Uncategorized
StoryEditor

Edis Felić: Pohlepni doktori koji imaju ovakve pacijente ne trebaju se brinuti za budućnost

19. Kolovoz 2019.

Od čovjeka koji nije ni slutio da će ikad ikoga morati podmićivati doktor je sasvim otvoreno zatražio ‘zahvalu lijepom gestom‘. Pohlepan pojedinac proizvod je naše kulture u kojoj većina ljudi smatra da doktore treba podmićivati, čak im na silu gurati mito

Znate li možda nekoga za koga biste ruku u vatru stavili da je pošten i da nikad ne bi primio mito, a pogotovo pomislio nekoga podmiti. E ja znam jednog takvog koji je, onakav pošten, doveden u situaciju da podmiti doktora kako bi njegov otac došao što prije na red za liječenje.

Taj čovjek je moj prijatelj, obrazovan je, radi u jednoj velikoj tvrtki, veoma širokih pogleda, s njim mi je baš uvijek lijepo ćaskati uz kavu ili pivo. Otac mu je obolio, trebao bi na operaciju, pa je s doktorom pokušavao ugovoriti termin.

Tijekom razgovora učinilo mu se da doktor pokušava nešto dodatno reći, ali nije shvaćao što, ali činilo mu se i nevažnim, pa je prijatelj nastavio razgovarati. Međutim, nakon nekog vremena doktor je sasvim jasno stavio do znanja da od čovjeka očekuje da mu se ‘zahvali lijepom gestom‘, ne samo zbog dobivanja termina, nego i zbog usluge koju će pružiti prijateljevu ocu.

Stjeran u kut

Prijatelj je ostao osupnut, nije znao što da mu odgovori. Nikad se u životu nije susreo s takvim nečim (iako je čuo razne priče o tome), totalno se zbunio i zanijemio. Tako mi je ispričao dok smo sjedili srčući kavu. Zanimalo me što je uradio; rekao mi je da mu je nakon početnog šoka obećao nagradu.

Dugo smo o tome pričali te večeri, nikad nije mogao povjerovati da će takvo što uraditi, ali u pitanju je život njegova oca (riječ je o težoj, ali izlječivoj bolesti) i naprosto je stjeran u kut. Razumio sam ga, nije mi morao dugo objašnjavati, jer kad dođemo u takvu situaciju, sigurno svi mi na marginu gurnemo moralne vrijednosti i mislimo na svoje najmilije. Bezobrazluk doktora je u tome što je iskoristio tešku situaciju oca moga prijatelja da bi dobio nekoliko tisuća kuna ili eura, koliko već.

To je sad nova dilema moga prijatelja, koliko bi trebao dati doktoru. Pitao me, rekao sam mu da ne znam jer, srećom, nisam nikad bio u situaciji da podmićujem doktora ili nekog državnog ili lokalnog dužnosnika. U svakom slučaju, nekako će to već riješiti.

Nažalost, slučajevi kao što je ovaj pokazuju da i najmoralniji u određenim situacijama padaju. Ipak, želim ovdje naglasiti da nikako ne smijemo generalizirati jer je moje duboko uvjerenje da većina doktora ne postupa tako, pogotovo ne iskorištava pacijentovu tešku situaciju. Istina, dobar će dio doktora zaista uzeti dar od pacijenata, ali to ne znači da su to od njih tražili. Problem je zapravo u našoj kulturi jer većina ljudi smatra da doktoru mora nešto dati, iako ovaj nijednom gestom to nije pokazao.

Ne gurajte kuverte s novcem

Znam slučaj jedne prijateljice koja je prije nekoliko godina rodila i koja je svojoj doktorici ostavila 500 eura u kuverti dok je ležala u bolnici. Pitao sam je je li to doktorica tražila od nje, odgovorila je da nije; pitao sam je je li doktorica uzela kuvertu, odgovorila je da jest. Na kraju sam je pitao je li osjetila da je doktorica išta više pažnje posvetila njoj nego drugim trudnicama, odgovorila je kako joj se više smiješila.

– Bolje bi bilo da si meni dala taj novac – rekao sam joj vidno iznerviran, na što je samo slegnula ramenima i ušutjela. Tko zna, da nam nije takav običaj kakav jeste, možda bi i više doktora direktno tržilo mito nego što ih sada traži, ali da parafraziram riječi staroga diktatora, oni pohlepni doktori koji imaju ovakve pacijente ne trebaju se brinuti za svoju budućnost.

Međutim, da ne griješim i ja dušu, uvjeren sam u to da će svaki doktor, i onaj koji prima darove i onaj koji ih ne prima, učiniti sve da izliječi svoje pacijente jer je nemoguće drugačije. Pa bili bi zločinci, a to nisu čak ni pohlepni doktori! To ljudi u Hrvatskoj, ali i na ovim balkanskim prostorima (jer ništa nisu bolji pacijenti ni u Bosni, Srbiji i ostatku bivše Jugoslavije) napokon moraju shvatiti.

__________________________________________________________________________________

POST SCRIPTUM Moj je pokojni otac dok je bio živ dva ili tri puta ležao u zagrebačkim bolnicama. Jednom je to bio srčani udar, pa žuč… Uglavnom, sjećam se da je dobio izvanrednu njegu od medicinskog osoblja. Niti smo koga podmićivali, niti smo osjetili da bilo tko od njih traži nešto. Dakle, i iz meni bliskog slučaja jasno je da nije potrebno podmićivati liječnike i drugo medicinsko osoblje jer će oni prirodom svoga posla učiniti sve što je u njihovoj moći da izliječe pacijenta. Isti slučaj je imao i jedan moj kum u Bosni kome nije padalo na pamet da nosi darove doktorima i drugom bolničkom osoblju, a njegov je otac svejedno izašao iz bolnice sasvim zadovoljan uslugom koja mu je pružena.

25. studeni 2024 07:01