‘;
Niz dobrih i riskantnih odluka te splet (ne)sretnih slučajnosti pretvorio je mali elektroprojektantski biro koji je prije trideset godina osnovalo troje braće, tadašnjih studenata iz Lipika, u modernu kompaniju koja nudi potpunu uslugu gradnje i održavanja solarnih elektrana. Ni tu nije kraj preokretima u njihovu poduzetničkom putovanju. Za jesen pripremaju otvaranje svoga proizvodno-logističkog centra u kojem će prozvoditi elektroormare za poduzetništvo
Tog vrućeg srpnja 2016. vlasnik tvrtke MMM-Vukelić Marijan Vukelić iz Novske našao se u neobranom grožđu. Projekt gradnje trafostanice od jednog megavata koji je trebao završiti HEP zajedno s obiteljskom tvrtkom ZIV-Tica zapeo je jer je upravo tada u državnoj kompaniji nakon smjene vlasti smijenjen i menadžment. Vukeliću se žurilo, imao je obećanje vlasnika ZIV-Tice Zdenka Tice da će projekt biti gotov do Velike Gospe (15. kolovoza). Ticina je tvrtka tada osim projektiranja i nadzora pružala specijalističke elektroinženjerske usluge (ispitivanje, puštanje u rad i održavanje elektroenergetskih postrojenja).
Riječ je riječ
Ali ni Tica ni njegovi tada najbliži suradnici (brat Ivan i kum Ante Balajić), poput Vukelića nisu ni slutili kakvi problemi mogu nastati smjenom u HEP-u. Skrhan situacijom jer su se rušili njegovi poslovni planovi, pogledao je u zbunjenog Ticu.
– Što ćemo sad? – pitao ga je nemoćno šireći ruke.
– Gospon Vukelić, ja sam vam obećao da će to biti do Velike Gospe i bit će – odgovorio mu je Tica nakon nekoliko sekundi.
Vukelić ga je gledao u čudu i samo je slegnuo ramenima tiho rekavši ‘a dobro‘. Tica je znao da Vukelić nije uvjeren u to, vjerojatno i zbog toga što je njegova ZIV-Tica bila mlada tvrtka, tek HEP-ov kooperant i nije bilo jasno kako će riješiti dio posla za koji je bio zadužen državni gigant. Vukelića su informirali o nastavku projekta, ali iako je imao visoko mišljenje o mladim stručnjacima u ZIV-Tici, toliko je sumnjao da će uspjeti da je praktično digao ruke od svega pomirivši se da će realizacija projekta biti odgođena te je otišao na more.
Kasno uvečer 13. kolovoza Vukeliću je zazvonio telefon.
– Dečki su završili trafostanicu prije Velike Gospe – progovorio je glas njegova suradnika iz slušalice.
Vukelić nije mogao vjerovati, bio je oduševljen. Sutradan je okrenuo Ticin broj: – Čuo sam, riješili ste… Gospon Tica, jako ste me ugodno iznenadili. Vi će te za mene i dalje raditi.
Tica mu je odgovorio: – Vi imate veliku tvrtku, uhodan biznis, ja nemam ništa drugo nego riječ. Da nisam održao riječ, više me ne bi bilo u biznisu!
U redu, malo tu Tica pretjeruje jer nije on bio kriv zbog novonastale situacije, niti je na bilo koji način mogao utjecati na HEP. Ipak, Tici su Vukelićeve riječi ‘jako ste me ugodno iznenadili‘ bile samo potvrda da je vlasnik drvoprerađivačke tvrtke sumnjao da će uspjeti. Bio je to jedan od ključnih trenutaka, pa iako će Vukelić poslije utjecati na novi iskorak ZIV-Tice, vjerujemo da je bio najvažniji za razvoj te obiteljske tvrtke koju je još 1994. u zagrebačkom studentskom domu Cvjetno naselje osnovala Viktorija (apsolventica na PMF-u) sa svojom braćom Ivanom (student druge godine Više elektrotehničke škole Rade Končar) i Zdenkom (prva godina FER-a). Troje studenata iz Lipika jedino su željeli nakon fakulteta zajedno raditi, ne znajući praktično čime će se tvrtka baviti. Otuda i akronim u nazivu tvrtke – Z(denko), I(van), V(iktorija).
Novi iskorak
Budući da je Lipik tada bio u ratnoj zoni, tvrtku s jednakim vlasničkim udjelima registrirali su sa sjedištem u tetinom stanu u zagrebačkom naselju Gajnice, s računalom kao jedinim temeljnim kapitalom. No od osnivanja tvrtka je mirovala jer se Viktorija zaposlila u Plivi i poslije S.A.P.-u, Ivan u HT-u i GNK Dinamu, a Zdenko je tijekom studija dobio HEP-ovu stipendiju, u kojem se potkraj 1999. i zaposlio napredovavši do rukovodećeg mjesta jedne poslovne jedinice. Priča da mu je iskustvo rada u HEP-u jako dobro koristilo da stekne menadžerske vještine, ali i upozna tržište.
Nakon osam godina dogodio se drugi ključni trenutak (prvi je gotovo pa bezazleno osnivanje tvrtke), kada je Zdenko prvi odlučio aktivirati ZIV-Ticu napustivši HEP. Bilo je to 2008., a u zadnjem kvartalu te godine i do nas je stigla u svijetu već aktualna recesija. Sjedište tvrtke prebačeno je iz tetina u Ivanov novokupljeni stan u zagrebačkom Prečkom.
– Otišao sam s pozicije rukovoditelja jedne jedinice u kojoj sam dužio auto 24 sata, imao sam vrlo korektnu plaću i jako dobar odnos s menadžmentom. Unatoč tome, meni je HEP bio usputna postaja – priča Zdenko.
Bio je jako hrabar potez otići tada s dobre pozicije u jakoj državnoj tvrtki u neizvjesnost privatnog biznisa, pogotovo u ambijentu recesije. No Zdenko kroz smijeh priča da zapravo nije imao pojma da je nastupila recesija, samo ga je neki izazov vukao da se aktivira. Tada su sestra i braća uplatili po 2000 eura na račun tvrtke kako bi se pokrili osnovni troškovi, a Zdenko je prvih šest mjeseci samo obilazio razne čimbenike u tom svijetu elektroenergetike istražujući tko su dobavljači, tko izvođači, a koji su projektantski biroi.
Formalni i neformalni vlasnici
ZIV-Tica tada je bila elektroprojektantski biro koji je osim projektiranja pružao i uslugu nadzora u području elektroenergetskih sustava i javne elektroenergetske infrastrukture. Malo pomalo, poslovi su se ugovarali, no Zdenko priznaje da mu je trebalo sedam godina (do 2015.) da dostigne osobni standard koji je imao u HEP-u. Ali ni za čim nije žalio. U međuvremenu 2013. pridružili su mu se brat Ivan (koji je nakon Više elektrotehničke škole završio i Prometni fakultet) te kum Ante, kojeg je često spominjao tijekom razgovora. S njim je odrastao, išao u školu, studirao, cijelog života su zajedno. Uz to čvrsto prijateljstvo tijekom cijelog razgovora provlačila se još jedna nit – čvrsta povezanost između sestre i braće, danas možda i rijetko viđena, uz neograničeno povjerenje, za koje bismo mogli reći da je još jedna, treća ključna stvar u razvoju njihove kompanije. To je povjerenje posebno došlo do izražaja kada su Viktorija i Ivan, koji su također sudjelovali u našem razgovoru, odlučili svoj vlasnički udio prenijeti na brata Zdenka.
Cijelu poduzetničku priču Zdenka Tice čitajte u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.