U Europskoj uniji, oko 450.000 malih i srednjih poduzeća s oko dva milijuna zaposlenih svake godine prolazi proces prijenosa poslovanja. U oko 150.000 se procesu prijenosa poslovanja ne pristupa na adekvatan način, čime se dovodi u pitanje oko 600.000 zaposlenih, rekla je na današnjem okruglom stolu na temu ‘Otkup poslovanja poduzetnika koji odlazi u mirovinu kao način ulaska u poduzetništvo‘ Mirela Alpeza, direktorica CEPOR-a i redovna profesorica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.
Makar je općepoznato da nad velikim brojem mikro i malih poduzeća nastalih početkom 1990-ih godina u Hrvatskoj još i danas bdiju njihovi osnivači, pravo je osvježenje čuti pozitivna iskustva onih koji su svoju kompaniju uspješno prodali i mirovinu će dočekati - u miru.
Robert Jurić, po struci viši fizioterapeut i defektolog, završio je studij u Njemačkoj nakon čega je u Münchenu radio dvije godine kao defektolog. Došao je u Hrvatsku i htio se baviti defektološkim poslom i kod kuće, ali nije bilo toliko prilika kao u Njemačkoj, dok jedan dan nije slučajno naišao na austrijsku tvrtku koja se bavila medicinskom opremom i počeo je raditi za njih. Bio je direktor jedne filijale u Hrvatskoj, a onda je nakon nekoliko godina raskrstio s austrijskim direktorom koji se ‘počeo baviti nezakonitim stvarima‘.
- Silom prilike sam postao poduzetnik. Tada se to činilo kao jedina opcija - rekao je Jurić, bivši izvršni direktor i vlasnik Famaxa, tvrtke koja na domaćem tržištu posluje više od 30 godina i ekskluzivni je zastupnik i distributer njemačkih Meyra ortopedskih i rehabilitacijskih pomagala.
Odluka je, kaže, još na početku bila da Famax ostane mala, okretna i stabilna tvrtka, a igrom slučaja je i kćer u to vrijeme krenula studirati medicinu pa je bilo za očekivati da će je ona i naslijediti. Ipak, kako to obično biva, na kraju studija je rekla da nju taj biznis uopće ne zanima i da se ne želi time baviti. Robert Jurić i njegova supruga tada su se našli u situaciji da moraju razmišljati o prodaji tvrtke koju nema tko naslijediti, a onda se pojavio Nikola Orsanić iz Consultariuma i u tom procesu postao njihov savjetnik.
- Bitno je reći da je Robert tranziciju započeo na vrijeme jer je shvatio da je on u biti njegova firma i da je to pravo vrijeme za pokrenuti proces prodaje s 60 godina, a ne čekati 75. To je idealan primjer dobrog razmišljanja. Robert i ja smo se našli, dao sam mu ponudu i krenuli smo s analitikom firme te u nju ušli duboko da možemo napraviti procjenu vrijednosti, ali i spoznati koje su dobre i loše strane ne bi li dobio osjećaj koja je prava prodajna vrijednost firme, s obzirom da je ona za vlasnika jedno, a za tržište drugo - rekao je Orsanić.
Procvat nakon preuzimanja
Nakon što se dvojac složio oko raspona vrijednosti, Famax je izašao na tržište i ponude su (s obzirom na zanimljivu nišu) brzo dolazile, a javljalo se i jako puno fizičkih osoba, osoba koje nisu provele karijere u poduzetništvu, ali zato jesu u biznisu. Nakon nekoliko pregovora, odluka je pala. Tvrtku je u rujnu 2023. godine preuzeo Boris Sruk.
- Radio sam u korporacijama, bankama, kao savjetnik, prošao sam medicinsku branšu, medije... Ali stalno mi se vraćala želja za poduzetništvom. Ne samo posjedovati tvrtke, nego se konkretno baviti nečime. Tri, četiri godine sam njuškao što ću kupiti, a onda je na stranici CEPRA-e jedne noći, 1. ožujka objavljen tizer za 30 godina staru firmu koja se bavi prodajom ortopedskih pomagala. Javio sam se na oglas i već smo od jutra bili u kontaktu i nedugo nakon potpisali NDA. Due dilligence je bio jednak kao i u velikim akvizicijama - izjavio je Sruk.
Objašnjavajući koliko je teško bilo od banaka dobiti novac za takvu investiciju (i koliko je to lako kad su u pitanju veće kompanije), Sruk je priznao da se upustio u nišni posao o kojemu nije znao ništa, a onda je shvatio da su medicinska pomagala koje Famax prodaje puno više od proizvoda - oni ljudima pomažu pri svakodnevnoj funkciji i normalnom životu.
- Moj jedini uvjet je bio da Robert ostane u firmi na poziciji direktora prodaje narednih pet godina - dodao je Sruk koji je Famax preuzeo s tri zaposlenika (uključujući i vlasnika), a nedugo nakon tim povećao na sedam, ubrzo osam zaposlenih.
- Asistent prodaje kojega smo nedavno zaposlili nedavno je imao svoju prvu prodaju kolica negdje kod Trogira. Cost cutting i razvoj su postali paralelni, baš kao i u velikim firmama - kaže.
Makar se primjeri osnivača koji su ostali u firmi nakon njene prodaje kao direktori prodaje ne vide često (ili se o njima ne piše dovoljno), Juriću to odgovara, a kako bez posla ne može, u mirovini će krenuti u neke nove avanture.
- Osjećam se dobro. Naporno je, zaposlili smo nove ljude, i dalje letim na 100 strana i stvarno sam zaposlen, ali ja od posla nikada nisam bježao. Prodaja firme je stvar racionalnosti, a ne emocije. Ako imate povjerenja, kao što sam ja imao u Nikolu, onda će cijela stvar ići glatko. Samo trebate imati povjerenja u čovjeka s kojim to radite.
Kao što sam rekao, ne bježim od posla niti ću bježati u penziji. Imamo maslinik na otoku na kojemu moja kćer danas radi kao doktorica i bavit ću se uzgojem raznog voća i povrća. Bit će posla i u mirovini - zaključuje Jurić.