Na maslinovu ulju i slasticama od suhih smokava izrasla je tvrtka Stella Mediterranea iz Klisa: u dvadeset godina prijeđen je put od obrta Stella Croatica do uspješnoga obiteljskog imanja s tvornicom u kojoj se ručno izrađuju tradicionalne slastice, Muzejom masline, sredozemnim vrtom i kulinarskom radionicom. Promičući tradicionalne autohtone dalmatinske proizvode, tvrtku su sigurnom rukom vodili supruzi Melita i Andrija Polić koji su na samim počecima proizvode prodavali u suvenirnicama kao prve gastrosuvenire u Hrvatskoj. Turisti su vrlo brzo prepoznali kvalitetu ponude i kulturu stola koju su Melita i Andrija Polić željeli predstaviti svojim proizvodima, što su nastavili i poslije. Naime, Polići su pravilno uvidjeli da upravo taj način proizvodnje i baš ta vrsta proizvoda može postati budućnost u niši posebne turističke ponude.
Butik-proizvodi
S vremenom se Melita Polić povukla iz operativnog poslovanja prešavši na radno mjesto u obrazovnom sustavu, no kao suvlasnica i dalje odlučuje o brendu. Direktor Andrija Polić zatim je počeo širiti poslovanje i stvarati veći tim koji će zaokružiti priču o tvrtki Stelli Mediterranea. Uspješan poslovni put počeo je zapravo sredinom prošlog stoljeća na Mljetu na kojem je obitelj Dabelić u nizu naraštaja uzgajala masline i smokve te proizvodila maslinovo ulje, tradicionalne slastice i vino. Najmlađa kći Melita osmislila je 2002. brend Stella Croatica kako bi sačuvala dalmatinsko gastronomsko bogatstvo, a nakon sve većih zahtjeva tržišta proizvodnja se seli s Mljeta u Split. Stella Croatica 2009. prerasta u Stella Mediterranea da bi Polići dalje mogli razvijati svoje butik-proizvode.
Budući proizvodi proizlaze iz baštine, najzastupljeniji su sastojci u proizvodnji maslina, badem, smokva, naranča i limun. Riječ je o ručno izrađenim tradicionalnim proizvodima, kaže Polić, mahom poslasticama, koji su i posebno upakirani tako da jasno pokazuju da je riječ o butik-proizvodima, svojevrsnim gastrosuvenirima Dalmacije. S vremenom su proširili proizvodnju i na dodatke prehrani te prirodnu kozmetiku, također na osnovi prirodnih sastojaka iz dalmatinskog podneblja.
– Odmah u počecima shvatili smo da se na tržištu ne možemo pojaviti s proizvodima koji nemaju posebnu priču i koji sliče drugim proizvodima na tržištu. Odlučili smo se na svoj put, koji je tražio posebna ulaganja, ali i viziju o tome u kojem će se smjeru razvijati hrvatski turizam, kao i turizam općenito. U sve tradicijske recepte utkali smo dimenziju modernoga, prilagodili ih današnjem načinu proizvodnje i tržišnim potrebama te smo postali lideri u proizvodnji tradicijskih slastica. Suhe smokve i maslinovo ulje najviše kvalitete perjanice su naše proizvodnje, kotač zamašnjak, vječna inspiracija, i među našim su najnagrađivanijim proizvodima. Linija slastica temelji se na starim receptima koje smo pažljivo prikupljali godinama. Riječ je o dalmatinskim slasticama poput arancina, bobića, integralnih keksa od smokve i drugih, koje danas imaju sve više kupaca – rekao je Polić.
Učenje iz izazova
Polići su najviše učili o poslovanju u godinama u kojima su se događale krize jer su iz svake izvukli pouke koje su ih tjerale na dodatan napor. Financijska kriza 2008. poljuljala ih je kao i druge, no Polić smatra da im je i jako pomogla. Naime, omogućila je da shvate da moraju razvijati poseban tip proizvoda koji će uvijek imati kupce i osvijestila da moraju težiti raznolikosti proizvodnje kako bi imali nekoliko mogućih smjerova (rješenja) poslovanja u slučaju nestabilnosti na tržištu.
– Slično se pokazalo i nedavno, kad je situacija s koronakrizom uvelike zakočila pojedine dijelove poslovanja, zbog čega smo se prebacili na one koji nisu bili toliko pogođeni. Turistički dio poslovanja pao nam je više od devedeset posto. Tada smo, s manjim brojem zaposlenika, odlučili dodatno razviti dio poslovanja vezan uz dodatke prehrani, čemu smo posvetili većinu energije. Proizvodi kao što su vitamin C, kapsule vitamina D ili preparati za imunost na osnovi bilja bili su vrlo traženi na početku pojave koronavirusa pa su poslovni prihodi 2020. i 2021. većinom dolazili od te proizvodne linije. To smo vrijeme iskoristili i za završavanje svoga najvažnijega turističkog projekta, pripremu za otvorenja Muzeja masline, koji se dugo ‘kuhao‘. U suradnji s renomiranom agencijom iz Francuske dovršili smo dizajn unutrašnjosti Muzeja, a izradu smo povjerili mahom domaćim tvrtkama. Također, za vrijeme koronakrize proširili smo ugostiteljske kapacitete kako bismo mogli odgovoriti na tržišne zahtjeve kad se sve vrati u normalu – objašnjava Polić.
Jedan od najvećih izazova bio je razdoblje prvog embarga na izvoz proizvoda u Rusiju, što je Stelli Mediterranea preko noći smanjilo poslovanje za devedeset posto. Taj izazov prevladan je dodatnom diferencijacijom proizvodne linije i velikim trudom za probijanje na nova tržišta. Lani je tako ukupan prihod obiju tvrtki Polićevih iznosio gotovo deset milijuna kuna, od čega je velik dio prihoda došao iz farmaceutske djelatnosti.
*Cijeli tekst pročitajte u digitalnom ili tiskanom izdanju Lidera.