Čini se da maloprodaja polako ulazi u završnu fazu okrupnjavanja jer manji trgovci postaju ili mete velikih, ili se preuzimaju između sebe. Strahinjčica iz Svetog Križa Začretje za sada uspješno odolijeva tom trendu i nastoji svojim poslovanjem doprinositi što jačoj poziciji grupacije ULTRA GROS čiji je član i jedan od osnivača.
Lani je tvrtka poslovala s 144 milijuna kuna prihoda, dok je dobit iznosila 6.5 milijuna kuna. Otprilike je to porast prihoda od 6 posto u odnosu na 2020. kada je prihod iznosio 138,5 milijuna kuna. Dobit je porasla nešto više u odnosu na 3,9 milijuna kuna iz 2020. godine.
Ukrajinska kriza nije značajno utjecala na nabavu, kaže Miljenko Goluban, direktor Strahinjčice. Za sada sve funkcionira zadovoljavajuće. Nešto malo problema ima kod dobavljača koji dio sirovina nabavljaju iz Ukrajine ali daleko je to od nestašica i ozbiljnih poremećaja. Konkretno, radi se o žitaricama i uljaricama. A što je s poskupljenjima, pitamo ga, no Goluban koji inače ostavlja dojam otvorenog čovjeka spremno kaže da nikad nije bilo toliko poskupljenja robe u nabavi kao zadnjih nekoliko mjeseci i žali se da zbog toga mnogi optužuju trgovce a bez razloga.
– Dobavljači dižu cijene, neki dvotjedno, neki na nivou mjeseca, neki kvartalno i naravno, za većinu su krivi trgovci. Mi sebi ne možemo dozvoliti dizanje cijena podizanjem marži, tako da nam zarada ni približno nije takva kako neki misle. Naravno da je to problem, ali ni prvi, vjerojatno ni zadnji puta. Koliko se sve promijenilo, pokazuje primjer da smo početkom travnja dobili dopise dviju pekarskih tvrtki da će svakih 15 dana morati mijenjati cijene. To je najučestalija promjena cijena do sada – veli Goluban.
Usprkos poskupljenjima u zemlji i ratu u Ukrajini kaže da za sada nema nekih navala kupaca na određene artikle kao prije dvije godine kada je počela pandemija. No troškovi poslovanja rastu. Priča kako nema mogućnosti ekonomizirati s troškovima energije jer je logistika oslonjena na dobavljače, Strahinjčicin vozni park je minimiziran tako da nema ni uštede goriva. Što se tiče plina, ista stvar osim što imaju nešto duži ugovor pa su barem za sada, u tom pogledu mirni. Dugoročno gledano, za troškove struje postoji barem djelomično rješenje. Za početak, Strahinjčica je u travnju investirala u gradnju solarne elektrane od 100 kilowata a plan je da se sa takvim investicijama nastavi što više i što brže.
– Prema OIB-u ta proizvedena energija se troši na svim objektima i teško da će biti viška za prodaju HEP-u. Plan je cca 500 kilowata i to bi trebalo biti dovoljno za vlasititu potrošnju. Vrijednost prvog dijela investicije je cca 600 tisuća kuna, kod trgovaca je to najčešće iz vlastitih sredstava, jer trgovci ni za takve namjene ne mogu dobiti bespovratna sredstva – kaže Goluban.
Ukupno je 50 trgovina u kojima je zaposleno 180 ljudi. Kaže da su plaće također velika stavka koja se zadnjih godina svako malo mijenja, naravno, raste. Sada je prosječna neto plaća 4900 kuna. Jedno vrijeme ozbiljan problem bio je odlazak zaposlenica na posao u obližnju Sloveniju. Srećem, sada je to sve rjeđi slučaj.
U Strahinjčici, koja je u Zagorju treći maloprodajni lanac po veličini, kako tvrdi njezin vlasnik, nemaju u planu širenje i razvoj većih formata. Goluban smatra da su manji domaći trgovci općenito zakasnili za nešto takvo jer su veliki, strani, koji dolaze ili su došli posljednjih godina, puno jači, iskusniji i financijski 'izdržljiviji' te sve brže zauzimaju teren, posebno sa svojim većim formatima. Još se može naći koja manja solidna lokacija za trgovine do 300 kvadrata a za veće, misli Goluban, da je prekasno.
A dolazi li u obzir prodaja Strahinjčice, pitamo ga, pogotovo jer Studenac u zadnje vrijeme ubrzano preuzima. Odgovara kako je to teško procijeniti.
– Dok poslovanje preko ULTRA GROSA ima svoje prednosti i omogućava nam konkurentnost na tržištu razmišljanje o prodaji nije u prioritetima daljnjeg poslovanja. Nastavi li se daljnja ekspanzija Studenca ili nekog drugog lanca, ne treba isključiti ni mogućnost prodaje. Nema tu ničeg lošeg. Integracija u veći sistem ima svojih prednosti – kaže Goluban.
Ukoliko pak ne dođe do prodaje, naš sugovornik misli da je druga mogućnost opstanka takve vrste maloprodaje spajanje dva ili više takva trgovačka lanca. Ili reorganizacija grupacije ULTRA GROS u neki drugi oblik.
– Možda je moguće da se u Ultri ili NTL-u nešto pomakne i počne razmišljati o novom zajedničkom okrupnjavanju. Možda u obliku dioničkog društva. Prije dvadesetak godine smo spojili tadašnju ULTRA GRUPU i UNI GROS. Do danas zajedno funkcioniramo odlično i siguran sam da do toga nije došlo i jedinima i drugima bi bilo teže. Dakle, moguće je da dođe vrijeme za nove organizacije. Kaže se; sila kola tjera. Na kraju krajeva, odnosno na početku su tako i nastale prve dvije grupacije. NTL i Ultra. Dok razgovaramo, otišli su nam Pemo, Duravit, Lonia, prije njih Bure commerce, Sonik… Možda će te promijene ubrzati i naše preslagivanje. Ako ne, i prodaja je promjena – zaključuje Goluban.