Među tvrtkama iz Jugoistočne Europe koje mogu postati jednorozi na listi specijaliziranog portala Sifted našlo se nedavno šest hrvatskih tvrtki. Pridjev hrvatski uz njih tu stoji zbog podrijetla osnivači tih startupa, no drugačiji zaključak bi se mogao izvući kada bi se pogledala lokacija njihovih sjedišta. Naime, svih tih šest tvrtki imaju središta izvan Hrvatske, i to tri (Photomath, Gideon i Reversing Labs) u SAD-u, dvije (Orqa i Fonoa) u Irskoj i jedna (Treblle) u Londonu.
I pogled na druge liste hrvatskih uspješnih startupa donosi sličan zaključak. Naime, na Liderovoj listi deset hrvatskih startupa koje treba pratiti u 2021. godini, svi izuzev Rimac Automobila su također imali sjedišta u inozemstvu. A i prvi hrvatski jednorog Infobip ima sjedište u Londonu.
Zbog čega je to tako? Objašnjenje nam je dao Damir Sabol, osnivač i CEO tvrtke Pohotomath, čije je glavno sjedište u San Mateu u Kaliforniji.
- Ako je tvrtka registrirana u nekoj poznatoj jurisdikciji s očekivanim pravnim i poreznim pravilima za investitore lakše je dobiti investiciju. Često investitori, a posebno VC fondovi uopće ne žele investirati ako je sjedište tvrtke u Hrvatskoj zbog svojih internih pravila za ulaganja. To je realnost svijeta venture capital investicija – objasnio je Sabol.
Jedna od prednosti registracije u inozemstvu, nastavlja Sabol, je činjenica da je znatno lakše napraviti eventualni exit ako je tvrtka u nekoj pravnoj jurisdikciji koja je poznata potencijalnim kupcima ili tvrtkama s kojima se radi merger.
- Također, i eventualni IPO uspješne tvrtke je vjerojatno nemoguće izvesti ako sjedište tvrtke nije u nekoj od država koja ima zakonodavstvo usklađeno s burzovnim pravilima. U drugim svjetskim centrima je standardiziran način davanja equity kompenzacije zaposlenicima u obliku dioničkih opcija dok u Hrvatskoj to nije uopće jednostavno pravno riješiti za manje startup tvrtke, a jedna je od najvažnijih stvari koje definiraju uspješno privlačenje i zadržavanje talentiranih zaposlenika startup tvrtki. Nadalje, često je lakše prodavati poslovnim korisnicima u svijetu ako vam je sjedište u nekom od reputacijski ‘jačih‘ centara – nabrojao je Sabol još neke prednosti lokacije sjedišta u inozemstvu.
Lakši exit u poznatoj jurisdikciji
Porezno gledano, inozemno sjedište ne donosi neke posebne benefite. Upravo suprotno. - Mi nemamo poreznih razloga da nam je sjedište vani i skoro svi porezi se zapravo plaćaju u Hrvatskoj. Čak suprotno - zbog našeg sjedišta i korporativne strukture plaćamo i više poreza u Hrvatskoj, ali druge ovdje navedene stvari su važnije za naše investitore od toga da plaćamo nešto veći porez – objasnio je Sabol.
Hrvatska je za male tvrtke u poreznom smislu čak prilično atraktivna u odnosu na druge zemlje. No, standardna boljka je administracija.
- Generalno govoreći, u odnosu na druge EU zemlje, najveća prednost Hrvatske je niska stopa poreza na dobit osobito za male kompanije, u kakve VC fondovi najčešće ulažu. S druge strane, administracija u Hrvatskoj je često složenija nego drugdje. Najveći problem u Hrvatskoj svakako je funkcioniranje pravnog sustava koji je spor i nepouzdan. Iako se u zadnje vrijeme tu primjećuje dosta pozitivnih pomaka – kazao je Dinko Novoselec, suosnivač Feelsgooda fonda koji je osnovan u Hrvatskoj.
Svaki fond ima svoju ulagačku politiku, pa tako primjerice Feeolsgood može ulagati samo u kompanije koje imaju sjedište u Europskoj uniji. Taj uvjet proizlazi iz činjenice da je jedan dio investicije u fond došao iz europskih strukturnih fondova
- Mi, konkretno, preferiramo da se radi o hrvatskim ili slovenskim kompanijama jer je to fokus našeg interesa. Ne možemo komentirati kako je to kod drugih, ali ocjenjujemo ukupnu pravnu i regulatornu infrastrukturu u Hrvatskoj i Sloveniji kvalitetnom – naveo je Novoselec.
Kada je pak riječ o exitu, odnosno prodaji kompanije, potencijalnim kupcima uvijek je draža opcija da se meta nalazi u istoj pravnoj jurisdikciji, pa u tome leži jedno od objašnjenja otvaranja sjedišta startupova tamo gdje se nalaze potencijalni investitori
- Generalno je fondu lakše napraviti exit ako je tvrtka u nekoj pravnoj jurisdikciji koja je poznata potencijalnom kupcu, ali ideja Europske unije i jest u tome da su jurisdikcije međusobno vrlo slične pa onda unutar EU nema nekih značajnijih razlika. Druga stvar je SAD gdje tamošnji investitori, odnosno potencijalni kupci kompanija u portfelju VC fondova, često preferiraju, a ponekad i inzistiraju na američkoj jurisdikciji – zaključio je Novoselec.