Teško je očekivati da će novi vlasnici od tvrtke uspjeti napraviti nešto imalo bitno u tekstilnoj industriji. Potencijal za održavanje tekstilne proizvodnje, međutim, postoji
Tvrtka koja zapošljava oko 120 ljudi, a ostvaruje prihod od jedva dva i pol milijuna eura na godinu jednostavno ne može raditi drukčije nego s visokim gubitkom, ma kako skromne plaće zaposlenici imali. U najkraćem je to opis jedne od rijetkih preostalih hrvatskih tekstilnih industrija, sisačke Zlatne igle – Siscije, čiji je jedini vlasnik Milan Stojanović, u branši poznat kao dugogodišnji agilni borac za spas i opstanak tekstilne inudstrije u zemlji, napokon dignuo ruke i prodao tvrtku. Zlatnu iglu – Sisciju nedavno je preuzeo broker i financijski savjetnik Denis Fudurić zajedno s dvojicom partnera, Mladenom Mikolčevićem i Darkom Karanovićem. Još proljetos, nekoliko mjeseci prije nego što je preuzimanje formalizirano, Fudurić je dotadašnju direktoricu Jasminku Stojanović zamijenio Silviom Galićem, menadžerom s kojim je već surađivao u više svojih investicijskih pothvata.
Teško je očekivati da će novi vlasnici od tvrtke koja je glavu iznad vode održavala ponajprije zahvaljujući lohn-poslovima za strane naručitelje, koje je od pandemije do danas većinom izgubila, uspjeti napraviti nešto imalo bitno u tekstilnoj industriji. Udjel prihoda ostvarenih u izvozu prije pandemije iznosio je oko 75 posto, a u prošloj godini spao je na manje deset posto. Istodobno je to utjecalo na financijske rezultate poslovanja, odnosno odlazak u gubitak, koji je prošle godine bio blizu 800 tisuća eura.
Potencijal za održavanje tekstilne proizvodnje, međutim, postoji. Temelji se na postojanju relativno poznatih i solidnih vlastitih brendova (Siscia, Brijuni i Much Gold), kao i na dopunskom asortimanu proizvoda kao što su košulje, majice, torbe, kravate i slično. No, prije svega, tvrtkino poslovanje osim previše zaposlenih opterećuje nelikvidnost, koja proizlazi iz toga što sirovinu i pribor mora plaćati unaprijed.