Otkako je postalo jasno da cilj Pariškog sporazuma o ograničavanju globalnog zagrijavanja na barem 1,5 Celzijevih stupnjeva vjerojatno neće biti ispunjen, bogati i moćni zagovornici solarnog inženjeringa dobili su vjetar u leđa. Neučinkovitom upravljanju klimom žele stati na kraj intervencijama na planetarnoj razini kojima bi se spriječio dotok Sunčeve energije. Zabrinuli su brojne svjetske znanstvenike
Kad je južnokorejski redatelj Bong Joon-ho 2013. snimao svoj znanstvenofantastični film ‘Snowpiercer‘, zaplet je bio u tome da se Zemlja počela vrlo brzo zagrijavati pa je bilo potrebno i brzo rješenje. To brzo filmsko rješenje značilo je ispuštanje aerosola u nebo. Bio je to očajnički pokušaj filmskih znanstvenika da spase planet Zemlju, međutim, kako to u filmovima biva – sve je krenulo naopako.
Umjesto da zaustave globalno zatopljenje, prouzročili su ledeno doba. Upravo te prikazane tehnike solarnoga geoinženjeringa sada prizivaju mnogi stručnjaci i milijarderi (Bill Gates) kako bi se uhvatili ukoštac s klimatskim promjenama. Solarni geoinženjering opisuje skup hipotetskih tehnologija kojima bi se utjecalo na smanjenje dolazne Sunčeve svjetlosti na Zemlju. Takve se spekulativne intervencije ponekad nazivaju i upravljanje Sunčevim zračenjem (solar radiation management ili SRM) ili modifikacije Sunčeva zračenja.
O solarnom geoinženjeringu uglavnom se raspravlja kao o intervenciji na planetarnoj razini kako bi se snizile globalne srednje temperature, a među mnogim još uvijek neprovjerenim tehnikama ističe se prijedlog ubrizgavanja aerosola u stratosferu kako bi se spriječio dotok Sunčeve energije.
Jačanje ideje
Ideja solarnoga geoinženjeringa dobiva na snazi u nekoliko industrijaliziranih zemalja. U ožujku 2021., na primjer, izvješće odbora američke Nacionalne akademije znanosti zaključilo je da bi Sjedinjene Američke Države trebale uspostaviti, idealno u međunarodnoj suradnji, istraživački program za procjenu izvedivosti solarnoga geoinženjeringa kao privremene mjere za rješavanje problema pretjeranog zagrijavanja Zemlje.
Nakon izvješća, nije dugo trebalo da Bijela kuća najavi petogodišnji plan istraživanja kojim bi se procijenile moguće klimatske intervencije, uključujući i raspršivanje aerosola u stratosferu kako bi se Sunčeva svjetlost reflektirala natrag u svemir. I sveučilište Harvard uspostavilo je istraživački program solarnog geoinženjeringa koji, između ostalog, planira ‘Stratospheric Controlled Perturbation Experiment‘ za proučavanje ponašanja stratosferskih aerosola.
Riječ je o ideji Davida Keitha, znanstvenika s tog sveučilišta koji je 2017. predložio taj projekt koji bi uključivao ispaljivanje raketa napunjenih aerosolima sumpora u gornju atmosferu koje bi zatim gore eksplodirale i raspršile kemikalije. Taj je projekt novčano podržao i spomenuti Gates.
Iza tih zaista ZF ideja stoji tvrdnja da bi te sićušne čestice kemikalije za koju se zna da ima toksične učinke na zdravlje trebale djelovati kao privremena zaštita od Sunca. No, sve su to još ideje jer postoji žestok otpor takvim eksperimentima, što se moglo vidjeti u Švedskoj prošle godine. Planirano terensko testiranje harvardske grupe nad Švedskom naišlo je na snažan lokalni otpor domicilnog stanovništva i ekologa pa je testiranje, za sada, prekinuto.
U nekim se znanstvenim i stručnim krugovima ta istraživanja, naime, smatraju potencijalno opasnima i za klimu, ali i za čovjeka i okoliš. Zapravo, mnogi to znaju, ali klimatski čelnici svim silama žele da čovječanstvo smanji svoje emisije i sve će učiniti kako bi se ti ciljevi postigli.
Zagovornici istraživanja solarnoga geoinženjeringa tvrde, implicitno ili eksplicitno, da je međunarodno upravljanje klimom uglavnom neučinkovito i da cilj Pariškog sporazuma o ograničavanju globalnog zagrijavanja na manje od 2°C, a po mogućnosti na 1,5°C, vjerojatno neće biti ispunjen, s obzirom na trenutačne trendove i politike. Stoga, tvrde zagovornici, solarni geoinženjering treba istražiti sada kako bi se bolje razumjela njegova potencijalna učinkovitost i kako bi bio dostupan, ako se smatra izvedivim, kao buduća opcija.
Prema tim perspektivama, solarni geoinženjering mogao bi se koristiti u budućnosti ili kao privremena mjera za dobivanje vremena za ostvarenje potpune dekarbonizacije ili kao ‘osiguranje‘ u slučaju da se ugljična neutralnost ne može postići na zacrtano vrijeme.
Ima i zabrinutih
Sve brojniji zahtjevi za istraživanje i razvoj solarnoga geoinženjeringa razlog su za uzbunu kod mnogih, budući da je učinkovitost solarnoga geoinženjeringa nedovoljno poznata. Upravo ti zabrinuti stručnjaci i aktivisti smatraju da bi se utjecaji solarnoga geoinženjeringa razlikovali od regije do regije, jer bi to umjetno hlađenje moglo više utjecati na neke regije u odnosu na druge. Također postoje neizvjesnosti o učincima na regionalne vremenske prilike, poljoprivredu i podmirivanje osnovnih potreba za hranom i vodom. Trenutačna istraživanja također se često temelje na idealiziranim shemama modeliranja i pretpostavljaju politiku koju će biti nemoguće realizirati u današnjem frakcijskom međunarodnom poretku.
Čak i uz više istraživanja, postoji duboko ukorijenjeno neslaganje u vezi s time mogu li se rizici i učinkovitost solarnoga geoinženjeringa ikada u potpunosti razumjeti prije implementacije i mogu li se specifični učinci naknadno pripisati takvim intervencijama. Dodajmo i da su zabrinuti znanstvenici potpisali i otvoreno pismo naslovljeno ‘Šesnaest inicijatora Sporazuma o nekorištenju solarnoga geoinženjeringa‘ u kojem izražavaju zabrinutost i tvrde da postoje tri glavna razloga za sprječavanje korištenja takvih tehnologija. Prvo, ukazuju na nepoznate rizike: primjena tehnologije solarnoga geoinženjeringa mogla bi nam se obiti o glavu.
‘Rizici solarnoga geoinženjeringa slabo su poznati i nikada se ne mogu u potpunosti upoznati. Utjecaji će se razlikovati od regije do regije, a postoje neizvjesnosti o učincima na vremenske prilike, poljoprivredu i podmirivanje osnovnih potreba za hranom i vodom‘, navode znanstvenici.
Izgledne špekulacije
Zatim, kažu oni, tehnologije bi vlade ili korporacije mogle upotrijebiti za sprječavanje rada na drugim, manje rizičnim metodama za borbu protiv klimatskih promjena, kao što je smanjenje upotrebe fosilnih goriva.
‘Špekulativna mogućnost budućega solarnoga geoinženjeringa riskira postati snažan argument za industrijske lobiste, poricatelje klime i neke vlade da odgode politiku dekarbonizacije‘, pišu autori.
Na kraju, pitaju se, tko bi mogao odlučiti o tome kako se solarnim geoinženjeringom koristiti – i kako bi takva odluka bila pravedna?
‘Trenutačni sustav globalnog upravljanja nije prikladan za razvoj i provedbu dalekosežnih sporazuma potrebnih za održavanje pravedne, uključive i učinkovite političke kontrole nad uvođenjem solarnoga geoinženjeringa. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, kojim dominira samo pet zemalja s pravom veta, nema globalni legitimitet koji bi bio potreban za učinkovito reguliranje primjene solarnoga geoinženjeringa‘, zaključuju znanstvenici u otvorenom pismu.
Na kraju nepotreban
Frank Biermann, profesor upravljanja globalnom održivošću na Sveučilištu u Utrechtu i jedan od inicijatora pisma, sažeo je stajalište potpisnika riječima da ‘solarni geoinženjering jednostavno nije potreban‘. U pismu se dalje poziva na pet mjera kojih se međunarodna zajednica mora pridržavati: nema javnog financiranja solarnoga geoinženjeringa, nema eksperimenata na otvorenom, nema patenata za tehnologiju solarnoga geoinženjeringa, nema primjene takve tehnologije i nema potpore međunarodnih institucija za solarni geoinženjering.
Više od 45 uglednih akademika, profesora prava i pisaca potpisalo je pismo, među kojima su nagrađivani autor Amitav Ghosh, profesorica studija znanosti i tehnologije na Harvard Kennedy Schoolu Sheila Jasanoff i profesor fizike na Sveučilištu u Oxfordu Raymond T. Pierrehumbert.
I nisu samo akademici ti koji se protive konceptu i praksi solarnoga geoinženjeringa. U lipnju 2021. oko 30 grupa autohtonih naroda iz cijelog svijeta pozvalo je Sveučilište Harvard da odustane od Gatesovih planova za testiranje svoje tehnologije solarnoga geoinženjeringa uz pomoć Švedske svemirske korporacije. Domorodački narodi bili su uspješni, a test je otkazan.
Odvraćanje pozornosti
Ipak, rasprava o solarnom geoinženjeringu vjerojatno će se nastaviti, budući da uživa potporu bogatih pojedinaca poput Gatesa i ključnih znanstvenih institucija, uključujući moćnu američku Nacionalnu akademiju znanosti, inženjerstva i medicine. S druge strane, Carnegie Climate Governance Initiative (C2G) ima za cilj natjerati Ujedinjene narode da raspravljaju o solarnom geoinženjeringu na Općoj skupštini UN-a 2023. – iako C2G naglašava da je njihovo stajalište strogo nepristrano i da inicijativa jednostavno traži učinkovito upravljanje tehnologijama.
Povećat će se i napori da se stvori novi međunarodni sporazum o nekorištenju solarnoga geoinženjeringa i na tome rade upravo potpisnici navedenog pisma. Oni zaključuju da bi takav sporazum, za razliku od sporazuma o korištenju geoinženjeringa, bio izvediv i učinkovit te da bi takav sporazum spriječio daljnju normalizaciju i razvoj rizična i slabo razumljiva skupa tehnologija koje nastoje namjerno upravljati Sunčevom svjetlošću na planetarnoj razini, a to bi se učinilo bez ograničavanja legitimna istraživanja klime.
Zagovornici takvog sporazuma dodaju da bi se na taj način spriječilo opasno odvraćanje pozornosti od trenutačnih klimatskih politika uklanjanjem lažnog obećanja o jeftinom i izvedivom alternativnom ‘Planu B‘ u obliku solarnoga geoinženjeringa. Također, navode da se njime u trenutačnom okružju ne bi moglo ni politički upravljati, što bi bio preduvjet za globalne akcije protiv Sunčevih zraka.