. Oko Zemlje trenutačno kruži otprilike dvadeset sedam tisuća komada svemirskog smeća većih od nogometne lopte. Osim toga, orbitom putuje još pola milijuna krhotina do jednog centimetra ili nešto većih, oko sto milijuna krhotina od jednoga milimetra te još više krhotina manjih od milimetra, koje u sudaru pri velikoj brzini također oštećuju svemirske letjelice.

Mnogi prozori space shuttleova oštećeni su upravo milimetarskim orbitalnim krhotinama, one su najveći rizik za većinu robotskih svemirskih letjelica u niskoj Zemljinoj orbiti. Primjerice, francuski je satelit 1996. bio pogođen i oštećen krhotinama francuske rakete koja je eksplodirala desetak godina prije. Prije trinaest godina ugašena ruska svemirska letjelica sudarila se s američkom ispravnom komercijalnom letjelicom Iridium i uništila je. Taj je sudar 'obogatio' svemirski prostor s više od 2300 velikih komada svemirskoga smeća koje se može pratiti uređajima sa Zemlje, ali i mnogo više manjih krhotina kojima je nemoguće ući u trag. Prije petnaest godina Kinezi su projektilom uništili stari satelit i tako povećali svemirski otpad s još tri i pol tisuće komada velikih krhotina te bezbroj manjih. Poseban su slučaj ​Starlinkovi sateliti Elona Muska, koji je nedavno je objavio da ih je četrdeset izgubio zbog geomagnetske oluje, tako da su i oni pridonijeli gomilanju smeća u orbiti. Muskov je cilj osigurati jeftin internet, zbog čega je SpaceX nedavno u orbitu izbacio dvijetisućiti Starlinkov satelit. Iako je već polovica tih satelita sudjelovala u sudaru s drugim svemirskim letjelicama, Musk je opovrgnuo navode da je njegovih satelita previše.

Svemirski grobari

Kinezi su se pokazali odgovornijima: nedavno su se pojavili u ulozi tihih čistača svemira koji svoje 'mrtve' satelite guraju u orbitu udaljenu oko tristo kilometara. Privatna tvrtka za satelitsko praćenje svemira uočila je potkraj siječnja kinesku letjelicu kako dohvaća i nakon nekoliko dana baca 'mrtvi' satelit na orbitalno groblje letjelica. O tome je govorio dr. Brien Flewelling na skupu koji su prošlog mjeseca organizirali Centar za strateške i međunarodne studije i Secure World Foundation. Flewelling je glavni arhitekt ExoAnalytic Solutionsa, privatne američke tvrtke koja prati položaj satelita s pomoću velike svjetske mreže optičkih teleskopa. Prema njegovim riječima, kineski satelit SJ-21 viđen je 22. siječnja ove godine kako mijenja uobičajeno mjesto u svemiru i približava se povučenom satelitu Compass-G2. Nekoliko se dana poslije, mijenjajući svoju orbitu, SJ-21 spojio na G2 i, prema videosnimci ExoAnalytica Solutionsa, svemirske letjelice nekoliko su dana zajedno putovale prema zapadu, a 26. siječnja su se razdvojile, nakon čega je G2 završio na orbitalnom groblju. Compass-G2 ili BeiDou-2 G2 svemirska je letjelica iz kineskoga navigacijskog satelitskog sustava BeiDou-2 koja se pokvarila vrlo brzo nakon što je 2009. lansirana i otada je zajedno s milijunima drugih dijelova svemirskoga smeća lutala beskrajnim prostranstvom. Nakon što je SJ-21, koji je lansiran u listopadu 2021., 'pokopao' G2, vratio se u geostacionarnu orbitu (GEO) i trenutačno je iznad Konga.

Smetlari u akciji

Budući da svemirsko smeće postaje sve veći problem, neke države pokrenule su razvoj tehnologije za čišćenje svemira ili je upravo razvijaju. Japan je u ožujku 2021. pokrenuo ELSA-d, misiju osmišljenu za testiranje tehnologije hvatanja i uklanjanja svemirskog otpada, a Europska svemirska agencija (ESA) planira 2025. pokrenuti vlastitu misiju uklanjanja smeća. Unatoč ulaganju u razvoj tehnologije za odlaganje svemirskog otpada, primjerice kineskih satelita za odlaganje smeća poput SJ-21, postoji bojazan da bi se njima moglo boriti protiv sustava drugih satelita, o čemu je progovorio James Dickinson, američki general i zapovjednik Svemirskoga zapovjedništva SAD-a (United States Space Command). Osim toga, prema tvrdnji Zaklade Secure World, čišćenje svemirskog otpada moglo bi se pretvoriti u 'protusvemirsku djelatnost' jer, navodno, postoje dokazi da i Kina i Rusija rade na razvoju tehnologije za uništavanje svemirskih sustava. No u izvješću Kineskog instituta za svemirske studije (CASI) iz 2021. tvrdi se da će upotreba SJ-21 vjerojatno biti ograničena samo na testiranje metoda odlaganja svemirskog smeća.

Gasi se nebo

U posljednjih šezdeset godina, otkad su počeli letovi u svemir i postavljanje satelita, prema podatcima US Space Surveillance Networka, više od šest tisuća lansiranja odnijelo je više od pedeset tisuća objekata u orbitu. Njome, prema podacima ESA-ina Ureda za svemirske krhotine, trenutačno kruži više od trideset tisuća umjetnih objekata od kojih je samo oko pet tisuća funkcionalno. SAD, Rusija, Kina i Indija raznijeli su svoje nefunkcionalne satelite u svemiru, što je stvorilo goleme količine manjih krhotina svemirskog otpada pa, prema ESA-inim podacima, trenutačno više od tristo milijuna manjih objekata leti svemirom brzinom do trideset tisuća kilometara na sat, što je gotovo pet puta brže od najbržeg metka. Zbog goleme količine svemirskog otpada uskoro možda neće biti mjesta na Zemlji s kojega će se moći vidjeti golo i kristalno čisto osvijetljeno noćno nebo. Astronomi strahuju da bi ne samo svemirski otpad nego i sve veći broj satelita mogli otežati uočavanje asteroida u blizini Zemlje jer sateliti ostavljaju trag u obliku svjetlosnih pruga koje mogu poremetiti promatranje svemirskih tijela teleskopima. Prema novoj studiji, odsjaj svjetlosnih pruga pojavljuje se na oko petine fotografija koje je snimio Zwicky Transient Facility (ZTF), koji se njima koristi za uočavanje asteroida, a taj problem rast će s povećanjem količine i svemirskog otpada i broja satelita u orbiti. 

25. studeni 2024 05:04