Oko 350 eura više za električnu energiju, 500 eura za plin, 150 eura za osnovne prehrambene artikle... Da nije bilo Vladinih intervencija u cijene energenata i prehrambenih artikala, prosječna hrvatska obitelj godišnje bi toliko više izdvajala samo za te tri bitne stavke u kućnom proračunu. Uz to bi troškovi kućanstava dodatno porasli i u svim ostalim segmentima jer bi se dogodila lančana reakcija poskupljenja svih ostalih proizvoda i usluga. Visoka inflacija dodatno bi narasla, a to bi izazvalo pad potrošnje kućanstava. Veći pad potrošnje u Hrvatskoj utjecao bi pak na rast BDP-a zato što privatna potrošnja u BDP-u u Hrvatskoj tvori visokih 73 posto.
Samo Vlada ekonomiju spašava
Iako taj scenarij već zvuči dovoljno katastrofično, to je ništa u odnosu na štetu koju bi rast cijena energije bez Vladinih intervencija prouzročio poduzećima. Mnoge tvrtke, osobito manje, ne bi mogle podnijeti velik rast troškova energije, a teško da bi ih mogle prevaliti na konačnu cijenu proizvoda, zbog čega bi konačni rezultat bio val otpuštanja. A to bi donijelo još veći pad potrošnje i na kraju BDP-a. Recesija bi bila gotovo neizbježna.
O tome nas, uostalom, uči i povijest. Naftni embargo OPEC-a 1973. izazvao je oštru recesiju koja je potrajala do 1975. Nekoliko godina poslije Iranska revolucija i Iransko-irački rat smanjili su zalihe nafte na Bliskom istoku podižući tako cijene plina i kumujući recesijama 1980. i 1981. – 1982.
– Inflacija je razotkrila sve slabosti tržišne ekonomije i začepila usta nama ekonomistima koji smo protržišno orijentirani. Pokazalo se da je dobro imati državnu vlasničku strukturu u strateški važnim tvrtkama koje su proizvođači energije, npr. HEP-u. Upravo takva pozicija Vladi je omogućila laku intervenciju na tržištu energije, struje, ali i plina. Tako je spasila radna mjesta. Konzultant sam tvrtki u djelatnostima koje su isključivo proizvodno orijentirane i analitika je upozorila na to da je operativni trošak rasta plina za četiri puta toliki da ga njihovo vodstvo ne može prevaliti na tržište. Takve bi tvrtke bez Vladine intervencije morale racionalizirati poslovanje. Drugim riječima, trebale bi otpuštati radnike – objasnio je ekonomski analitičar i konzultant Petar Vušković.
Vladina intervencija, nastavio je, u takvoj situaciji bila je itekako nužna jer bi ekonomska katastrofa koju bi izazvalo prepuštanje tržišnim silama izazvalo recesiju čije bi posljedice bile znatno skuplje od iznosa fiskalnih potpora.
– Državna intervencija u ovom je slučaju bila legitimna. Jedino je djelovanjem Vlade bilo moguće zaustaviti dublju recesiju – rastumačio je Vušković.
Monetarna politika daje rezultate
Osim toga, u situaciji u kojoj su sve zemlje posegnule za državnim intervencijama i stabilizacijom cijena energije neuvođenje mjera dugoročno bi značilo gubitak konkurentnosti jer bi se kapital preselio u zemlje u kojima mu je proizvodnja jeftinija.
– Susjedna Slovenija uvela je vrlo slične mjere ograničavanja cijena električne energije za poduzetnike. Zanimljivo je da i u toj zemlji i u Hrvatskoj mjere u apsolutnom iznosu vrijede oko 348 milijuna eura. Slovenija je uvela jedinstvenu cijenu za sve poduzetnike, a Hrvatska 230 EUR/MWh za potrošače iznad 2,5 GWH godišnje, očito da bi ipak potaknula velike potrošače na štednju.
Kompanije koje troše između 250 MWh i 2500 MWh godišnje u Hrvatskoj i Sloveniji plaćaju otprilike istu cijenu električne energije (nakon što se provedu mjere ograničenja cijena). Da su u oba slučaja izostale mjere zaštite proizvođača, to bi prouzročilo pad industrijske proizvodnje, a vrlo vjerojatno i recesiju. Kontinuirani izostanak mjera ograničavanja cijena na dugi rok vjerojatno bi izazvao premještanje proizvodnih kapaciteta velikih međunarodnih kompanija u zemlje koje ograničavaju cijenu ulaznih troškova, a na štetu onih koje ne čine ništa. Srećom, ni Hrvatska ni Slovenija nisu u drugoj skupini – rekao je viši analitičar u InterCapitalu Ivan Dražetić.
I dok se fiskalnim mjerama gasila i još se gasi energetska kriza te sprječava ekonomski kolaps, inflacija se može suzbiti samo monetarnim mjerema. Prvi rezultati mjera Europske središnje banke već su vidljivi, navodi Vušković.
– Grafovi inflacije u prvom kvartalu 2023. padaju, i to, zamislite, nakon uvođenja eura. Cijene pojedinih proizvoda i dalje su izložene inflacijskim pritiscima, npr. jaja ili mesa. Ali to je problem grane pojedine djelatnosti. Primjerice, na rast cijena jaja u peradarstvu utječu sljedeće varijable: rast cijene plina na farmama, iznenadne bolesti kao, primjerice, salmonela na farmi jaja Lukač, newcastleska bolest peradi i drugo. Restriktivna monetarna politika počela je davati rezultate. Najbolje je vidljiva u rastu kamatnih stopa na novac. Očekuje se da će to smanjiti cijenu nekretnina i u Hrvatskoj. Trend pada cijena nekretnina u zemljama eurozone već se vidi – iznio je Vušković.
Privremeno je postalo trajno
Ekonomisti se uglavnom slažu da su državne intervencije bile nužne i da se njima izbjegla duboka recesija, no koplja se lome oko usmjerenosti tih mjera, osobito prema zaštiti najranjivijih skupina. Prema istraživanju briselskog instituta Bruegel, samo trećina golemih fiskalnih intervencija koje su uvele europske vlade kako bi zaštitile potrošače od sve većih cijena energije bila je usmjerena na ranjive kategorije. Najavljene kao jednokratne i privremene, mjere su se umnožile i neumoljivo narasle kad su cijene energije nastavile rasti nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Izreka da ništa nije tako trajno kao privremeni vladin program pokazala se točnom kad je riječ o fiskalnoj strani europske energetske krize. Međutim, intenzitet i opseg fiskalnih potpora kakav smo vidjeli prošle godine dugoročno nije održiv. Osim toga, prevelike potpore mogu povećati potražnju i tako umanjivati efekt monetarne politike Europske središnje banke u hlađenju inflacije. Ne začuđuje stoga što je predsjednica ESB-a Christine Lagarde nedavno istaknula da je u uvjetima smanjivanja cijena energije i rizika povezanih s opskrbom energijom važno početi hitro i usklađeno ukidati te mjere.
Cijeli tekst pročitajte u novom digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.