Na povećanje cijena iduće godine najviše će utjecati nastavak klimatskih promjena i globalni poremećaji u opskrbnim lancima. Lokalno je skupljoj hrani i piću kumovao i velik rast plaća, ponajprije u javnom sektoru. Globalno je pak krivo jačanje srednje klase
Tržište hrane i pića u području EMEA-a (Europa, Bliski istok i Afrika), procijenili su nedavno analitičari platforme Circana, porast će ove godine od četiri do pet posto u odnosu na lani. Na to će utjecati ne samo više cijene nego i veći prodajni volumen. I iduće godine očekuju nastavak rasta cijena sirovina, ali i troškova proizvodnje i distribucije. Gledajući pak Hrvatsku, posljednji podaci o inflaciji koje je objavio Državni zavod za statistiku (za rujan) na prvi pogled ohrabruju. Ali samo na prvi pogled.
Naime, potrošačke cijene u Hrvatskoj u rujnu su bile za 1,6 posto veće u odnosu na isti lanjski mjesec, što je nova najniža stopa inflacije od ožujka 2021. Najveći pak porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u kategoriji restorana i hotela (od 10,8 posto), a i cijene hrane i bezalkoholnih pića porasle su više nego što je bio hrvatski inflacijski prosjek – za 3,1 posto.
Stanje na burzama
Kad je u pitanju svijet, pitali smo stalne Liderove suradnike, direktora tvrtke S-Grain BI Roberta Jurišića i stručnjakinju za poljoprivrednu i prehrambenu industriju Zvjezdanu Blažić kakve su njihove prognoze o cijenama sirovina, a i kako se sada kreću cijene. Blažić, inače vlasnica konzultantske tvrtke Geja savjetovanje, veli da je u rujnu ove godine FAO objavio ponovni rast globalnog indeksa hrane za tri posto u odnosu na kolovoz i 2,1 posto u odnosu na godinu prije.
– Porasle su najviše cijene šećera, više od deset posto, te žitarica, ulja i mliječnih proizvoda od tri do četiri posto. Najmanje su rasle cijene mesa, gotovo su na istoj razini kao lani. Za sada tržišta agrirobe nisu pokazala snažnu zabrinutost i cijene ne rastu previše – kaže Blažić.
Što se tiče sirovina, dodaje da su sredinom listopada na burzama cijene pšenice, soje, kukuruza, šećera i ulja uglavnom bile stabilne, pa čak i u padu. Ali cijene kakaovca, kave, čajeva, suncokretova ulja snažno su rasle u odnosu na godinu prije. I Jurišić veli kako je na robnim burzama za dio robe cijena trenutačno neznatno veća nego na početku ove godine, a za dio njih čak neznatno manja, od minus deset posto do plus pet posto. Pritom je situacija na burzi u Chicagu bila više ‘medvjeđa‘ (engl. bearish, cijene u padu) nego na europskim burzama. Ipak, ne može se reći da nije bilo volatilnosti na burzama, upravo suprotno. Posebno je to bilo naglašeno na proljeće, u vrijeme sjetve na sjevernoj hemisferi. Tada su špekulacije povezane sa sjetvom, objašnjava Jurišić, vremenom i potencijalnim urodom bile svakodnevica. Bilo ih je i u doba žetve, kad je na cijene utjecao pritisak žetve.
Rekordno slabi europski prinosi
Kad su pak u pitanju cijene sirovina na fizičkom tržištu, na njemu je volatilnost bila manja, a cijene su uglavnom na sličnim razinama kao prošle godine.
– Ove sezone vremenske prilike diljem svijeta različito su utjecale na prinose, odnosno ukupan urod, a onda posljedično i na cijenu. I dok je SAD ove godine imao idealne vremenske uvjete, što će rezultirati rekordnim urodima kukuruza i soje, Europa je imala obratnu situaciju: sjeverozapadni dio kontinenta uglavnom je imao problema s viškom oborina cijele ove godine, a jugoistočni sa sušom i toplinskim valovima. Takvi uvjeti negativno su utjecali na prinose, pa su i sve procjene uroda u Europi niže nego što su bile u prosjeku posljednjih nekoliko godina – objašnjava Jurišić.
Izravni klimatski utjecaj
Dakle, bez obzira na to što sirovine zasad ne poskupljuju, to ne znači da ih neće biti, pogotovo jer je volatilnosti na tržištu bilo. Na naše pitanje za koliko su ove godine porasli troškovi sirovina i što je najviše utjecalo na to, vlasnik i direktor Našega klasja Zoran Šimunić odgovara da su znatno porasli, od deset do dvadeset posto, ovisno o vrsti sirovine. Razlog tomu najprije su manji prinosi zbog ekstremnih vremenskih uvjeta, posebice suše i poplava, koje su sve češće zbog klimatskih promjena.
– Iako mi radimo pod krovom, klimatski poremećaji izravno utječu na našu proizvodnju. Nadalje, globalni ekonomski izazovi i geopolitička nestabilnost dodatno su utjecali na cijene sirovina. Zbog toga smo i mi morali korigirati cijene svojih proizvoda kako bismo nadoknadili rastuće troškove. Cijene su se u prosjeku povećale za manje od deset posto. Potražnja za našim proizvodima je stabilna, odnosno u nekim segmentima raste. Najviše su na povećanje cijena utjecali sve veći troškovi proizvodnje, uključujući sirovine, rad i usluge. Unatoč tomu fokusirali smo se na očuvanje kvalitete i sigurnost opskrbe te smo tako uspjeli zadržati ravnotežu kako ne bi bilo prevelikog udara na krajnje potrošače – kaže Šimunić.
(Ne)sigurnost opskrbe
Sigurnost opskrbe postao je jedan od najvažnijih segmenata poslovanja posljednjih godina, no poput Našega klasja, i druge kompanije, kako smo mogli čuti u prijašnjim razgovorima, opreznije pristupaju tomu osiguravajući i skladišteći sirovine i repromaterijale potrebne za proizvodnju. Doduše, pomama za sirovinama nije onakva kakva je bila za pandemije i prvih nekoliko mjeseci rata u Ukrajini, no kad se jednom opečete, a vatra još gori i prijeti da će se pretvoriti u požar, ipak se nastojite osigurati za takvu situaciju. Dakle, skladišta nisu prekrcana, ali ozbiljne kompanije vode računa o sirovinama i repromaterijalima. Kolike cijene sirovina i repromaterijala za proizvođače hrane i pića možemo očekivati sljedeće godine? Hoće li rasti ili stagnirati, pitanje je koje si postavlja svaki poduzetnik, kao i ono kako će to utjecati na cijene gotovih proizvoda.
– Nažalost, očekujemo daljnji rast cijena sirovina i energije u sljedećoj godini. U našoj proizvodnji ključni su žitarice i mliječni proizvodi, a baš su te sirovine jako pogođene. Na rast cijena najviše će utjecati nastavak klimatskih promjena i globalni poremećaji u opskrbnim lancima. Ostvare li se ta predviđanja, to će imati daljnji učinak na troškove proizvodnje, što bi moglo izazvati dodatne prilagodbe cijena naših proizvoda. Međutim, naš je prioritet zadržati kvalitetu proizvoda i stabilnost opskrbe, zato ćemo pažljivo pratiti tržišne trendove kako bismo minimizirali utjecaj na potrošače – kaže Šimunić.
Pritisak na proizvođače
Blažić nestabilnost tržišta opisuje pomalo slikovito tako što veli da i najmanji poremećaji u dobavnim lancima ili vremenske nepogode u glavnim proizvodnim bazenima diljem planeta izazivaju ponovni rast cijena. Dakle, i najmanji poremećaji! Jurišić još dodaje da su, osim na prinose, loši klimatski uvjeti u Europi negativno utjecali na kvalitetu proizvedene sirovine. Ističe i problem inflacije te geopolitička previranja na globalnoj razini, a pribrojimo li tomu i skorašnje američke izbore, pad kupovne moći fiat valuta, dobije se poprilično izazovno okružje.
– Postoji rizik da će u razdoblju pred nama cijene sirovina biti pod uzlaznim pritiskom i da bi mogle rasti zbog svega prije navedenoga. To bi u jednom trenutku moglo stvoriti pritisak na proizvođače da u budućnosti povise cijene finalnih proizvoda – objašnjava Jurišić.
Blažić ističe još nekoliko primjera, među ostalima rast potrošnje na velikim tržištima na kojima jača srednja klase, zbog čega raste potražnja za nekim do sada nedostupnim proizvodima kao što je kava. Posljedica je snažniji rast cijena nekih sirovina. Iako Hrvatska nije imuna na tržišne promjene u svijetu, valja reći da smo i sami kumovali rastu cijena u Hrvatskoj. Ne proizvodimo dovoljno vlastite hrane, kaže Blažić, prerađivačka industrija većinom ugrađuje sirovine iz uvoza (šećer, kava, kakaovac, meso, mlijeko, voće, povrće), a na cijene utječu i povećana potrošnja u turizmu te snažan rast plaća, u prvom redu u javnom sektoru.
Kupusni indeks
Jedan od primjera velikog poskupljenja prodajna je cijena kupusa na nekim tržnicama; u Dubrovniku je, primjerice, pet eura za kilogram. Blažić nije jasno zašto je to tako.
– Cijene na tržnicama u turističkim središtima kao što su Dubrovnik i Rovinj potpuno su nerazumne i neusporedive s bilo kojim cijenama u maloprodajnom kanalu, u kojem su cijene višestruko niže, ili drugim gradovima, osobito na kontinentu. Cijena od pet eura za kilogram kupusa, ali i zagrebačkih dva i pol eura, previsoka je, pogotovo kad se uzme u obzir da isti proizvod u maloprodaji stoji 70 ili 80 centa, a na akcijama i 60 centa. Gdje je tu logika za podizanje cijene na pet eura osim želje za brzom zaradom i obmanjivanja turista? Ponuda je zadovoljavajuća i dostatna, kupus je jedan od proizvoda u kojima je Hrvatska samodostatna. Pa i u slučaju sezonskih vrhunaca uvoz je dostupan i nije viši po cijenama – kaže Blažić.
Dakle, ima primjera kad ne možemo objašnjenje rasta cijena temeljiti na tržišnoj logici. Uostalom, svi naši veliki trgovački lanci surađuju s lokalnim proizvođačima, zato je vjerojatnije da je cijena kupusa umjetno napuhana. Općenito, Blažić očekuje da će inflacija cijena hrane fluktuirati oko sadašnjih razina prije nego što se dodatno smanji od kraja 2025., ali predviđa da će ostati iznad ukupne inflacije uz vrlo sporo snižavanje.
– No rizika je toliko da je vrlo nezahvalno davati prognoze. Za sada eskalacija sukoba na Bliskom istoku polako utječe na rast cijena energije. Osim toga, snažan rast plaća ubrzava rast cijena, napose usluga, ali i hrane – zaključuje Blažić.