Hrvatska Burza otpada: Devet domaćih tvrtki trguje s 15-ak vrsta otpada, stranih tvrtki još nema

Tržište gospodarenja otpadom u svijetu, prema istraživanju portala Research and Markets, rast će 6,2 posto na godinu do 2030., kad će vrijediti 1,685 milijardi dolara. Europska je unija izvan svojih granica 2020. izvezla pak 32,7 milijuna tona otpada vrijednoga 13 milijardi eura i od toga, piše njemački Spiegel, polovicu izvan zemalja OECD-a te veliku količinu u Tursku, članicu OECD-a.

To je u odnosu na 2004., prema Eurostatu, povećanje od 75 posto, prema kojem većinu europskog otpada tvore željezo, ostali metali, papir, plastika, staklo i tekstil. Države Unije na godinu razmijene 67 milijuna tona otpada.

Europska komisija iznosi da na prosječnog Europljanina godišnje otpada pet tona otpada i da se u Uniji samo 38 posto od toga oporabljuje. U siječnju je stoga Europski parlament izglasao da će se u Prijedlogu revizije Uredbe EU o otpremi otpada postrožiti nadzor nad pošiljkama, uključujući i, primjerice, zabranu slanja otpada na odlaganje izvan Unijinih granica. Nove odredbe tako ulaze u završni dio postupka prihvaćanja pa Europskom parlamentu i državama Unije tijekom godine slijede dogovori o pojedinostima.

Odlaganje najjeftinije

U EU bi se, znači, strogo ograničila otprema otpada u treće zemlje prema onoj ‘muko moja, prijeđi na drugoga‘, jer u tim zemljama taj otpad može ugroziti zdravlje ljudi i znatno onečistiti prirodu. Komisija pritom procjenjuje da se između 15 i 30 posto otpada odvozi nezakonito te će u istragama krijumčarenja otpada poduprijeti zemlje članice s pomoću Europskog ureda za borbu protiv prijevara, OLAF-a (franc. Office européen de lutte antifraude).

Slanjem otpada izvan granica EU povećava se također ovisnost Unije o primarnim sirovinama jer djelatnost oporabe gubi mnogo sekundarnih sirovina. Da bi tvrtke lakše došle do sekundarnih sirovina potrebnih za svoju proizvodnju, mogu se povezati s pomoću burza otpada ako zadovoljavaju propisane minimalne tehničke uvjete.

Hrvatsku Burzu otpada zasad upotrebljava devet tvrtki, koje nude petnaestak vrsta otpada, i Burza je još u začecima, ocijenila je Magda Turkalj iz Sektora za industriju i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore. Napomenula je da je HGK ustrojio Burzu otpada na temelju Vladina Plana o gospodarenju otpadom (2017. – 2022.) i da je cilj da se tvrtke na što jednostavniji i pristupačniji način koriste platformom i na njoj objavljuju ponudu ili potražnju za otpadom.

– Na jaču aktivaciju svakako su utjecala posljednja zbivanja u svijetu, odnosno to što je u neizvjesnim vremenima hrvatsko gospodarstvo stavilo težište na održavanje i preživljavanje, a ne na pomake u zelenoj tranziciji. Drugim riječima, tvrtke su pažljivo određivale prvenstvo u svom poslovanju. Izazov je da svi korisnici Burzu prepoznaju kao pomoć u plasmanu otpada koji im ne treba, a za koji sami ne mogu naći novog korisnika koji će taj otpad iskoristiti kao sekundarnu sirovinu u svojoj proizvodnji. Naime, odlaganje otpada na odlagališta još je najjeftinija i najjednostavnija opcija za rješavanje problema otpada u Hrvatskoj, iako najmanje poželjna. Dodatni je problem prodajna cijena sekundarnih sirovina, zbog čega su neki od korisnika Burze i dalje primorani izvoziti otpad jer im je to financijski isplativije – opisala je Turkalj.

Samo za pravne osobe

Korisnici Burze, nastavila je, samostalno prijavljuju vrstu i količinu otpada koji nude tržištu u raznim mjernim jedinicama, što se mijenja s obzirom na trenutačne raspoložive količine u ponudi. Turkalj je navela da su u ponudi Burze razne vrste materijala, primjerice papir, karton, PVC, strugotine metala, aluminijski kompozitni paneli, duhanski otpad, meka plastika, tetrapak, jestiva ulja i staklena ambalaža. Do sada nije zabilježen poseban interes za pojedinu skupinu otpada.

– Na Burzi otpada mogu objavljivati samo poslovni subjekti, odnosno pravne osobe. Kriteriji objave propisani su minimalnim tehnološkim zahtjevima koji su određeni u suradnji s tvrtkama i njihovim stručnjacima, tj. proizvođačima, oporabiteljima. Nakon objave HGK-ove ih stručne osobe selekcijski obrade i dodijele dozvolu o objavljivanju. Na hrvatskoj burzi zasad ne sudjeluju strane tvrtke, no u planu je povezivanje s europskim burzama. Istražit ćemo koje bi strane burze bile zanimljive hrvatskim tvrtkama, no svakako se želimo usmjeriti na europsku platformu – najavila je Turkalj.

Kako zatvoriti krug

Budući da je ponovna uporaba važan segment kružnoga gospodarstva, Turkalj je rekla da HGK planira proširiti uslugu platforme Burze otpada kako bi potaknuo što dulju upotrebu proizvoda i materijala. Hrvatska, rekla je, u dogledno vrijeme mora ispuniti neke ciljeve u gospodarenju otpadom koji se propisuju upravo radi poticanja prelaska na većinom kružno gospodarstvo i u kojem se što dulje zadržava vrijednost proizvoda, materijala i resursa te stvara što manje otpada.

– Kao primjer možemo navesti kako smo do 2020. bili obvezni izdvojiti i pripremiti za ponovnu uporabu pedeset posto ukupne mase otpada proizvedenog u kućanstvima i onog iz drugih izvora čiji su tijekovi slični tijeku otpada iz kućanstva, uključujući barem papir, metal, plastiku i staklo. Do 2021. ostvareno je tek 32 posto. Hrvatska gospodarska komora radi na promicanju i unaprjeđivanju modela primjene kružnoga gospodarstva u sklopu rada Udruženja za komunalno gospodarstvo, Udruženja za sekundarne sirovine, skupljanje i preradu te mnogih aktivnih grupacija, kao što je Grupacija za kružno gospodarstvo, organizirajući edukacije, rasprave i okrugle stolove te povezujući tvrtke.

Tvrtke povezujemo ciljano, otvarajući komunikacijske kanale između potrošača i industrije s jedne strane i proizvođača-industrije, komunalnih društava, centara za gospodarenje otpadom te skupljača sa druge strane. Za to je potrebna komunikacija svih sudionika u lancu vrijednosti, što HGK ciljano i stručno omogućuje. Tako smo 2022. organizirali pet okruglih stolova u pet županijskih komora – u Zaboku, Osijeku, Rijeci, Puli i Splitu – kako bismo zajedno s tvretkama članicama razmotrili mogućnosti i razmijenili iskustva za zatvaranje kruga kružnoga gospodarstva – rekla je Turkalj.

Oslanjanje na snalažljivost

I voditelj Odjela za gospodarenje otpadom Čistoće Pag Filip Bukša uviđa da, nažalost, Burza otpada još nije zaživjela, što je Čistoća Pag osjetila i na svojoj koži. Naime, ta tvrtka uključila se u rad Burze u samom početku, no Bukša kaže da nikad nisu zaprimili nijedan upit za otpad koji su ponudili na njoj.

– Izazove smo riješili vlastitim istraživanjem tržišta. Frakcije kojima nismo uspjeli trgovati na Burzi predali smo kanalima koje smo sami našli ili smo sirovinu skladištili dok se nije pojavila stranka zainteresirana za njezino preuzimanje. Često s preuzimateljem dogovaramo ture u kojima dio transporta popunimo sami, a dio popune susjedna komunalna društva. To činimo radi isplativosti prijevoza jer smo mala otočna sredina i imamo ograničene količine.

Nismo razmišljali o sudjelovanju na nekoj stranoj burzi otpada jer su, nažalost, zbog izrazite sezonalnosti uzrokovane turističkom sezonom naši zimski kapaciteti premali da bi izvoz bio isplativ. S druge strane, nemamo skladišni kapacitet za razdvajanje i skladištenje sveg otpada koji prikupimo tijekom turističke sezone, kad nam se broj korisnika izrazito poveća. Također, logistički je to prilično izazovno jer nismo baš blizu granica poput nekih drugih regija, zato nam je poluprazan transport financijski neisplativ – rekao je Bukša.

Vrhunsko rješenje

Vjeruje da bi trgovanje otpadom pozitivno utjecalo na poslovanje Čistoće Pag i da bi Burza pružila kupcima uvid u sve pružatelje sirovine na nekom području. Misli da bi se čak i manje količine otpada moglo utržiti jer bi jedan transport mogao proći više prostorno bliskih ponuđača otpada, što bi se isplatilo i kupcu.

– Sada se, primjerice, kupcu koji treba doći iz okolice Zagreba po nekoliko tona staklene ambalaže u Pag to jednostavno ne isplati, ali kad bi uvidom u Burzu doznao da na bliskom području ima još izvora te sirovine, vjerujem da bi mu se to itekako isplatilo.

Unatoč svemu Burza otpada vrhunsko je rješenje. U karijeri sam imao priliku raditi u prodaji odnosno predaji otpada diljem svijeta, u Sjevernoj i Južnoj Americi, diljem Sredozemlja, zapadne Europe i Afrike, te sam u više slučajeva naišao na burze otpada, što mi je omogućilo dugoročno planiranje kamo ću s brodova na kojima sam radio iskrcavati razne frakcije otpada. Tako sam mnogo uštedio brodarskoj kompaniji za koju sam radio ili joj osigurao profit – ustvrdio je Bukša.