Kad zamišljate uobičajeni pogon za proizvodnju vozila, sigurno vam je na umu veliki pogon s dugačkom pokretnom tvorničkom vrpcom na kojoj se izmjenjuju gigantski robotski strojevi i zaposlenici u radnim odijelima. Vozilo je vjerojatno složio robot sastavivši limene dijelove poput igre s ‘legićima‘, a onda su stvar u svoje ruke preuzeli ljudi. Oni bi opremili automobil detaljima, od ugradnje stakala, sjedala do namještanja upravljačke ploče. Kad je sve na svome mjestu, vozilo izlazi iz pogona na tvorničko parkiralište, a odande ide u šleper i ravno u autosalon. I to je to.
To je za većinu ljudi nekakva zamišljena verzija autoindustrije – robotizirana serijska proizvodnja velikog broja vozila. Takvu autoindustriju u Hrvatskoj još nemamo, a nismo je nikad ni imali. Takvi su pogoni uobičajena slika diljem Europe, od susjedne Slovenije do Srbije, pa i do drugih istočnoeuropskih zemalja poput Mađarske, Češke, Slovačke i Rumunjske, koje su unatrag dvadeset godina privukle dosta investitora iz zapadnoeuropske industrije zbog niskih plaća i malih poreza.
No takvih su pogona pune i Njemačka, Francuska, Španjolska, Švedska, koje su oduvijek imale svoju autoindustriju. Postrojenja iz tih zemalja nisu otišla. U takvim autoindustrijskim pogonima, koji su nerijetko veći od pojedinih zagrebačkih kvartova, rade tisuće ljudi, a multiplikativni učinci pričaju priču za sebe. Hrvatska ne samo da nije imala svoju autoindustriju nego nije imala ni sreće ni umješnosti privući takve investitore. Ili smo imali visoke poreze ili previsoke plaće ili nikakve poticaje pa smo se zadovoljili tvrtkama koje su radile pomoćne poslove za autoindustriju, poput proizvodnje stakala, gume, plastike, ali i dijelova proizvodnih linija.
I imamo i nemamo autoindustriju
Ipak, sada smo dobili novu priliku. Činjenica je da raznorazni investitori traže nova mjesta za svoje pogone za proizvodnju za električna vozila (EV). Nije u tom biznisu samo Tesla, EV proizvode Kinezi, Indijci, Vijetnamci, Poljaci, gotovo svaka zemlja ima svoj prototip nekakvog vozila na električni pogon, pa čak i Hrvatska. Mi imamo Rimčevu Neveru. Možda se ne proizvodi u velikim serijama, ali je ‘naša‘. No u ovom kontekstu važno je spomenuti da pogoni za proizvodnju EV-a nisu veliki industrijski pogoni i ne trebaju to biti. To su mahom mala, sklepana vozila koja se mogu složiti u minipogonu i Hrvatska bi tu, bude li malo sreće, mogla privući investitore koji žele biti ‘bliže‘ europskim kupcima, koji ionako zbog zelene politike EU-a moraju razmišljati o napuštanju vozila na fosilna goriva.
A sad imamo i nekakvo iskustvo. Naravno, bilo bi pretenciozno reći da je Hrvatska danas zemlja autoindustrije u usporedbi s drugim državama čija industrija, a na kraju i BDP, počivaju na proizvodnji i izvozu vozila, no ne bi bilo sasvim ispravno reći ni da nema svoju autoindustriju. Možda nemamo pravo reći da smo zemlja potpuno razvijene tradicionalne autoindustrije, no nismo baš nitko i ništa. A nije ni pretenciozno ni pogrešno reći da je za hrvatsku autoindustriju u kontekstu globalne prepoznatljivosti najviše napravio Mate Rimac.
Svi znamo njegovu priču, ponovili smo je mnogo puta. Znamo sve o Neveri, znamo o Hyundaiju i Kiji, znamo o preuzimanju Bugattija, znamo baš sve o investitorima koji su u njegove kompanije uložili, ali ne znamo hoće li i kada početi serijska proizvodnja njegovih vozila u Hrvatskoj. No također je nedvojbeno da je Rimac Hrvatsku pozicionirao na karti kao zemlju, ako ne tradicionalne autoindustrije, a onda tehnološke autoindustrije i industrije koja je u stanju razviti vlastiti suvremeniji električni hiperautomobil za koji je najavljena proizvodnja od 150 komada.
Usprkos naporima da čujemo smatra li i on da je imao svoje prste u tom pozicioniranju i skretanju svjetske investicijske javnosti na hrvatsku autoindustriju, odgovore na upite iz Rimac Automobila nismo dobili.
Ispred svog vremena
Ipak, i prije Nevere Hrvatska je imala svoj prvi EV. Riječ je o autu nazvanom XD, proizvedenom u Dok-ingu, koji je trebao doživjeti serijsku proizvodnju, ali to se nije dogodilo. Vlasnik kompanije Vjekoslav Majetić nedavno je istaknuo kako je on sâm taj projekt zaustavio zaključivši da je s tim vozilom kompanija bila malo ispred svog vremena.
– Kad sam to razvijao, nije bilo sredstava EU-a, a mnogo smo novca trošili na to. Napravili smo četiri vozila: dva su bila registrirana u Dok-ingu, jedan je izvan uporabe i prepravljamo ga jer su baterije nakon dvanaest godina otišle, jedan je u Tehničkome muzeju kao prvi hrvatski električni auto, a jedan na FER-u. Jako sam ponosan na taj proizvod. Bio mi je plan da Hrvatska dobije mali obiteljski gradski e-auto, nažalost, nisam ga uspio financirati. Da ne bih ugrozio poslovanje kompanije, morao sam odustati – ispričao je nedavno Majetić.
Unatoč tomu uskoro bismo, prema svemu sudeći, mogli dobiti prvu serijsku proizvodnju EV-a u Hrvatskoj, i to u Novskoj. Premda smo poslali službeni upit kompaniji Wawa koja je investiciju i najavila te ponovili pitanja na društvenim, poslovnim mrežama, odgovor nije stigao, ali nemamo razloga, zasad, sumnjati u investiciju jer je najavljena i na službenim stranicama Grada Novske, a vijest su prenijeli lokalni portali s naslovom da će se u tom gradu proizvoditi EV-ovi.
Nitko to zasad nije demantirao, no u opisu tvrtkina profila stoji je da je kompanija Wawa grupacija domaćih, hrvatskih tvrtki koja dizajnira, razvija i implementira održiva ekološka rješenja u području transporta, informatike i ekologije. Ujedno je opremila Park prirode Lonjsko polje električnim vozilima za turističke svrhe. Kakve će električne automobile proizvoditi u Novskoj, nepoznato je, no direktor tvrtke Slaven Vrhovski na potpisivanju ugovora naglasio je da će na jednome mjestu ujediniti proizvodnju dijelova, nadogradnju, montažu, održavanje i servis te konfiguraciju.
Čak ni ta investicija nije izazvala reakcije javnosti kao ona nedavno predstavljena u Osijeku. Američki investitori u tom će gradu graditi pogon za Jabil, kompaniju specijaliziranu za proizvodnju medicinskih protetskih dijelova i mikročipova te, najvažnije za temu, matičnih ploča za autoindustriju. Iako predstavnici investitora, američke kompanije Jabil, zasad ne izlaze s procjenom o vrijednosti ulaganja, a ni s mnogo detalja, prvi oglasi za poslove već su objavljeni.
Nehotično globalni
A ako već nemamo svoju, lokalnu serijsku proizvodnju vozila na fosilna goriva, a ni poštenog pogona za proizvodnju električnih vozila, barem ne serijskog, imamo dosta razvijenu IT industriju koja radi za autoindustriju. Drugim riječima, globalno smo se i to sasvim nehotice pozicionirali kao zemlja u kojoj se razvija nova tehnologija mobilnosti.
Naravno, i tu moramo spomenuti Rimca i njegov hibridni baterijski sustav visokih performansi kao i kompletne platforme za vozila. Navodno će se u Svetoj Nedelji od iduće godine proizvoditi deseci tisuća takvih sustava godišnje, no to nije jedini primjer izvrsnosti. Puno smo veći dojam ostavili kad su softver i razvoj u pitanju.
- Hrvatske IT tvrtke su već prepoznate u svjetskoj autoindustriji kao izvrsne kompanije. Na primjer, sofver u čijoj izradi i verificiranju naša osječka kompanija aktivno sudjeluje od 2018. godine ugrađuje se u top modele Audi vozila, a osim toga mi djelujemo i kao centar za testiranje naprednih sustava za vožnju (engl. Advanced Driver Assistance Systems, ADAS) kao i sustava za autonomnu vožnju (engl. Autonomous Driving, AD). Dok naši timovi ne daju sofveru zeleno svjetlo, on ne može biti ugrađen u automobile najpoznatijih svjetskih brendova – istaknuo je Zvonimir Kaprocki, izvršni direktor osječke kompanije TTTech Auto koja je nastala iz suradnje između Fakulteta elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek i Istraživačko-razvojnog Instituta RT-RK Novi Sad. Na osnovu sveučilišne i praktične suradnje, 2015. je osnovana zajednička tvrtka Institut RT-RK Osijek, koja je 2021. promijenila ime u TTTech Auto, kompaniju koja se specijalizirala za softvere za automobilsku industriju.
- Naši timovi razvijaju softver za ADAS i AD, a sistemi koje razvijamo imaju visoki nivo autonomije što znači da softver namijenjen za ove svrhe mora biti izuzetno pouzdan, tj. bez grešaka. Prilikom kritičnih operacija upravljanja, ubrzanja, kočenja i sl., kvarovi nisu dozvoljeni jer mogu direktno ugroziti sigurnost putnika – rekao je Kaprocki istaknuvši da već sada rade za neke od najpoznatijih kompanija u industriji, kao što su Audi, ali i Volkswagen, Mercedes, BMW, SAIC, Hyundai, Kia i drugi.
Prema njegovim riječima, domaća IT industrija već je prepoznata globalno kao podrška autoindustriji, o čemu svjedoče i brojne druge kompanije koje su već otvorile svoje softverske kompanije u Hrvatskoj, a smatra da će ih u budućnosti biti još i više.
- Očekujem da će se kod nas uskoro osnivati i više tvrtki za proizvodnju i sklapanje elektronskih komponenti za EV-ove, a vjerujem i da će u konačnici i velike svjetske automobilske kompanije i otvoriti ovdje svoje pogone za sastavljanje električnih vozila – istaknuo je Kaprocki navodeći Osijek kao primjer jer tamo postoji i sveučilišni studij Automobilsko računarstvo i komunikacije.
Hrvatska postaje ‘buzzword‘
Visage Technologies još jedna, doduše hrvatsko-švedska, tvrtka za razvoj sofvera za autoindustriju. Kompaniju je prije dvadeset godina osnovao profesor Igor Pandžić s Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo s kolegama znanstvenicima iz Švedske, točnije sa Jörgenom Ahlbergom i izrasla je u respektabilnu tvrtku za razvoj softvera za prepoznavanje, praćenje i analizu lica. Sjedište joj je u Švedskoj, a ima istoimenu tvrtku u Zagrebu osnovanu 2013. godine.
- S obzirom na to da se bavimo računalnim vidom bilo nam je lakše privući stručnjake iz Hrvatske, nego one iz Švedske gdje je već tada postajala jaka konkurencija među visokotehnološkim firmama, pa smo zato otvorili urede i ovdje. U osam smo godina od otvaranja ureda u Hrvatskoj, narasli na 170 članova te smo niz godina zaredom bili uvršteni u liste najbrže rastućih kompanija u Europi te u EMEA regiji – ističe predsjednik Uprave Visage Techologiesa Gordan Kreković.
Kompanija inače ima dvije divizije - Automotive diviziju i Face Technology diviziju. Automotive divizija nastala je u svrhu ekskluzivne suradnje s jednom velikom američkom tehnološkom kompanijom za koju razvijaju algoritme računalnog vida namijenjene za primjenu u automobilima, a koji detektiraju i prate sve što se nalazi ispred automobila.
- Tehnologija prati druge sudionike u prometu, elemente prometne infrastrukture, prometnu signalizaciju, različite objekte, itd. Ranije verzije tehnologije koju razvijamo nalaze se u brojnim modelima koji su odavno na cestama poput Mercedesa A-klase, električnog Volva XC40, Polestar 2 te Mercedesa S klase na što smo osobito ponosni jer je to prvi automobil certificiran za razinu 3 automatizacije vožnje u Europi. Face Technology divizija razvija vlastiti proizvod za analizu ljudskog lica kojeg klijenti koriste u različitim rješenjima poput nadzora umora vozača u automobilima. Imamo tristotinjak klijenata iz cijeloga svijeta, od Lufthanse do Škode – rekao je Kreković.
A temeljem razvoja takve IT industrije, koje su tvrtke došle u Hrvatsku i koje će tek doći, pročitajte u tiskanom i digitalnom Lideru.