Uvođenjem 2018. godine testiranja BRCA gena, najnovije tehnologije, Laboratorij za molekularnu patologiju stvorio je osnovu za skok u novu eru molekularne patologije u kojoj se javljaju zahtjevi za testiranjem sve većeg broja gena u sve većeg broja bolesnika za sve veći broj malignih bolesti
Patologija, kao jedna od temeljnih kliničkih medicinskih grana i jedna od stožernih dijagnostičkih struka u medicini koristi se tehnologijama koje su razvijene u cijelom nizu znanstvenih područja. Biologija je u tom smislu neraskidivi dio temelja na kojima djeluje patologija. U posljednjih desetak godina molekularna patologija, kao dio patologije koji se koristi tehnikama i spoznajama molekularne biologije, postala je jedan od najvažnijih alata u preciznoj dijagnostici, prognozi biološkog ponašanja te predikciji odgovora na terapiju, prvenstveno zloćudnih tumora.
Prije dvadeset godina početak ove ere bio je najavljen testiranjem na HPV (Humani Papiloma Virus, blisko povezan s razvojem carcinoma cerviksa) te uvođenjem u rutinsku dijagnostiku na odjelima za patologija novih molekularnih tehnika za određivanje HER2 (biljega genske promjene-mutacije koja omogućuje primjenu ciljane terapije tada novim lijekom Herceptinom). Zahvaljujući viziji tadašnjeg predstojnika Zavoda za patologija prof.dr. sc. Stanka Jukića osnovan je Laboratorij za molekularnu patologiju kao zajednički odjel Zavoda za patologija MEF Zagreb i Kliničkog zavoda za patologija i citologiju KBC Zagreb te smješten u Zavodu za patologija MEF na Šalati.
– Rutinski dijagnostički rad započeo je 2012. godine, a u tom času se uz HPV i HER2 testiranja radila i protočna citometrija na nekim zloćudnim tumorima. Ubrzo se uvelo i nove tehnike reverzne trankripcije i lančane reakcije polimerazom (RT_PCR) te započelo s testiranjem genskih promjena za grupu vrlo agresivnih malignih tumora koji se većinom javljaju kod djece i mladih odraslih (Ewingov sarkom, sinovijalni sarkom te alveolarni rabdomiosarkom i miksoidni liposarkom) s ciljem poboljšanja dijagnostike sarcoma – objašnjava prof.dr.sc. Sven Seiwerth, predstojnik Zavoda za patologiju Medicinskog fakulteta Zagreb.
Poboljšana dijagnostika preduvjet je za točniju i efikasniju terapiju. Nakon 2010. godine došlo je do brzog razvoja tzv. prediktivne dijagnostike u patologiji, koja je omogućila primjenu ‘pametnih‘ lijekova, ‘ciljane‘ ili ‘individualizirane‘ terapije, što znači primjenu lijekova koji djeluju samo na stanice s određenim genskim promjenama tako da manje oštećuju zdravo tkivo (za razliku od kemoterapije ili zračenja koji tuku i zdrave i bolesne stanice, samo što su bolesne osjetljivije na njihovo djelovanje). Tako je 2010. godine uvedeno testiranje za karcinom kolona (KRAS, kasnije RAS) te ubrzo i za karcinom pluća (EGFR, a kasnije i ALK, ROS-1 te KRAS).
Slijedilo je testiranje na BRAF 600 kod melanoma, a od 2018. godine uvedeno je i testiranje BRCA gena kod adenocarcinoma ovarija (jajnika) tehnikom sekvenciranja slijedeće generacije/masivnog paralelnog sekvenciranja – NGS. Uvođenjem te najnovije tehnologije, laboratorij je stvori osnovu za skok u novu eru molekularne patologija u kojoj se javljaju zahtjevi za testiranjem sve većeg broja gena u sve većeg broja bolesnika za sve veći broj malignih bolesti. Paralelno s ovime kontinuirano je proširivan broj testiranih gena čije promjene su karakteristične za pojedine tumore kostiju i mekih tkiva, tako da trenutno doseže brojku od 63 gena, naspram pet s kojima se započelo.
– Bez obzira na probleme koji mahom izviru iz sporosti i nerazumijevanja zdravstvenog sustava, te nedostatka jasne regulative, ovaj laboratorij je tijekom proteklih dvadesetak godina uspio pružiti našim bolesnicima opsežnu i sve širu molekularnopatološku dijagnostiku koja je integrirana u sustav dijagnostičkih postupaka u patologiji i ključno doprinosi stvaranju sve boljih osnova za primjenu ciljane, pa i individualizirane terapije malignih bolesti – kaže Seiwerth.
U navedenom razdoblju više od 20.000 bolesnika dobilo je mišljenje patologa bazirano na molekularno patološkim analizama i zaključcima, koje je bitno utjecalo na otpimizaciju njihovog daljnjeg liječenja. Trenutno se laboratorij koristi širokim spektrom tehnika – RT-PCR, Sangerovo sekvenciranje, FiSH te NGS, obrađujući oko 3000 uzoraka godišnje, uglavnom iz područja patologije solidnih tumora pluća, kolona, mozga, ovarija i dojke te melanoma i sarkoma, a u svrhu upotpunjavanja dijagnoze, procjene vjerojatnog biološkog ponašanja tumora te određivanja vrijednosti prediktivnih biomarkera. U sklopu laboratorija postoji i odjel za kulturu tkiva koji je za sada znanstveno aktivan, ali je cilj jednoga dana primijeniti saznanja stečena temeljnim znanstvenim radom prenijeti i u polje dijagnostike.
– Naravno da je laboratorij uključen i u cijeli niz znanstvenih akrivnosti i projekata te edukaciju na diplomskoj i poslijediplomskoj razini. No svakako treba naglasiti da laboratorij ne čine samo oprema i postupci već da su najvažniji u cijeloj priči ljudi, od onih koji već dva desetljeća svojim upornim i predanim radom, ponekad protiv svih negativnih okolnosti pomiču granice i služe našim pacijentima, do mladih, novopridošlih i entuzijazmom ispunjenih snaga čiji zadatak je krenuti u nove izazove i proširiti djelovanje laboratorija najnovijim spoznajama – zaključuje Seiwerth.