Tvrtke i tržišta
StoryEditor

Marin Rogić (Hrvatski kišobran): Povratak proizvodnje iz Kine u Hrvatsku bio je sulud, ali presudan potez

11. Veljača 2024.
Marin Rogić

Nakon višegodišnjeg razvoja poslovanja od kioska preko veleprodajnog poduzeća do proizvodnje, supružnici Marin i Nataša Rogić odlučili su 2010. preokrenuti uobičajeni smjer prebacivanja proizvodnje iz Europe u Kinu nakon, ispostavilo se, sudbinskog putovanja u Kinu prije četrnaest godina. Učenjem, razvojem i usvajanjem tehnologije otvorili su proizvodnju kišobrana u Zaprešiću i time udarili temelje razvoja brenda Hrvatski kišobran s prodajom u Zapadnoj Europi, posebice u Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Italiji, ali i u Norveškoj te Švedskoj.

– Svi bi tvrdili da nisam normalan da sam 2012. rekao da ćemo postati najveća masovna proizvodnja kišobrana u Europi, da će se našim kišobranima koristiti Formula 1 i Roland Garros te da će ih se moći kupiti u francuskoj robnoj kući Galeries Lafayette ili u španjolskoj El Corte Inglés. I upravo to što nismo normalni dovelo nas je tu gdje smo danas – vjeruje Rogić.

Nije siguran da bi takav sulud i riskantan potez ponovio, ali je siguran da je vrijedio svake sekunde. Vraćanje znanja nazad iz Kine u Europu doživio je kao plivanje protiv riječne struje te je više puta htio odustati stalno se boreći između želje da napravi nešto korisno i nedaća koje nosi poduzetnički život. Rogić je provodio noći u tvornici sastavljajući jeftine strojeve iz Kine jer za druge nije bilo novca te se unatoč svemu neumorno na tržištu probijao kvalitetom, dobrom pričom, odgovornošću, pouzdanošću i iskrenošću.

Mnogo sjajnih suradnji

Svjedoči da je sada nešto lakše budući da je tvrtka izgradila ime i stekla povjerenje kupaca, s čime se Rogić ne želi kockati jer riječ je o vrijednostima koje oduvijek njeguje, što kupci i partneri prepoznaju. Hrvatski kišobran proizvede 250.000 kišobrana na godinu i taj će se broj povećavati budući da Rogić često izbacuje nove proizvode. Trenutačno razvija platno koje se neće moći smočiti te još nekoliko proizvoda s naglaskom na ekologiji i održivosti o kojima zasad ne smije ništa više reći.

– Surađivali smo s brojnim dizajnerima: Ivanom Popović, Dajanom Vuksan, Ellom, Elfsima, Brittom, modnim kućama Jean Paul Gaultier, Gianfranco Ferré, Laura Biagiotti i Baldinini. Radili smo za većinu poznatih brendova, koje ne smijem spominjati. I svakako, putem našeg projekta ‘Moja mala tvornica‘ i s brojnim nepoznatim osobama, za čije se sjajne motive nadam da će osvanuti i na nekim drugim proizvodima. Na jedinstvenom konfiguratoru, našem IT proizvodu, svatko može napraviti svoj unikatni kišobran i ponuditi ga tržištu uz doživotnu proviziju. Surađujemo s velikim domaćim i europskim tvrtkama u razvoju novih proizvoda i materijala, ali uglavnom je riječ o poslovnim tajnama. Radimo i za Dinamo i za Hajduk. I za Vladu i za Predsjednika. Trudimo se ujedinjavati, a ne rastavljati... Budućnost tvrtke usmjerena je ponajprije na naše vrijednosti: jednake mogućnosti, win-win okolnosti, iskrenost i mirno okružje. Imamo i integrativnu radionicu za osobe s invalidnošću putem koje želimo uključiti ponajprije svoje djelatnike. Čovjek koji nije nikada ili nije dugo radio najbolje zna kako je to. Moguće je da ćemo jednom izići na burzu ili pustiti ulagače, koji se već polako javljaju, ali nipošto bez očuvanja vrijednosti i integracije osoba s invalidnošću – ne odstupa Rogić.

Održavanje ravnoteže

U 2022. Rogić je uprihodio 2,999.041 euro uz neto dobit od 404.750 eura. Godinu prije ostvario je 2,235.011 eura prihoda i 138.977 eura dobiti i da nije bilo koronakrize misli da bi već 2021. imao rezultate iz 2022., a danas bi, kaže, bio već tko zna gdje. Ipak, shvaća da je i koronakriza pomogla da se presloži i unaprijedi digitalna struktura jer se trudi iz svakog zla izvući i naučiti nešto dobro. U 2023. očekuje oko četiri milijuna eura prihoda, što je rast od otprilike 30 posto, čime su utrostručeni prihodi u osam-devet godina. Lani, dodao je, nije rastao izvoz nego tuzemna prodaja nakon što se nešto sporije nego u Europskoj uniji probudilo hrvatsko tržište marketinških darova poslije koronakrize.

– Godinu 2021., kao i 1991., želim zaboraviti. Zbog svega što se događalo u svijetu, a mi na to nismo mogli previše utjecati. No optimirali smo logističke troškove trgovačkih putnika koji slažu na police našu robu otvorivši drugo poduzeće Tabacco logistiku, u sklopu kojeg smo odlučili prodavati slobodne minute svojih putnika drugim poduzećima. Tako sada osim za nas slažemo proizvode i za deset drugih tvrtki, uza samo malo veći broj zaposlenika, automobila i potrošnje goriva. Tabacco logistika je prošle godine prvi put bila pozitivna i lijepo napreduje. Imamo sedamdesetak zaposlenih, odnosno 66 u Hrvatskom kišobranu te osam u Tabacco logistici, pri čemu ih je osam s visokom invalidnošću. Jedan dio Hrvatskoga kišobrana bavi se i prodajom i distribucijom drugih proizvoda poput sunčanih i dioptrijskih naočala, tunika te sezonskih dodataka kao što su kape, šalovi i šeširi, što nam pomaže držati ravnotežu. Gotovo svu dobit reinvestiramo u širenje. Samo na sajam promotivnih proizvoda u Njemačkoj ove godine potrošili smo oko 45.000 eura za tri dana izlaganja. To je ujedno i naše treće pojavljivanje te prvo koje smo financirali samostalno bez sufinanciranja iz fondova EU-a. Kažu da se treba pojaviti najmanje pet puta da te ozbiljni igrači počnu ozbiljno shvaćati. Uz 24-satni cilj odgovaranja, točan izračun proizvodnje personaliziranih kišobrana i bespogovorno rješavanje svih reklamacija, uspjeli smo biti ozbiljno shvaćeni nakon tri pojavljivanja – iznosi Rogić, koji uz kišobrane izrađuje dizajnerske torbe za kupnju i kabanice.

Poslovne i životne lekcije

Hrvatski kišobran razvio se na temeljima kioska na zaprešićkoj tržnici pokrenutog 1990. godine. Kiosk je bio u vlasništvu Rogićevih roditelja, vodila ga je majka, a otac je bio zaposlen drugdje. Rogić je majci pomagao kao srednjoškolac, vrlo rano dobivši uvid u poduzetničke pothvate, ali kada je otac umro, kiosk je ostao jedini prihod. Majka je, prisjeća se Rogić, davala sve od sebe, a on je u Renaultu 4 svaki dan nakon škole išao po robu. U tom je razdoblju naučio najvažnije životne lekcije o prodaji.

– Naučio sam da hrpa novca u blagajni ne znači da si bogat jer to nije tvoj novac. Naučio sam predstavljati proizvod i ophoditi se s kupcima. I danas vjerujem da nema bitne razlike u prodaji novina na kiosku ili hidrocentrale bogatim investitorima. Kiosk je u jednom trenutku otišao u minus i tada smo ga skoro zatvorili. Poduzeće sam preuzeo 2000., supruga mi se poslovno pridružila 2001. te smo prodavali sunčane naočale. Uvijek sam bio prilično ambiciozan i usudio sam se riskirati, pa smo supruga i ja otišli u najveću veleprodaju u Napulj kupiti 100 naočala. Vlasnik je prodavao 144 komada po modelu, ne 100, ali je i sam počeo od nule pa me podržao. Pomogla je i sestra koja je tada živjela u Napulju. Brzo smo postali veletrgovci te njegovi najveći inozemni kupci. Nakon nekog vremena shvatili smo da su sezoni sunčanih naočala suprotni kišobrani. Počeli smo ih uvoziti, ali onda je došla recesija. Tada sam shvatio da mogu povezati dvije stvari koje volim: društvenu odgovornost i ambicije. Zaposlili smo dio žena iz Kamenskog i 2010. započeli razvoj. Ubrzo smo pokrenuli i pogon u kaznionici Lipovica – Popovača u sklopu društvene rehabilitacije. Žao mi je da to nismo nastavili. Proizvodnja je naime postajala sve zahtjevnija, povećavale su se količine te nije bilo moguće pratiti toliki razvoj. Program je trajao oko dvije godine i imao je ogroman potencijal. U kaznionici smo napravili pravu malu manufakturu. Bivši ovisnici i dileri, ljudi koji su spavali do podneva u normalnom svijetu, primili su se posla, razvoja, inovacija. Neke inovacije i danas primjenjujemo. Proveo sam dosta vremena s njima, izvukli smo iz njih ono najbolje, pomogli smo mi njima i oni nama – opisuje Rogić.

Veza u Napulju

Rogić se uvijek financirao iz vlastitih sredstava ili kredita te je obiteljska kuća tek prije desetak godina maknuta iz kolaterala banke. Njegovoj je djeci svakog trena mogao biti oduzet krov nad glavom, a suprugu doživljava najjačom karikom u životu zato što je uvijek govorila da će se nekako snaći ako sve propadne.

– To vam je poduzetnički život. Danas nemam nikakav osobni kolateral i preporučio bih svima takav dogovor s bankom. Naša je tvrtka obiteljska i u njoj također stvaramo obitelj. Supruga je najvažniji dio nabave, šogor Francesco pokretač kreativnog odjela, ali i važna spona u prodaji. On je Napolitanac i najviše komunicira s talijanskim, francuskim i španjolskim kupcima. U Napulju je imao vlastitu veleprodaju te je itekako dodao vrijednost tvrtki. Prije skoro tri godine pridružio nam se moj nećak Karlo, koji odnedavno vodi prodaju. Nije mu lako. Postavili smo visoka očekivanja, ali on je iznimno talentiran i čitav je život blizu mene. Ja sam pak oduvijek imao želju nešto proizvoditi jer evolucijski razvoj u poduzetništvu završava proizvodnjom. Ona je odgovor na krizu u opskrbnom lancu, nestašicu proizvoda u krizama, visoki stupanj informatizacije i umjetne inteligencije, kod čega će distributeri početi gubiti tlo pod nogama – istaknuo je Rogić.

Kod izrade kišobrana navodi da su u trendu ekološka platna, drveni dijelovi koji nisu dio agresivne politike sječe, nego se upotrebljavaju grane ili viškovi koji bi završili u vatri i plastika koja se raspada. Izrađuju također i pojedinačne kišobrane po narudžbi.

– Jednom je kupac iz Dalmacije kupio kišobran sa smrtovnicom otisnutom na klobuku, a neka je gospođa tražila da ime njezina sina bude otisnuto većim slovima na kišobranu koji su darivali profesoricama. Jedan je taksist molio da mu napravimo bugarski kišobran, odnosno pušku kakvom se koristio KGB. Jedva smo ga uvjerili da to nije moguće. Za kupca koji nam je dao otvorene ruke ne pitajući za cijenu napravili smo kišobrane od najkvalitetnijih japanskih materijala za kravate, vrhunskog drveta i metalnih pločica s imenom svakoga klijenta… – nabraja Rogić.

Humanitarno i ekološki

U koronakrizi se Rogić posvetio humanitarnom radu organizirajući dostavu starijima i darujući maske. Kada je počeo izvoz, koji se prvi oporavio, kaže da su tri godine zaredom rasli više od 50 posto. U borbi s neprilikama i konkurencijom misli da je najbolje raditi na visokoj i efektivnoj proizvodnji te digitalizaciji poslovanja. Budući da je inflacija uzrokovana prevelikim tiskanjem novca, uvjeren je da će i ona završiti kao tsunami koji postaje bonaca. Energetska kriza Rogića ne dira previše jer je svu proizvodnju prebacio na obnovljive izvore energije, solare i pelete, a sada gradi novi pogon, energetski učinkovit i prilično neovisan.

Odluku o gradnji donio je prvog dana rata u Ukrajini bez čekanja na poticaje. Novim investicijskim ciklusom će s 900 četvornih metara tvrtka narasti za dodatnih 1200 četvornih metara. Rogić naglašava da mu poslovne izazove nikada nije uzrokovao neki njegov poslovni hir ili kriva procjena, već vanjski utjecaji poput recesije, inflacije, teškoća s prijevozom, širenja bolesti COVID-19 te izmjena zakona. Ipak, vedrije gleda na moguće teškoće jer mu je cash flow jači nego prije deset godina, ima stabilnu proizvodnju, vjerne zaposlenike, dobre zalihe, otplaćene prostore te se redovito javlja na europske projekte.

Pregovori s Talijanima

Rogićevi zaposlenici rade uvijek jednu smjenu osim ako izričito ne zažele drugačije, nikada praznikom, a praznike spajaju. U zadnje četiri godine, nastavlja, rođeno je desetero djece, 95 posto zaposlenih su žene i to u proizvodnji i na vodećim mjestima, a petkom administracija radi do 12 sati. Neki su zaposlenici napredovali od pogona do vrlo odgovornih položaja, podosta radnika u proizvodnji je od samih početaka. Rogić ulaže u edukacije, jačanje međuljudskih odnosa i sigurnost na radnom mjestu.

Budući da je Hrvatski kišobran među proizvođačima s nižom prodajnom vrijednosti, jedini uvjet za veće plaće je prema Rogiću proizvodnja velikog broja komada te proizvod s višom dodanom vrijednosti. U Hrvatskoj Rogić može prodati 100.000 do 150.000 kišobrana na godinu, na vanjskom tržištu daleko više. Ostvarenjem toga cilja ostvarit će i cilj povećanja plaća, iako one sustavno rastu. Usporedo pregovara s talijanskim partnerima, distributerima ekskluzivnih brendova, o preuzimanju njihovih poslova zbog odlaska u mirovinu, kako bi bio glavni zastupnik za kišobrane koje proizvodi.

03. ožujak 2024 05:10