Željko Gojo i Miodrag Kulaš, HSTec: Dobro prodali uspješnu tvrtku i posvetili se razvoju dviju novih

Katkad se poklopi niz slučajnosti da bi se neki susret dogodio, a upravo to prethodilo je razgovoru sa zadarskim poduzetnicima Željkom Gojom i Miodragom Kulašem, dvojicom od četvorice suvlasnika inovativnih tvrtki HSTec staklarski sustavi (HSTec Glass Systems) i Kontakt. Iako je susret bio gotovo slučajan, to se ne može reći za njihov uspješni poslovni put koji je počeo prije više od 25 godina spojivši Goju i Kulaša s Mladenom Šarlijom i Franom Marasovićem koji su udružili svoje intelektualne i financijske snage na izgradnji tvrtke i brenda HSTec, poznatoga po sveobuhvatnim rješenjima za industriju alatnih strojeva, danas u vlasništvu Chiron grupe. Iako su HSTec gradili godinama, ponuda respektabilnog Chirona, prošlogodišnjeg dobitnika nagrade za najboljeg poslodavca u Njemačkoj, privukla ih je, između ostalog, zbog vizije razvoja prema kojoj bi se u sljedećih nekoliko godina broj zaposlenih u HSTecu, kojih je trenutačno 110, trebao udvostručiti.

Poduzetnička priča zadarskog četverca nije stala prodajom HSTeca – danas renomiranoga proizvođača visokobrzinskih motornih vretena specijaliziranoga za industrijsku automatizaciju i robotiku, četiri puta nagrađivanoga Zlatnim ključem i Zlatnom kunom – nego se nastavlja upravo u dvjema relativno novim tvrtkama, HSTec staklarskim sustavima i Kontaktu. Obje su osnovane pod HSTecovim okriljem i u njima sva četvorica poduzetnika imaju po 25 posto udjela. HSTec staklarski sustavi, iako osnovani prije pet godina, financijski su aktivirani prošle godine u kolovozu, netom nakon što je njemački kupac preuzeo HSTec, a do kraja 2022. ostvarili su prihod od oko pola milijuna eura. Šarlija i Marasović ostali su u prijelaznome trogodišnjem razdoblju u HSTecu, Kulaš je direktor dviju zajedničkih novih tvrtki, a Goja je u dvjema zajedničkim tvrtkama angažiran kao prokurist.

Inženjeri ulaze u biznisu

Poduzetnički put četvorice inženjera, od kojih su Šarlija i Goja inženjeri strojarstva, a Kulaš i Marasović inženjeri elektrotehnike, pokazuje da se znanje stečeno na studiju i prikupljeno tijekom godina iskustva rada u struci itekako može pretvoriti u uspješan posao. Profesionalnu karijeru svatko je počeo na svoj način: Goja je nakon diplome na zagrebačkom Strojarskom fakultetu dvanaest godina radio u Zagrebu i predavao na dva fakulteta, a zatim se vratio u Zadar i zaposlio u SAS-u, glasovitoj tvrtki koja je tada bila jedna od najuspješnijih na ovim prostorima i velik dio proizvodnje plasirala u izvoz. Kulaš je bio SAS-ov stipendist, ondje se i upoznao s Gojom i priključio HSTecu koji su Goja, Marasović i Šarlija zajedno s njemačkom partnerskom tvrtkom Indramat osnovali 1997. U početku su u tvrtki bila samo trojica zaposlenih, no s godinama je broj projekata i zaposlenih rastao. Od osnutka do prodaje HSTec je prošao sve ono što poduzetništvo sa sobom nosi, uključujući i nekoliko promjena vlasničke strukture.

– Od stranog partnerstva imali smo koristi, osvajali smo tržište, uz nove proizvode razvijali smo i kontakte na njemačkom tržištu. Taj je poslovni odnos trajao do 2009., kad je njemački parter zbog posljedica svjetske ekonomske krize otišao u stečaj. Tada smo otkupili sve dionice HSTeca, koji je u to vrijeme imao pedesetak zaposlenih i radio je na programu visokobrzinskih motora, glavnoga motora CNC stroja, i od tog proizvoda napravio je svjetski poznati brend – prisjeća se Goja.

Kao i Gojin, ni poslovni put Miodraga Kulaša nije bio tipično poduzetnički jer je nakon kraćeg rada u SAS-a deset godina proveo u inozemstvu radeći za talijansku tvrtku koja se bavila izradom softvera za željezare i nadzirala njihovo puštanje u pogon. Bilo je tu puno terena koji su trajali i nekoliko mjeseci, prisjeća se Kulaš, ‘kao da je pomorac‘, kaže u šali, ali zahvaljujući tom poslu obišao je mnoge zemlje, no vratio se u Zadar i povezao s HSTecom. Usporedno s time, 2009. sva četvorica vlasnički se okupljaju oko tvrtke Kontakt, koja se bavila i danas se bavi automatizacijom poslovnih procesa, izradom strojeva i linija u proizvodnji željeza i papira, a glavna intencija i fokus u svim tvrtkama uvijek je bio razvoj.

– Izrađivali smo specijalna rješenja i specijalne aplikacije za strojeve te je u HSTecu razvijeno više od petsto proizvoda, a princip koji i dalje primjenjujemo u radu u literaturi se naziva ‘otvorena inovacija‘. Otkrivamo koje bi rješenje bilo najbolje za naručitelja i na tragu tog rješenja razvijamo poboljšanja. S razvojem industrije 4.0 i umjetne inteligencije inovacijama je trebalo dodavati i razne softverske aplikacije, senzore i memorije pa su se proizvodi sve više razvijali – objašnjava Goja.

Zašto sada staklo?

Kupci njihovih proizvoda nekada su bili proizvođači alatnih strojeva, mahom proizvođači dijelova za autoindustriju, a danas je u HSTec Glass Systemsu fokus na proizvođačima dijelova za industriju stakla.

Na pitanje kako to da su se u novoj tvrtki fokusirali upravo na staklarsku industriju, Goja i Kulaš odgovaraju da su na ideju došli u vrijeme kad je industrija automobila zapala u krizu, shvativši da trebaju razvijati i drugi smjer poslovanja. Osim toga, staklarska je industrija u skladu sa zelenom tranzicijom, koja ju je prepoznala kao razvojni potencijal. Moji sugovornici objašnjavaju da je u toj branši velika potreba za automatizacijom, specijalnim strojevima i rješenjima, to je trend koji svakako ima budućnost jer su staklarski sustavi mnogo stabilniji od onih automobilske industrije. Osim toga, tu nema puno konkurencije, ali zahtijevaju se posvećenost i specijalizacija.

– Postoje dva potencijalna korisnika proizvoda HSTec staklarskih sustava. S jedne su strane to staklane, a s druge alatnice koje izrađuju alate za proizvođače stakla. I tu su nam u fokusu automatizacija poslovnih procesa i posluživanje strojeva robotskim sustavima. Razvijamo 3D vizijske sustave jer upravo u staklarskoj i metaloprerađivačkoj industriji postoji velika potreba za automatizacijom. Zasad smo razvili pedesetak proizvoda za staklare. Fokus su i dalje staklarska i metaloprerađivačka industrija, u njima smo već prepoznati kao brend – kaže Kulaš i dodaje da upravo na temelju proizvoda koje su nekada razvili danas razvijaju nove i grade novi brend.

Sinergija dviju tvrtki

Plan im je poslovno, iako ne i pravno, ujediniti Kontakt i HSTec staklarske sustave te u sljedećih pet godina povećati broj zaposlenih sa sadašnjih dvadeset na pedesetak.

– Kontakt tijesno surađuje sa Chironom i HSTec staklarskim sustavima, on je tvrtka elektroinženjera. Na tržištu postoji potreba za projektima koje planiramo realizirati u obje tvrtke, a do kraja godine plan nam je ostvariti prihod veći od dva milijuna eura samo u HSTec staklarskim sustavima. Kontakt je lani realizirao oko 1,3 milijuna eura prihoda, a to je plan i za ovu godinu. Sinergija nam je važna jer se u Kontaktu osmišljavaju razvojni poslovi povezani s automatizacijom, umjetnom inteligencijom, strojnim učenjem, a HSTec staklarski sustavi bave se strojarskim dijelom posla, mehaničkim osmišljavanjem stroja – napominje Kulaš, čelni čovjek obiju tvrtki.

U industrijskoj zoni Lonićima kupili su građevinsko zemljište za gradnju poslovne zgrade od tisuću četvornih metara, investicija je vrijedna oko milijun i pol eura, bez opreme. U planu su i nova zapošljavanja, stoga uz halu namjeravaju sagraditi uredski prostor za četrdesetak inženjera.

Za sada nemaju problema s pronalaskom inženjera strojarstva i elektrotehnike, većina ih je iz Zadra. To su najčešće bivši učenici i studenti koji su kod njih obavili studentsku i učeničku praksu. Surađivali su i s fakultetima, razvijali razne projekte, a to čine i dalje.

Prosjek je neto plaća inženjera od 1700 do 1800 eura, monteri pak zarađuju od 1000 do 1100 eura, ali kontinuirano povećavaju plaće i stimulacije jer, kako navodi Kulaš, u obje tvrtke maksimalno ulažu u ljude. Jedan od načina ulaganja u zadovoljstvo zaposlenika, starih u prosjeku 35 godina, nedavno je uvedeno skraćenje radnog dana petkom, kad je radno vrijeme do 13 sati. Plan je da to bude do podne, a zatim i da se radni petak potpuno ukine. Kulaš ističe da iskustva svjetskih poduzetnika iz srodne branše pokazuju da je od trenutka kad je ukinut radni petak produktivnost porasla, stoga predlažu da država potiče uspješne tvrtke i na razne načine sufinancira smanjenje broja radnih sati.

Cijelu poduzetničku priču čitajte u tiskanom ili digitlanom izdanju poslovnog tjednika Lider.