Vrhunske zaposlenike možete zadržati tako da radite vrhunski proizvod, ali ključno je dati im udio u tvrtki, jer zahvaljujući tome taj proizvod može osvojiti svjetsko tržište, opisao je danas na temelju vlastitog iskustva serijski poduzetnik Damir Sabol tijekom konferencije ‘Porezi i financije u IT sektoru‘ u organizaciji tvrtke Mazars. Sabol je, naime, prošle godine američkom Googleu prodao svoju tvrtku Photomath, od čega su profitirali brojni zaposlenici koji su u tvrtki imali udio. Kako bi tada u Photomathu proveo ESOP program, otvorio je tvrtku u SAD-u, no ESOP se odnedavno može povoljnije provesti i u Hrvatskoj, a Sabol smatra da bi IT tvrtke to trebale napraviti.
Da je njegov poduzetnički put od pokretanja Iskona i prvog exita, preko osnivanja Microblinka i Photomatha te u konačnici do prodaje Photomatha Googleu bio lak – nije, priznao je tijekom panel-rasprave Sabol.
– Krenuo sam s Iskonom nakon fakulteta, bilo je kritičnih trenutaka hoće li tvrtka propasti ili preživjeti. Prva investicija bio je zajam za kojega sam osobno garantirao. Imao sam ludu vjeru da će biti okej i bilo je, ali da nije, i dan danas bih bio dužan – prisjetio se svojih početaka Sabol, uz zaključak da kad si na pravom mjestu u pravo vrijeme i imaš kvalitetan proizvod, sve je moguće.
Teško do product/market fita
No, pretjerana fokusiranost tvrtki na vlastiti proizvod bez sposobnosti njegove komercijalizacije problem je s kojim se u investicijskoj tvrtki Upliift, koja investira u B2B softverske kompanije, često susreću, napomenuo je u raspravi Darko Mucić, direktor spajanja i preuzimanja u Upliiftu.
– Takvim poduzećima želimo pomoći da pretvore svoj proizvod u nešto što će biti prepoznato na tržištu i čime će doći do novih kupaca – objasnio je Mucić.
S time se složio i Sabol koji je dodao da je kod naših tvrtki problem postići taj product/market fit te je to nešto što trebaju naučiti.
A da kompanije prilikom razvoja proizvoda često zanemare kako proizvod (u kojega su uložili mnogo vremena i novca) komercijalizirati potvrdio je tijekom panela i Josip Lasić, član Uprave i financijski direktor Grupe Končar. Končar se, naime, uz svoje tradicionalno poslovanje u zadnjih nekoliko godina okrenuo i digitalizaciji. Danas su im, rekao je Lasić, digitalna rješenja i platforme jedan od četiri stupa poslovanja i u tome vide budućnost.
– Ne govori se dovoljno o tome koliko je hrvatsko gospodarstvo zapravo propulzivno i koliko raste. Bili smo dio Balkana, danas smo dio globalne scene i imamo mnogo uspješnih primjera. To su stvari o kojima trebamo pričati – naglasio je Lasić, koji je IT-jevcima savjetovao da budu odvažni i otvoreni za nove ideje.
Od nekoliko do stotinu zaposlenika
Još jedan od tipičnih problema kod IT tvrtki, dodao je Mucić, jest velika oslonjenost na osnivača i/ili nekoliko ključnih ljudi, pa potencijalni odlazak ključnih osoba može narušiti poslovanje tvrtki.
– Kao investitori koji ulažu u manja softverska poduzeća s do 30 milijuna eura prihoda, kakvih je većina u Hrvatskoj, gledamo ona koja su u zreloj fazi poslovanja, više od 10 godina na tržištu, imaju vlastiti proizvod i kupce te su prošli početnu fazu rizika. Samim time nastojimo pomoći poduzećima da prebrode neke probleme koji su nastali u ranoj fazi kada su imali nekoliko zaposlenika, a sada su došli do 50 ili najviše 100. Da im se omogući rast, potrebno je uvesti potpuno drugu vrstu korporativne kulture. Zato je važno kreirati tim ljudi odgovoran za poslovanje, kako se ne bi ovisilo o jednoj osobi – rekao je Mucić.
Lasića, pak, brine da nakon akvizicije neke tvrtke ne dođe do raspada tima osnivača koji su ‘podizali‘ kompaniju od samih početaka, pa u Končaru osobito paze da ne naruše tu dinamiku.
Jedan od primjera IT tvrtki koje su iz male tvrtke otvorile nova tržišta zahvaljujući partnerstvu, a bez ulaženja u klasične akvizicije, jest osječki Mono. Kako je na panelu objasnio Denis Sušac, suosnivač i direktor Mona, rast i stabilnost osigurali su zahvaljujući prošlogodišnjem ulaskom u partnerstvo s njemačkom grupom Possehl. Nisu htjeli prodati tvrtku već im je cilj bio pronaći manjinskog ulagača koji će im otvoriti neka nova tržišta, što su na koncu i uspjeli.
– Krenuli smo prije 21 godinu kada je poslovno okruženje bilo drugačije i kada je internet tek počinjao. Financirali smo se iz vlastitih sredstava, a pojmovi poput venture capitala bili su nam potpuno nepoznati u to vrijeme. U prvih deset godina došli smo do brojke od tridesetak ljudi, a od 2017. do 2020. kada su sve IT tvrtke krenule rasti zabilježili smo eksplozivniji rast. Razmišljali smo hoćemo li se vezati s nekim te smo prošle godine sklopili partnerstvo s Possehlom – ispričao je Sušac.
Što se tiče privlačenja investicija, Sabol je podijelio svoje osobno iskustvo na temelju Photomatha, iz kojega je zaključio da ‘američki investitori daju novac da budete uspješni, a europski investitori vam daju novac kada ste uspješni‘.
Veći rizik, veći zahtjevi investitora
No prije nego što investitor donese odluku o ulaganju u neku tvrtku, uz sve financijske pokazatelje također se zapita za koliko godina će mu se ta investicija vratiti, objasnio je na konferenciji Kristijan Cinotti, partner u Mazarsu Hrvatska.
– Da bismo mogli razumjeti investitore, važno je razumjeti da oni ulažu kapital u neki biznis koji stvara prinos, ali taj kapital ima trošak. Bilo koji euro investicije uvijek nešto košta. Ekonomska vrijednost koja se stvara jest razlika između prinosa i troška kapitala koji uvijek postoji – napomenuo je Cinotti.
Također, svakoj fazi razvoja poduzeća zahtjevani prinos investitora se razlikuje. Na početku je rizik velik, pa investitori traže povrat od 30 do 60 posto prinosa (na primjer, kod startupova). U fazi rasta očekuje se 15 do 30 posto prinosa, a u fazi zrelosti dolazi do stabilizacije i prinosi nisu toliko veliki.
– Ako vas netko želi kupiti, važna je i skalabilnost tvrtke. Bitna je i industrija u kojoj tvrtka djeluje, ali i veličina. Što je veća EBITDA, investitor je spreman uložiti više, jer ona govori o stabilnosti. S druge strane, što je tvrtka zaduženija, rizik je veći i traži se veća premija. Važno uzeti u obzir i ljude, osnivače, a jako dobar indikator prilikom due dilligencea jest i fluktacija ljudi – zaključio je Cinotti.